Preminuo je papa Franjo, veliki papa našeg vremena. Preminuo je na Uskrsni ponedjeljak, 21. travnja, u 88. godini, u svojoj rezidenciji, u Domu svete Marte u Vatikanu. Otišao je u Božju vječnost, nakon što je na Uskrs u Vatikanu iz lože bazilike sv. Petra posljednjim snagama uputio svoju uskrsnu čestitku i blagoslov Gradu i svijetu, Urbi et Orbi, nakon što je pročitana njegova snažna poruka, i nakon što je Trgom sv. Petra prošao u papamobilu osobno pozdravljajući vjernike. Bio je teško bolestan, od 14. veljače do 23. ožujka bio je na liječenju u rimskoj bolnici Gemelli, gdje su se liječnici borili za njegov život. Milijuni ljudi diljem svijeta molili su za njega. Bio je voljen i poštovan.

Ideali Evanđelja

Za njim je 12 godina velikog pontifikata vođenog idealima Evanđelja, ljubavi i mira, zajedništva i ljudskog bratstva.

Kardinal Kevin Farrell, komornik Apostolske komore, odlazak pape Franje objavio je iz Doma svete Marte sljedećim riječima: "S dubokom žalošću moram objaviti smrt našega svetog oca Franje. U 7,35 ovog jutra rimski biskup Franjo vratio se u kuću Očevu. Cijeli je svoj život posvetio služenju Gospodinu i Njegovoj Crkvi. Učio nas je kako vjerno, hrabro i univerzalnom ljubavlju živjeti evanđeoske vrijednosti, osobito u korist najsiromašnijih i najisključenijih. S neizmjernom zahvalnošću za njegov primjer pravog učenika Gospodina Isusa, povjeravamo dušu pape Franje beskrajnoj milosrdnoj ljubavi Boga Jedinoga i Trojedinoga."

EPA

Papu Franju upoznali smo 13. ožujka 2013. godine. Bila je večer, vrijeme neposredno nakon konklava na kojima je izabran za 266. Petrova nasljednika. Od te večeri, kada se s balkona bazilike sv. Petra u Vatikanu prvi put obratio gradu i svijetu, papa Franjo nije nas prestao oduševljavati. Pozdravio je spontano s "Dobra večer...", zatim je s vjernicima molio, a onda je rekao: "Započinjemo taj put: biskup i narod. Taj put rimske Crkve koja predsjeda u ljubavi svim crkvama. Put je to bratstva, ljubavi i povjerenja među nama. Molimo uvijek za nas: jedan za drugoga. Molimo za čitav svijet da vlada veliko bratstvo..." Prije nego što je podijelio blagoslov zamolio je vjernike da mole blagoslov za njega, biskupa, papu. Nakon takvog nastupa znali smo da je za poglavara Katoličke Crkve došao netko poseban, jednostavan, skroman i spontan, da počinje put biskupa i naroda, put pape koji se prema ljudima odnosi kao župnik.

Mjesec dana nakon odreknuća pape Benedikta XVI. od papinske službe na Petrovu katedru izabran je 76-godišnji kardinal Jorge Mario Bergoglio, nadbiskup Buenos Airesa, rođen 17. prosinca 1936. u Buenos Airesu, u obitelji s petero djece, kao dijete talijanskih imigranata. Bilo je to prvi put u povijesti Crkve da je rimski biskup uzeo ime Franjo, prvi put da je za papu izabran isusovac i prvi put da papa dolazi iz Latinske Amerike. Već odabir imena sveca iz Asiza pokazao je karizmu pape Franje, sasvim u suglasju s njegovom južnoameričkom biografijom, i naznačio put kojim želi voditi Crkvu – put skromnosti, put milosrdnog Samarijanca. Pokazivao je to i riječima i djelima iz dana u dan, svih ovih godina. Živio je to dosljedno te mnogi njegov pontifikat odavno sažimaju u jednu riječ - milosrđe. Već je krajem 2013. u Asizu ustanovio Svjetski dan siromaha, a 2015. proglasio je Godinom milosrđa, sa svim njezinim religioznim i socijalnim dimenzijama. Ubrzo smo uvidjeli da su to stalna mjesta njegova papinstva, da je to i njegov način života, isto tako da je osoba puna nade.

EPA

Kada je u ožujku ove godine objavljena njegova autobiografska knjiga "Nadaj se", mogli smo jasno iščitati zašto je njegov životni fokus na tim temama. Ona počinje ovim riječima: "Knjiga o mojem životu priča je o putu nade koji ne mogu zamisliti odvojenim od onoga moje obitelji, mojega naroda, svekolikog puka Božjeg... Autobiografija nije naše privatno pismo, nego putna torba. A sjećanje nije samo ono što pamtimo, nego i ono što nas okružuje. Ne govori samo o onome što je bilo, nego o onome što će biti... Nazigled je jučer, a zapravo je sutra... Mi kršćani moramo znati da nada ne zavarava i ne razočarava: sve se rađa kako bi procvalo u vječnu proljeću. Na kraju ćemo reći samo ovo: ne sjećam se ničega u čemu nema Tebe."

Papa Franjo izgradio je velik pontifikat, naravno, na tragu svojih prethodnika, ali svojim jedinstvenim stilom. Jednostavnim, toplim istupima koje su pratili postupci skromnog i otvorenog čovjeka, već je na početku svog papinskog služenja osvojio poštovanje i srca ljudi diljem svijeta, i to ne samo katolika. I mnogima je proširio i srce i pogled. Bio je i ostao vjerodostojan. Doživio je s vremenom i osporavanja nekih unutar Crkve, ali "mali" ljudi, mladi i stariji, odmah su ga razumjeli i zavoljeli. Prepoznali su ga kao istinskog humanista i moralni autoritet, kao nekog sebi bliskog, Papu koji jednostavnim riječima tumači i vlastitim primjerima svjedoči kršćanstvo, kršćanski humanizam i vrijednosti, kao mirotvorca. Evanđelje je živio, propovijedao svojim životom.

EPA

“Čuvati znači gajiti poštovanje prema svakom Božjem stvorenju i svijetu u kojem živimo. To znači čuvati ljude, brinuti se za sve, za svaku osobu, s ljubavlju, osobito za djecu, starije, one koji su najslabiji... U konačnici, sve je povjereno čovjeku na čuvanje, i to je odgovornost koja se tiče svih nas. Budite čuvari Božjih darova! … Molim sve one koji su na odgovornim položajima u ekonomiji, politici i društvu, sve muškarce i žene dobre volje: budimo 'čuvari' stvorenog svijeta, Božjeg nauma upisanog u svijet, čuvari drugoga, okoliša; ne dopustimo da znakovi uništenja i smrti prate naš svijet na putu njegova napretka! Ali, da bismo 'čuvali', moramo se brinuti također za sebe same! Sjetimo se da mržnja, zavist, oholost kaljaju život! Čuvati život znači dakle bdjeti nad našim osjećajima, nad našim srcem, jer upravo odatle izlaze dobre i zle namjere: one koje grade i one koje uništavaju! Ne smijemo se bojati dobrote, pa ni same nježnosti… Čuvati stvoreni svijet, svakog čovjeka, s pogledom nježnosti i ljubavi, znači otvoriti obzor nade", govorio je na svojoj prvoj pontifikalnoj misi.

Siromašni u središtu

I djelovao je šireći obzore nade, "logiku evanđelja", često poručujući kako "Božja ljubav može preobraziti naš život".

U razgovoru koji smo u povodu desetljeća pontifikata pape Franje vodili s teologom, don Antunom Šuljićem, on je sumirao da je papa Franjo u deset godina na čelu Katoličke Crkve započeo reformski pokret čiji će se dosezi tek u budućnosti otkrivati i procjenjivati. "Sve je počelo u njegovoj južnoameričkoj domovini i s njegovom teologijom nade i naroda... S njime je u Katoličkoj crkvi nastupilo vrijeme stanovitog crkveno-građanskog ophođenja naznačenog u njegovim redovitim pozdravima. Osim toga, nastupilo je i vrijeme skromnijeg i pristupačnijeg načina života rimskoga biskupa – kako sebe voli titulirati – u Domu sv. Marte, neposredne komunikacije, inicijative u korist rubnih skupina u društvima, otvorenog govora u unutarcrkvenoj komunikaciji, hrabrog zasijecanja u stoljetnu kurijalnu začahurenost, u reformiranje struktura i otvorenost za sva pitanja", naveo je prof. Šuljić.

Njegovo je papinstvo istinski bilo u dijalogu sa suvremenim čovjekom i suvremenom kulturom, pontifikat ekumenskog i međureligijskog dijaloga, i dijaloga s onima koji nisu vjernici. Bio je istinski mirotvorac: sjetimo se da je i u ovogodišnjoj uskrsnoj propovijedi spomenuo sve krajeve svijeta u kojima je rat i apelirao za mir. Njegov je pontifikat i vrijeme građenja Crkve istinske sinodalnosti, pontifikat opcije za siromašne. Ovo potonje, "poći onima koji žive na rubu društva", stavio je u središte svoga služenja, podrazumijevajući sve koji su ugroženi, izolirani, koji trpe. Sjetimo se njegovih zauzimanja za izbjeglice i migrante, njegova pranja nogu zatvorenicima, zajedničkih objeda u Vatikanu sa siromašnima. Prisjetimo se njegovih primanja rastavljenih i ponovo vjenčanih osoba, i krštenja njihove djece, kao i toga da je izdvojio probleme starijih osoba, njihovu usamljenost i izoliranost te ustanovio Svjetski dan djedova i baka i starijih osoba, te time stavio fokus i na njihovo dostojanstvo. Pogotovo se sjetimo da je razgovarao s mnogim žrtvama pedofilije u Crkvi i da je tražio oprost, da je zahtijevao nultu toleranciju prema zlostavljačima, i protiv zlostavljanja izdao poseban dekret, kojim obvezuje sve klerike i redovništvo da prijavljuju seksualna zlostavljanja te ih oslobađa zavjeta šutnje o takvim zločinima. n