Venezuelska vojska priznala je u nedjelju potpredsjednicu Delcy Rodriguez za privremenu predsjednicu te zemlje, objavio je ministar obrane, general Vladimir Padrino Lopez te pozvao svoje sunarodnjake da nastave s uobičajenim aktivnostima, dan nakon što su Sjedinjene Države otele Nicolasa Madura. General se pozvao na odluku Vrhovnog suda kojom se nalaže Rodriguez da preuzme vlast na 90 dana.

Padrino Lopez također je optužio Sjedinjene Države da su počinile "kukavičku otmicu" i "hladnokrvno ubile veliki dio njegovog sigurnosnog tima, vojnika, vojnikinja i nevinih građana" u američkoj vojnoj operaciji u Venezueli te je zatražio "brzo oslobađanje" Nicolasa Madura i njegove supruge Cilie Flores.

On nije iznio točan broj žrtava.

General Vladimir Padrino Lopez pozvao je "narod Venezuele da idućih dana nastavi svoje gospodarske, profesionalne i sve vrste aktivnosti, kao i obrazovne aktivnosti, te da se domovina vrati na svoj ustavni put" te naglasio da će se nova Nacionalna skupština izabrana u svibnju sastati u ponedjeljak.

Pozvao je stanovništvo "da održi mir i red te da ne poklekne pred iskušenjima psihološkog rata, prijetnjama i strahom koji nam žele nametnuti".

Svrgnuti 63-godišnji venezuelski predsjednik proveo je prvu noć u zatvoru u Brooklynu u New Yorku, a očekuje se da će se u ponedjeljak pojaviti na američkom sudu pod optužbom za "narkoterorizam", zajedno sa svojom 69-godišnjom suprugom.

Ni riječi o narkokartelima

Američki predsjednik Donald Trump najavio je da SAD preuzima upravljanje zemljom, ali pritom nije ušao u detalje, ostavivši milijune Venezuelanaca u dvojbi. Prije svega, što će biti s Madurovim represivnim aparatom i tko će ga "razmontirati" i razoružati? Nadalje, tko će preuzeti brigu za red i sigurnost? Tko će osigurati funkcioniranje opskrbe osnovnim energentima, vodom, hranom, tko će upravljati zdravstvom... Niz je pitanja koja sada vise u zraku, i na koja treba odgovoriti što prije kako zemlja ne bi utonula u potpuni kaos. Jedino što je američki predsjednik potvrdio prijetnja je da će izvesti nove, jače napade i poslati kopnenu vojsku u Venezuelu ako bude trebalo. Da bi se stvar dodatno zakomplicirala, Trump je "pustio niz vodu" i nobelovku Mariju Corinu Machado, istaknutu venezuelansku oporbenjakinju za koju se doskora vjerovalo kako je američki kandidat za mjesto predsjednice te južnoameričke države. Trump je u nedjelju, naime, ustvrdio kako Machado nema ni potpore ni poštovanja u Venezueli kako bi mogla preuzeti vlast. Jedna od opcija s kojom je Trump koketirao jest i mogućnost da postignu s Rodrigez dogovor oko nastavka obnašanja dužnosti, no sama Rodrigez o tome ništa, kako je potvrdila, ne zna i ne želi špekulirati.

Ako sudbina same Venezuele nije poznata, sudbina njezine nafte i naftne industrije potpuno je jasna. Njome će suvereno i bez ikakva posrednika upravljati SAD.

- Dovest ćemo vrlo velike američke naftne kompanije, najveće na svijetu, koje će ući, uložiti milijarde dolara, popraviti infrastrukturu koja je sada u raspadu, i početi zarađivati novac - poručio je Trump na tiskovnoj konferenciji u Mar-a-Lagu, i to u vrijeme dok se dim nad Caracasom od američkih raketa još nije ni slegnuo. Ni riječi o borbi protiv narkokartela, koji su službeno bili povod Madurovoj otmici, ali zato su planovi za naftnu industriju već uvelike skovani.

S druge strane, iako je potpuno jasno kako je glavni cilj američke intervencije u Venezueli bilo ovladavanje i preuzimanje kontrole nad najvećim naftnim rezervama na svijetu, sami Venezuelci mahom nemaju oko toga prevelike dvojbe. Svako rješenje koje ne uključuje Madura i njegov režim je dobro. Stanovništvo Venezuele, koje velikom većinom živi ispod granice siromaštva, ljudi koji nerijetko nisu imali više od jednog oskudnog obroka dnevno, ljudi koji nisu mogli računati na liječenje u vlastitoj državi, ljudi kojima su nestašice struje i vode bile, i još uvijek su, svakodnevna pojava, spremni su na sve samo da napokon počnu normalno živjeti.

Sve, samo ne Maduro

- Zapadnjaci mogu danas moralizirati, govoriti kako se uhićenje Madura kosi sa međunarodnim pravom, sa zakonima međunarodne zajednice, no nikada nisu prošli ono što mi prolazimo. Kada smo čuli da je Maduro odveden u SAD, slavili smo, kod kuće smo ispekli roštilj s ono malo mesa kojega smo imali na raspolaganju. I ne, nije mi bitno tko će kontrolirati našu naftu ako to znači da ću djeci moći pružiti normalno školovanje, normalan život, da ću im moći svojim radom osigurati tri obroka dnevno na stolu. A ovi liberali koji se pozivaju na međunarodno pravo neka nas puste na miru - kaže jedan od stanovnika Caracasa kojega smo uspjeli kontaktirati prilikom pisanja ovog teksta.

Nije se htio predstaviti punim imenom jer, kako kaže, Madura više nema ali njegova policija još uvijek je na ulicama, naoružana i opasna.

I upravo je sigurnosni aparat, koji je sada, uklanjanjem Madura, djelomično obezglavljen, najveći sigurnosni problem u zemlji. Tajna policija svojevrsna je država u državi i bila je glavna poluga Madurove vlasti, a njezini pripadnici bili su lojalni režimu znajući da im to donosi pristojne plaće i stil života koji nije bio na raspolaganju prosječnim građanima. I sada su svi oni u panici jer ne znaju što donosi sutra. Režim je očito gotov, samo je pitanje dana ili tjedna kada će sve početi pucati po šavovima, a kakva će im biti sudbina nitko ne može znati. A kako su upravo ranjene zvijeri najopasnije, Venezuelci još uvijek vrlo pažljivo dolaze s njima u bilo kakav kontakt.

- Kod svake nasilne promjene diktatorskog režima s čelnicima odlaze i pripadnici represivnog aparata, tajne policije, posebice ako su tijekom proteklih godina stanovnicima činili zla. I tu nema iznimke, nema milosti. Isto se događalo s agentima Savaka u Iranu kada je pao šah Reza Pahlavi II., isto se dogodilo u Rumunjskoj s pripadnicima Securitatea kada je smaknut Causescu. I nema nikakve sumnje da za agente Madurove tajne policije neće biti prevelike milosti kada jednom krene čistka, jer to su ljudi koji su zlostavljali nečiju djecu, roditelje, supruge - kaže za naše novine povjesničar dr. Petar Bašić.

Kako će se stvario u Venezueli razvijati sljedećih dana sa zabrinutošću ne gledaju samo pripadnici Madurovih tajnih službi, već i čelnici cijelog niza južnoameričkih i karipskih zemalja, a posebice Kube. Taj "crveni" otok još je od sredine prošlog stoljeća i svrgavanja Batiste te dolaska Castra na vlast trn u oku SAD-u i "crvena ispostava" nadomak obala Floride. Varšavski pakt i SSSR raspali su se, no Havana je i dalje ostala na putu socijalizma, čak i nakon Castrove smrti. Prelaskom SAD-a na Monroeovu doktrinu, koja govori kako je SAD apsolutni vladar zapadne hemisfere, dakle Sjeverne i Južne Amerike, takvo stanje stvari za Washington bit će sve manje i manje prihvatljivo. Kuba je već godinama pod režimom sankcija koje je Obama u vrijeme svoga mandata olabavio, no Trump ih je dolaskom u Bijelu kuću u vrijeme svoga prvog mandata vratio u punoj snazi. I očito je da ne planira odustati dok se režim u Havani ne promijeni. Trump je čak to i jasno najavio tijekom svoje tiskovne konferencije na Floridi ustvrdivši kako je vrijeme da se pozabavi i Kubom.

Trumpovi se potezi bez sumnje prate pozorno i na drugom kraju svijeta. U Kini. Peking je u novogodišnjoj noći najavio kako će reintegrirati Tajvan, pri čemu ne isključuje uporabu sile. Rusija s druge strane ne bi imala ništa protiv da se iz jednadžbe oko odnosa u Ukrajini izbaci SAD. A i Peking i Moskva sada vjerojatno kalkuliraju što će se dogoditi ako Washington usmjeri svu svoju pozornost na Južnu Ameriku i ostavi im slobodne ruke da počiste stvari u “svom dvorištu”.