Članovi hrvatske udruge „Matija Gubec“ u vojvođanskom selu Tavankutu obnovili su u izvornom obliku pučki uskrsni običaj koji je među bunjevačkim Hrvatima poznat kao Vodeni ponedjeljak kada su mladići posjećivali djevojke po selu i polijevali ih bunarskom vodom.

Po dolasku u kuću djevojaka mladići su ih odveli do bunara i polili vodom, iz kabla ili iz lončića, a zauzvrat one su ih počastile, a prigodom odlaska darivale pisanicama i narančama, te kitile proljetnim cvijećem.

Polivači su bili odjeveni u svečano bunjevačko odijelo i nerijetko su djevojke posjećivali u pratnji tamburaša.

Običaj polijevanja i danas je živ ali mladi kod djevojaka odlaze autima i polijevaju ih parfemima.

Od šezdesetih godina prošloga stoljeća, a još učestalije od devedesetih, osim momaka u polijevanje odlaze muškarci svih dobnih skupina i polijevaju sve pripadnice ženskog spola.

Članovi hrvatske udruge u Tavankutu oživjeli su praksu polijevanja u izvornom obliku – u posjete su išli zaprežnim kolima, u tradicijskom ruhu, a djevojke su polijevali bunarskom vodom u pratnji tamburaša.

Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata taj je običaj uvrstio u nematerijalnu kulturnu baštinu Hrvata u Srbiji (ZKVH).

„Prema predaji, žene su na Uskrs bile prve koje su proširile radosnu vijest o Isusovu uskrsnuću. Uz to se vezuje vjerovanje da su žene vidjevši da je Isusov grob otvoren, to ispričale apostolima, a oni su ih polijevali vodom kako bi došle k sebi, jer su mislili da izmišljaju“, navodi se u istraživanjima profesorice Milane Černelić koje je objavio ZKVH.

Taj je običaj osim kod bunjevačkih Hrvata zastupljen i kod Mađara, a s obzirom na to da je područje Bačke bilo u sastavu Austro-Ugarske Monarhije, može se pretpostaviti da je običaj preuzet interakcijom hrvatskoga i mađarskoga stanovništva, dodaje se u istraživanju.