U neobičnoj situaciji, punoj ekonomskih nepoznanica, našao se svijet nakon što su Sjedinjene Američke Države s nekoliko neočekivanih odluka bitno promijenile pozicije mnogih na tržištima. Američki predsjednik Donald Trump prvo je najavio nametanje carina za 60-ak zemlja, onda dodao još neke, a potom odlučio sve odgoditi na 90 dana, osim za Kinu. Ta odgoda, ističu gospodarstvenici i ekonomisti, donijela je nemir i agoniju neizvjesnosti jer nitko ne zna što će se dogoditi u tih 90 dana.

Bijeg od dolara

“Neravnoteže s javnim dugom SAD-a akumuliraju se duže vrijeme. Eskalirale su u vrijeme pandemije koronavirusa. Javni dug SAD-a danas je 121 posto njegova BDP-a, i u projekcijama od, recimo, 25 godina, povećava se prema razinama od 140 posto i više. I tu se sada otvaraju određena pitanja. Do sada je tržište to prihvaćalo, dolar je bio rezervna svjetska valuta. Sada to tržišta prihvaćaju sve teže jer se pojavljuju druge valute i sile, kao i inicijative za stvaranje svjetske valute novih saveza. I dio ljudi u SAD-u, oni oko Trumpa, smatra da će to biti dugoročno neodrživo i kako je sada vrijeme da se Kina zaustavi na tom putu, jer će poslije biti još teže", rekao nam je Željko Lovrinčević, znanstveni savjetnik Ekonomskog instituta u Zagrebu. Kaže da stoga ovo nije samo stvar deficita koji SAD ima nego je i riječ o tome da se zaustavi Kina u promjeni skale svjetske moći.

Željko Lovrinčević

PIXSELL

No primjećuje da tržišta dosta nervozno reagiraju, što se vidi po cijeni američke obveznice, drugim riječima "ljudi izlaze iz dolara". U prijašnjim krizama uvijek su dolarske obveznice ili trezorci služili kao sigurno utočište, kao i jen te švicarac, podsjeća, a ovo je prvi put da se u vremenu turbulencija ljudi odmiču od američke imovine. Pomiču se prema jenu, švicarskom franku, zlatu, australskom dolaru itd. Trump ili netko njemu blizak reći će da je sve počelo zbog deficita, no vjerojatno je stvarni razlog pokušaj zaustavljanja Kine da ih pretekne u nekom srednjoročnom razdoblju, smatra Lovrinčević.

Na upit čini li mu se da je sve to doista bilo precizno osmišljeno i jasno skupini stručnjaka oko Trumpa, jer smo u jednom danu imali objavu novih carina pa njihovu odgodu, odgovara: Mislim da ne. Jer to je jednostavno sve "nepoznata zemlja" i nije se znalo kako će tržišta reagirati, dodaje. Misli da se radilo o improvizaciji ovisno kako su se stvari kretale, gdje se pokušavalo PR-ovski to "popeglati", no već u petak je opet bilo problema s tim jer je tržište opet padalo. Stoga misli da je primarni cilj Kina, odnosno pritisak na zemlje u koje Kina diversificira svoju trgovinu posljednjih godina glede uvoza u SAD, jer je premjestila proizvodne lance u zemlje oko sebe, pa se čini kao da uvoz iz Kine pada, kaže. "Treba reći i kako Trumpova ograničenja koja je Kini uveo u prvom mandatu Joe Biden poslije nije smanjivao. Stoga slutim kako će američko društvo postići suglasje da bi ova prva carinska stopa od deset posto mogla za velik broj zemalja ostati kao minimalna. Oni će sada razgovarati s velikim partnerima od zemlje do zemlje, a najinteresantnije su im države koje su u suradnji s Kinom. I tu će biti najvažnija pozicija dvaju blokova - jedan je Europa, za koju se očekuje da će postići neko suglasje sa SAD-om, a drugi - Indija, odnosno kako će se ona postaviti. Indija bi mogla izabrati neutralnu poziciju, iako Kinezi od nje nastoje stvoriti saveznika, i tu SAD želi uspostaviti svoju "zonu interesa". Mislim da će se u Indiju, s njezinom veličinom i utjecajem u zemljama oko nje, u budućnosti seliti kapaciteti. Mislim da će Indija biti jedna od dugoročno ključnih točaka kako će se zapravo razviti ovaj sukob", ističe Lovrinčević.

Smatra da će carinska stopa SAD-a ostati minimalno deset posto za velik broj zemalja s kojima SAD potpiše ugovore, moguće i za Europu.

Ono što se može dogoditi, i gdje treba biti oprezan, jest da velike europske zemlje ne naprave dogovor na štetu malih, kaže. Recimo, sklope ugovore sa SAD-om o uvozu energenata iznad tržišnih cijena, što traže Amerikanci, a u isto vrijeme Europa zauzvrat dobije pristup automobilskoj i nekim drugim industrijama, što najviše muči Nijemce. Manje zemlje bi tako dobile više cijene energenata - tu može postojati neka vrsta disproporcije, tumači.

Neizvjesnosti

“Hrvatska energente uvozi, osjetljiva je na njihovu cijenu i dosad je to subvencionirala velikim izdatcima. Te visoke cijene rušile bi konkurentnost cijele industrije, a u isto vrijeme se spašava pojedine zemlje - odnosno njihove najvažnije industrije u smislu pristupa tržištu. Oko toga Europa neće lako postići suglasje. Što se tiče carina, Hrvatska ima izravnu izloženost samo u tri sektora - farmacija, vojni sektor i dio prehrambenog. U vojnom se obično trguje po posebnim režimima, farmaceutski dio - tek ćemo vidjeti kako će završiti, Trump je farmaciju zasad izuzeo, ali najavljuje da će i tu nešto napraviti, a prehrambeni dio već je pod udarom. Neizravno se može dogoditi i drugi pritisak na hrvatsko gospodarstvo - kroz zavisnost od europskih zemalja kada uvoze iz Hrvatske i preko još jednog kanala koji može biti problematičan, a malo se spominje. To je da će europske kompanije, nakon što izgube dio tržišta SAD-a, pokušati to nadoknaditi na nekim drugim podizanjem marži i cijena. Gdje će prva na udaru biti 'meka' tržišta novih zemalja članica i to je za Hrvatsku dosta škakljivo pitanje jer već imamo visoku inflaciju", ističe Lovrinčević.

“Pitanje je i kako će se Europa strateški postaviti u odnosu prema Kini. To je velika nepoznanica. Ako ograniči i bitno zatvori svoje tržište - to znači udar na potrošače i standard, pa i vjerojatni sukob s Kinom, a ako ga prekomjerno i naglo otvori, to zapravo znači težu situaciju nego što ju SAD sada ima. Jer je Europa nekonkurentnija od SAD-a. Tu je puno toga neizvjesno, mi govorimo o tome, a možda ni Trump sam ne zna što će do kraja ovog dana napraviti", upozorava Lovrinčević.