Posljednje četiri godine sva je pozornost javnosti vezana uz izraelsko-palestinske odnose usmjerena na Pojas Gaze. No, drugi, ujedno i veći dio palestinskih područja, Zapadna obala, dolazi sve više pod pritisak Izraela koji želi proširiti svoju vlast.

I to ne samo vojnom silom, već i prilično perfidnim prisvajanjem zemljišta na kojima bi, u skoro vrijeme, mogla nići židovska naselja. Vlada u Tel Avivu donijela je odluku kako Izrael počinje s regulacijom zemljišta u Zoni C, čime bi Izrael stekao vlasništvo nad velikim nenaseljenim područjima sada palestinskog teritorija. Ovo će, gotovo je sigurno, rezultirati gradnjom novih židovskih naselja i proširenjem Izraela na zonu koja je međunarodnim sporazumima, ali i odlukama UN-a, predviđena za stvaranje Palestinske države.

Tri zone

Naime, Zapadna obala nikada nije bila integralni dio države Izrael. Planom UN-a o podjeli britanske Palestine, Zapadna obala, područje koje se proteže od istočnog Jeruzalema do obala rijeke Jordan, bila je namijenjena Palestincima za stvaranje njihove države. Od 1948. sve do 1967., ovo je područje bilo pod kontrolom Jordana, da bi ga izraelske snage tijekom Šestodnevnog rata okupirale i stavile ga pod svoju kontrolu. Ovaj status quo egzistirao je sve do sporazuma iz Osla, potpisanog 1993., kojim je Zapadna obala prepuštena Palestincima, ali podijeljena u tri zone. Zona A, s oko 18 posto teritorija Zapadne obale, područje koja obuhvaća nekoliko velikih gradova poput Ramallaha, Jenina, Betlehema ili Nabulusa formalno je pod kontrolom palestinskih sigurnosnih snaga, no Izrael je tamo zadržao pravo intervencije. Zona B, s oko 22 posto teritorija, većinom se odnosi na manje gradove i sela gdje Palestinci vode civilnu upravu no Izrael drži sigurnosnu kontrolu, te na kraju Zona C, koja obuhvaća oko 60 posto teritorija Zapadne obale, i u kojoj se nalazi gotovo sve poljoprivredno i otvoreno zemljište, kao i strateški važni objekti te židovska naselja. U administrativnom i u sigurnosnom smislu Zonu C kontrolira Izrael, dok Fatah, odnosno Palestinska samouprava tamo nema pravo glasa.

Sustav zona u prvome je trenutku zamišljen u pregovorima u Oslu kao prijelazno rješenje, no nakon tridesetak godina pretvoren je u stvarno stanje na terenu koje očito neće biti skoro promijenjeno. Sada Izrael ponovo otvara put naseljavanju židovskih doseljenika i, u konačnici, integraciji Zone C u teritorij države Izrael.

Pravno izvlaštenje

Naime, prema odluci vlade u Tel Avivu, u Zoni C počinje proces registracije zemljišta koje svaki korisnik, što su mahom Palestinci koji na njemu uzgajaju masline ili napasaju stoku, može formalno zatražiti u vlasništvo. No pri tome mora predočiti dokumente koji vlasništvo dokazuju. U Palestini je nešto takvo gotovo nemoguće jer dokumente nitko nema, a zemlja unutar obitelji prenosi se stotinama godina s generacije na generaciju. Bez ikakvih pisanih dokumenata jer zemljišne knjige tamo ne postoje. S druge strane, ako korisnik ne dokaže svoje vlasništvo dokumentacijom, zemlja se automatski registrira kao državno vlasništvo i, vrlo izgledno, postaje dijelom budućeg novoizgrađenog židovskog naselja.

- Ovo je vrlo dramatičan potez, a Izrael će doći pod punu kontrolu i vlasništvo Zone C. Palestinci nemaju šanse dokazati da je ta zemlja u vlasništvu njihovih obitelji već stoljećima - kaže Hagit Ofran, direktor izraelskog Centra za nadgledanje židovskih naselja.

Palestinski predsjednik Mahmoud Abbas zatražio je od UN-a i međunarodne zajednice hitnu reakciju jer bi oduzimanje zemlje značilo ne samo otimačinu i razbijanje palestinskog teritorija, već i potencijalnu opasnost od rasplamsavanja novih sukoba na Zapadnoj obali između Palestinaca i države Izrael. Prijašnje američke administracije čvrsto su kontrolirale situaciju ne dopuštajući Izraelu širenje na Zapadnu obalu, no dolaskom predsjednika Trumpa u Bijelu kuću situacija se znatno promjenila. Netanyahu ima vrlo bliske odnose s Trumpom, njih dvojica susrela su se čak sedam puta u proteklih godinu dana.