Prije deset godina Britanci su tijesnom većinom, od 51,9 posto glasova za i 48,1 posto glasova protiv, na referendumu izglasali odluku o napuštanju Europske unije. Desetljeće nakon Brexita Velika Britanija je u svom političkom suverenitetu znatno narasla. No u gospodarstvu, trgovini, životnom standardu i investicijama platila je golemu cijenu.

Čak se ni broj novopridošlih imigranata u Britaniju nije smanjio. Baš naprotiv. Broj imigranata danas je znatno veći nego prije deset godina, no umjesto Poljaka ili Austrijanaca useljavaju se Indijci, Kenijci i Pakistanci.

- Britanski narod glasao je za kontrolu naših granica, kontrolu broja useljenika. To se nije dogodilo. Imigranti iskorištavaju sustav koji smo izgradili, a za to još moramo i plaćati - kaže John Welsby iz Wakefelda, koji je na referendumu glasao za napuštanje Europske unije.

Život je skuplji

Kanadski CBC proveo je veliko istraživanje o zadovoljstvu Britanaca odlukom od prije deset godina. Procjenjuje se kako 57 posto Britanaca smatra da je odluka o izlasku bila pogrešna, a njih oko 55 posto podržava ponovni ulazak u Europsku uniju. Samo 35 posto Britanaca protiv je povratka u okvir zajednice.

Brexitom je Velika Britanija ponovo dobila potpunu kontrolu nad svojim zakonodavstvom i vođenjem trgovinske politike. London se više ne treba pokoravati odlukama Europskog parlamenta, te samostalno razvija odnose i sklapa trgovinske sporazume s trećim zemljama poput Indije, Australije ili SAD-a, što Britaniji, kao članici EU-a, nije bilo dopušteno.

S druge strane, gospodarski rast Velike Britanije doživio je golem udarac. Većina ekonomskih studija procjenjuje kako je britanski BDP između 4 i 8 posto niži nego što bi bio da je zemlja ostala u EU-u. Investicije su niže od 12 do 18 posto, a produktivnost je pala za nekoliko postotnih bodova. Djelomično se urušio i financijski sektor. Prije deset godina London je bio financijsko središte Europe, danas su veći dio te uloge preuzeli Frankfurt, Pariz, Amsterdam i Dublin.

- Život je sve skuplji, a cijene su svake godine sve više i više. Cijene nekih osnovnih namirnica, poput sira, mesa ili mlijeka, doslovno su se udvostručile. Ono što je stajalo 2, danas košta 4 ili 5 funti, a plaće nisu pratile taj rast - kaže Welsby.

Jedan od argumenata zagovornika Brexita bio je poseban status koji je Velika Britanija oduvijek imala spram SAD-a. Računalo se kako će pristup slobodnom europskom tržištu biti kompenziran boljim i povoljnijim odnosima koje će Britanija, tvrdilo se, razviti s Washingtonom. No nitko od njih nije računao na Trumpa.

Trumpov efekt

Jedan od prvih poteza koje je Donald Trump povukao s dolaskom u Bijelu kuću bilo je uvođenje prilično visokih carina, a Velika Britanija nije bila pošteđena. Niti je dobila bilo kakav poseban status. Sve je to rezultiralo velikim smanjenjem izvoza ne samo u zemlje Europske unije nego i u SAD. Problema je bilo čak i s Australijom. Iako su zagovornici Brexita tvrdili kako će britanski proizvodi, koji više ne moraju poštovati stroga sigurnosna EU pravila, biti jeftiniji i konkurentniji, nije se računalo da Australija, ali i cijeli niz neeuropskih zemalja uvjetuju standarde kvalitete utemeljene na europskom CE sustavu. I da bez tih standarda uvoz iz Britanije neće biti moguć.

- Nisu Britanci nostalgični za EU-om, nego su razočarani obećanjima koja su slušali o Brexitu. Niti je nacionalni zdravstveni sustav postao bogatiji niti je život postao jeftiniji, upravo suprotno. Migracije se nisu smanjile, gospodarstvo nije procvjetalo. Posebno su osjetljivi pripadnici mlađe, Z generacije. Za njih Brexit nije simbol nacionalnog suvereniteta, za njih je Brexit prepreka slobodnom putovanju, studiranju, prepreka radu - kaže za naše novine analitičar i povjesničar, dr. Petar Bašić.

Unatoč svemu, skori Breturn, odnosno povratak Velike Britanije u Europsku uniju, malo je vjerojatan. Prije svega, Brexit je bio toliko traumatičan proces da gotovo nitko ne želi ponovo otvoriti desetogodišnji građanski rat između “leave” i “remain” tabora. Nadalje, Britanija gotovo sigurno više ne bi bila primljena prema pravilima koja je uživala unutar Europske unije. Morala bi prihvatiti euro, morala bi prihvatiti viši stupanj integracije negoli ga je imala do 2016. I sigurno više ne bi imala posebne izuzetke kao u vrijeme svog “prvog” članstva u Europskoj uniji.