Vijeće Europske unije službeno je odobrilo ulazak Bugarske u europodručje 1. siječnja 2026. i odredilo fiksni tečaj konverzije po kojem će se bugarski lev mijenjati za euro: 1,95583 BGN = 1 EUR, objavila je Europska središnja banka.

Dakle, uskoro, kroz nekih pola godine, Hrvatska više neće biti najmlađa članica u eurozoni, već će 21. članica eurozone postati Bugarska, koja je od 2020. u europskom tečajnom mehanizmu, kao što smo i mi bili prije službenog uvođenja eura, određen joj je fiksni konverzijski tečaj, a ECB još od 2020. već nadzire bugarske banke. Za ulazak u eurozonu potrebno je ispuniti Mastriške kriterije, koji uključuju stabilnost tečaja, traženi omjer javnog duga u odnosu na BDP, kao i proračunskog deficita u odnosu na BDP, te stope inflacije, za što je sve očito procijenjeno da Bugarska zadovoljava, te je dobila zeleno svjetlo.

Uz Bugarsku, u “čekaonici” za euro, odnosno u grupi zemalja koje su u EU-u, ali još nisu uvele euro iako imaju tu obvezu su i Rumunjska, Češka, Poljska, Mađarska i Švedska, dok Danska uživa opciju izuzeća, odnosno nije ni u obvezi jednog dana uvesti euro. Iako to sve tako stoji u pravilima i na papiru, dio ovih zemalja nimalo se ne “gura” u prve redove kada je u pitanju uvođenje eura, štoviše, unatoč obvezi uvođenja eura, kod nekih je ono odgođeno - do daljnjeg. Iako se govori o političkim razlozima i rastućem euroskepticizmu, većinu građana brinu ekonomski razlozi, odnosno nemogućnost da se vlastitom valutom utječe na ekonomske procese.

Iako se u institucijama EU-a na svim razinama neprestano komuniciraju prednosti od uvođenja eura, gdje se ulazi u zajedničko monetarno područje, uz olakšano poslovanje i dokidanje troškova konverzije, u narodu postoje strahovi od još većeg rasta cijena i pada standarda pogotovo za srednji sloj. Pritom se kao argument protiv eura sve češće iznosi upravo “hrvatski scenarij” kojim se javnost plaši, s obzirom na to da je kod nas od službenog uvođenja te valute snažno porasla inflacija. Za dio građana čije plaće nisu pratile cijene, standard je tako srozan u odnosu na period u kojem smo imali kunu.

Hrvatska je međutim euro uvela u jeku rasta inflacije koja bi se, uslijed drugih ekonomskih i geopolitičkih razloga, ionako desila, odnosno desila se i u zemljama koje nisu imale euro. No, uvođenje eura dodatno je pridonijelo “zaokruživanju” cijena naviše, s čime su se vlasti borile, ali ta “inercija” nikako da se zaustavi. Inicijativa za referendum oko eura kod nas je svojevremeno propala. U Bugarskoj je pak mogućnost referenduma otklonjena, ali jačaju prosvjedi, javnost je podijeljena, kao i sama politička scena, pa je tako i bugarski predsjednik Rumen Radev otvoreno protiv uvođenja eura. Strahu od zajedničke europske valute pridonosi činjenica da su neki dućani navodno već počeli “prilagođavati” cijene koje dakle već rastu.