Kanada više ne želi biti promatrač. Mark Carney otvorio je novo političko poglavlje
“Nalazimo se usred raspada, a ne tranzicije”, upozorio je u Davosu
Čim je kanadski premijer Mark Carney progovorio na pozornici Svjetskog gospodarskog foruma u Davosu, bilo je jasno da nije riječ o još jednom rutinskom govoru. Njegov nastup označio je dubok rez s političkom filozofijom koja je desetljećima definirala kanadsku vanjsku i ekonomsku politiku. Umjesto jezika multilateralne harmonije, Carney je govorio o carinama, produktivnosti, energetskoj sigurnosti i geopolitičkom riziku.
Kazao je da je poslijehladnoratovski, na pravilima utemeljen međunarodni poredak skončao. “Nalazimo se usred raspada, a ne tranzicije”, upozorio je. Bio je to govor zemlje koja je shvatila da se globalni poredak više ne prilagođava slabijima.
U Davosu je Carney otvoreno upozorio da protekcionizam među saveznicima ne potkopava samo trgovinu nego i sigurnosnu arhitekturu Sjeverne Amerike, osobito u Arktiku. Kazao je kako je kanadska energija, nafta, plin i hidroelektrična proizvodnja temelj kontinentalne energetske stabilnosti i naglasio da se suverenitet više ne može braniti deklaracijama, nego kontrolom nad resursima, opskrbnim lancima i teritorijem. U jednoj od najdojmljivijih rečenica poručio je da je “doba oslanjanja na apstraktne norme završeno” te kako države koje ne djeluju strateški riskiraju da postanu kolateralna šteta globalne fragmentacije.
Odgovor iz Washingtona nije ostavio prostora za pogrešna tumačenja. Donald Trump, u svom karakterističnom stilu, nije imenovao Kanadu, ali je poručio da “saveznici koji ovise o američkom tržištu moraju prihvatiti novu realnost” te da su carine legitimno sredstvo nacionalne sigurnosti.
Opasna igra
Time je potvrdio ono čega se Ottawa već pribojavala: u Trumpovoj doktrini “Prvo Amerika” međuzavisnost nije zajednički interes, nego poluga pritiska. “Kanada pokušava igrati racionalnu igru u političkom okruženju koje sve više nagrađuje iracionalne poteze. Ovaj nastup u Davosu bio je simptom, a ne uzrok promjene”, sažeo je analitičar Ian Bremmer iz Eurasia Grupe. Već u siječnju 2025., nakon početka drugog mandata Donalda Trumpa, Kanada se našla na povijesnoj prekretnici, suočena s povratkom agresivnog američkog protekcionizma, prijetnjama carinama i zahtjevima da postane američka savezna država.
Najveći vanjski pritisak dolazi iz SAD-a. Gotovo 75 posto kanadskog izvoza i dalje završava na američkom tržištu, a industrijska struktura zemlje duboko je integrirana u američke lance vrijednosti. Trumpove prijetnje univerzalnim carinama od 10 do 25 posto, uz stalne najave izmjena, ugrožavaju kanadsku proizvodnju.
Carney na to odgovara strategijom “energetskog štita”, podsjećajući Washington da američka energetska sigurnost u velikoj mjeri ovisi o kanadskim resursima. No mnogi upozoravaju kako je riječ o opasnoj igri. William Pellerin, partner u najvećoj kanadskoj tvrtki za međunarodnu trgovinu, poziva na oprez. “Moramo biti oprezni, kako zbog naravi američkoga predsjednika tako i zbog naše ovisnosti o Americi. Ne postoji druga država te veličine s kojom možemo odjednom toliko poslovati, a svaka nagla promjena smjera nosi velike rizike”, poručuje.
Svjesna svoje ranjivosti, Kanada pokušava razbiti gotovo potpunu ovisnost o SAD-u okretanjem Aziji. Siječanjski posjet Marka Carneya Pekingu, prvi na toj razini nakon gotovo desetljeća, simbolizirao je pokušaj strateške diversifikacije, ali bez iluzija o novom strateškom partnerstvu. Carney otvoreno priznaje političke razlike s Kinom, ali inzistira na selektivnom pragmatizmu. Kina treba kanadske žitarice, energente i kalij, a Kanada traži kapital i tržišta za kritične minerale.
Kanadski akademik Michael Geist taj pristup opisuje kao “odgovorni angažman”, priznanje da globalna ekonomija ne funkcionira na moralnim vrijednostima. “Ne postoji ni jedan živući Kanađanin koji je mislio da SAD može biti bilo kakva prijetnja za našu zemlju, posebno ne vojna. I onda se samo tako probudimo u novoj stvarnosti”, rekao je. Ta rečenica možda najbolje oslikava dubinu promjene: stabilnost odnosa s Washingtonom, nekoć neupitna, više se ne može uzimati zdravo za gotovo.
Novo poglavlje
Istodobno, Kanada vodi bitku na unutarnjoj fronti. Rekordno useljavanje između 2021. i 2024. povećalo je broj stanovnika iznad 41 milijuna, ali bez proporcionalnog rasta infrastrukture i produktivnosti.
Stambena kriza u Torontu i Vancouveru postala je simbol šire disfunkcionalnosti. Carneyev zaokret u imigracijskoj politici (ograničavanje broja stranih studenata i privremenih radnika) povijesni je odmak od politike otvorenih vrata. Kanadski ekonomist Benjamin Tal taj potez opisuje kao nužnu korekciju, upozoravajući da imigracija bez rasta produktivnosti ne stvara bogatstvo, nego samo preraspodjeljuje oskudicu.
U kontekstu zelene tranzicije Kanada je u paradoksalnoj poziciji. Posjeduje golema nalazišta litija, nikla, bakra i grafita, ali birokratski procesi, koji otvaranje rudnika produžuju i do 15 godina, prijete da taj geopolitički kapital ostane neiskorišten. Novi zakon o strateškim resursima pokušava to promijeniti.
Na sjeveru istodobno traje još dublja transformacija. Topljenje leda i otvaranje Sjeverozapadnog prolaza pretvorili su Arktik iz periferije u strateško središte. Kanada pokreće vojne vježbe na Arktiku, modernizira NORAD i ulaže u nove podmornice. Sigurnosni analitičar Rob Huebert upozorava da se “danas teritorij na Arktiku ne gubi ratom, nego nečinjenjem”, te ističe kako je ova promjena povijesna. “Kanada više nije tihi, moralno samouvjereni promatrač globalnih procesa. Pod vodstvom Marka Carneya ona se profilira kao pragmatičan, resursno osviješten čimbenik koji suverenitet shvaća prvenstveno kao ekonomsko i strateško pitanje”, kaže Huebert.
Dodaje kako, suočena s agresivnim američkim protekcionizmom, nužnošću otvaranja Aziji i s rastućim sigurnosnim izazovima na Arktiku, Kanada ulazi u novo poglavlje - ono u kojem energija, kritični minerali i hladna geopolitička računica postaju temelj njezina opstanka i međunarodnog utjecaja.
