S obilježavanja godišnjice Februarske ofenzive ‘94
Obilježavanje obrane Cazinske krajine 1994. - “Tekbir” nije dio islamske tradicije u BiH, za Hrvate je provokacija
Pripadnike hrvatskog naroda u BiH uznemirili su događaji na nedavnom obilježavanju obrane Cazinske krajine u Februarskoj ofenzivi 1994. godine u ratu u BiH, na skupu u podnožju Hasina vrha, mjesta koje se nalazi samo 30-ak kilometara od hrvatske granice u Lici. Na dostupnim snimkama vidi se mnoštvo okupljenih na tom obilježavanju koji uglas uzvikuju islamske vjerske poruke "Tekbir" i "Alahu ekber", koje je Armija BiH ojačana dobrovoljcima iz islamskih zemalja koristila kao ratne poklike u napadima na hrvatske civile u BiH i postrojbe HVO-a. Istodobno se čuju i pucnjevi iz vatrenog oružja ispaljeni u zrak.
Zloupotrijebljeni uzvik
“Tekbir" je uzvik kojim se slavi ili veliča Alah, a neformalno se upotrebljava i u mnogim drugim prilikama. "Tekbir" znaju zloupotrebljavati islamski radikalisti i teroristi koristeći ga kao bojni poklik prilikom izvršavanja ekstremističkih i terorističkih ciljeva. Salafijski džihadisti ga uzvikuju kada pucaju u civile, kada ljudima odsijecaju glave, prije nego što se raznesu u autobusu ili vlaku, prije nego što dignu sebe u zrak u punoj sinagogi, crkvi ili šijitskoj džamiji.
- Peti korpus Armije BiH, koji je djelovao u Cazinskoj krajini, imao je jednu brigadu koja je imala vrlo jak vjerski naboj, 505. bužimsku brigadu. Tako da je kontinuitet na određeni način ostao. "Tekbir" prosječan Hrvat i Srbin, osobito oni koji su bili u ratu u BiH 1990-ih, može shvatiti kao provokaciju. Potpuno razumijem ljude koji to tretiraju kao provokaciju. "Tekbir" nije dio islamske tradicije u BiH, na što se Bošnjaci, kada koriste uzvik "Tekbir", vole pozvati, to je strano tijelo na njenom teritoriju - kaže nam Davor Marijan, vojni povjesničar s Hrvatskog instituta za povijest, dodajući kako je taj uzvik očigledno u dijelu bošnjačke populacije dobro ukorijenjen.
Za Hrvate središnje Bosne i doline Neretve ti su povici podsjetnik na najteže zločine i progone civilnog stanovništva. Slike s Hasina vrha, popraćene pucnjavom i ratnim poklicima, duboko vrijeđaju hrvatske žrtve.
Radikalizacija
Geopolitički analitičar Davor Dijanović smatra kako je korištenje ovakvih povika, zato što su ih pripadnici Armije BiH koristili pri napadu na hrvatske civile i postrojbe HVO-a u ratu u BiH, provocirajuće prema Hrvatima u BiH, ali i provocirajuće kada se gledaju odnosi između BiH i Hrvatske.
- Mislim da bi se vodeći bošnjački političari u BiH trebali ograditi od korištenja ovih povika, ako su ti povici povezani s radikalizmom, na ovakvim skupovima - poručuje Dijanović, koji navodi kako se bošnjački političar Bakir Izetbegović razbacuje neumjerenim izjavama, pa tako prijeti vojnom industrijom te misli da pritom ima potporu političke stranke SDA.
- Procjene govore o oko deset tisuća islamistički radikaliziranih pojedinaca u BiH, a mislim i kako se bošnjačko društvo u BiH sve više radikalizira, posebno u odnosu prema Hrvatskoj. Nema više elementarne zahvalnosti prema Hrvatskoj za ono što se učinilo za njih u vrijeme rata. Oni sad izmišljaju kako su nas spašavali u vrijeme operacije Oluja na širem području Plitvičkih jezera, dok je poznato kako su hrvatske snage spašavale Bihać. Tisuće ljudi iz BiH su se tada liječile u Hrvatskoj, što više nitko ne spominje. Mislim da to ne ide u dobrom smjeru - upozorava ovaj geopolitički analitičar.
Povjesničar Marijan pak kaže kako rat u BiH 1990-ih ima svoju posebnost u tome što je jedini, uz sukobe u Izraelu, u kojima dvije glavne grane islama, suniti koji čine većinu svjetske muslimanske populacije i šijiti kojima pripada većina Iranaca, nisu imale međusobnih problema dok su ratovale u BiH protiv Hrvata i Srba.
- BiH je i danas bure baruta zato što se ništa nije riješilo u odnosima triju njenih konstitutivnih naroda - naglašava Marijan.
