Nakon velikog prosvjeda u Beogradu, nove napetosti u Srbiji izbile su u Novome Sadu u noći na utorak, nakon pokušaja studenata da blokiraju ulaz u Gradsku skupštinu i odgovora interventne policije koja ih je u tome spriječila. Policija je, uz udarce palicama, potisnula studente, među kojima je bilo i ozlijeđenih.

Neovisna istraga

Studenti su prosvjedovali jer je sjednica Gradske skupštine održana na Dan žalosti, 18. ožujka, proglašen zbog tragedije u Sjevernoj Makedoniji.

Unatoč doista impozantnom obujmu prosvjeda 15. ožujka u Beogradu nikakav se konkretan učinak studentskog bunta ne nazire, a kamoli mogućnost promjena u Srbiji. U međuvremenu, sumnje da je srbijanska vlast uporabom zakonom nedopuštenog elektroničkog oružja razbila subotnji skup podignute su na višu razinu zahtjevima za neovisnu međunarodnu istragu, a najviši državni dužnosnici kategorično niječu odgovornost. Pokrenuta je peticija kojom se od izvjestitelja za ljudska prava UN-a, Vijeća Europe i OESS-a zahtijeva "međunarodna istraga incidenta protiv mirnih demonstranata", koju je u manje od 24 sata potpisalo više od pola milijuna ljudi iz Srbije, regije i državljana Srbije i njihovih prijatelja diljem svijeta.

Na prosvjed "15. za 15." sve građane Srbije pozvao je studentski pokret nakon tri i pol mjeseca blokade fakulteta svih četiriju državnih sveučilišta, zahtijevajući političku i kaznenu odgovornost za smrt 15 ljudi u padu nadstrešnice na renoviranoj zgradi novosadskog željezničkog kolodvora 1. studenoga prošle godine. Višesatni skup prekinut je pod još nerazjašnjenim okolnostima u trenutcima dok je 15-minutnom šutnjom na Trgu Slavija odavana počast poginulima u novosadskoj tragediji. Sudionici tvrde da je pomutnja pokrenuta čudnim zvukom, zvučnim topom ili nekim sličnim sredstvom za razbijanje demonstracija. Srbijanski MUP ubrzo je demantirao uporabu zvučnog topa ustvrdivši da su to dezinformacije, odgovornost vlasti zanijekao je potom i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.

Među analitičarima je u tijeku rasprava mogu li studentski prosvjedi pokrenuti promjene u Srbiji - političke i društvene. Prema riječima političkog analitičara Tihomira Cipeka, tu ima niz proturječnosti, primjerice u načinu na koji javnost percipira ta zbivanja. Činjenica je, kaže, da demonstracije nemaju velik odjek u zapadnim medijima. To je, dodaje, jednostavno zato što nije do kraja jasno kuda to sve - zapravo ide.

Neartikulirano

“Meni se čini da u tim demonstracijama postoje vrlo različiti slojevi, ljudi su vrlo različito motivirani. Svi su, naravno, motivirani gorčinom, nezadovoljstvom. Oni bi nešto mijenjali, ali nema nikoga tko bi to politički artikulirao", kaže Cipek. Bit je, kaže, da se ne vidi kuda bi to svi oni - htjeli bi nekakvu promjenu, ali do čega bi ta promjena trebala, prema njima, dovesti, posve je nejasno. I to, smatra, nije ni čudo jer smo ušli u jedno novo doba, koje još ne možemo do kraja definirati i ne znamo kuda ono vodi. Ono što je tu zadivljujuće jest dugotrajnost i masovnost tih demonstracija.

“Vidi se kako je dobar dio ljudi sklon promjenama, puni su gorčine i htjeli bi nešto mijenjati. Vučić i SNS su zapravo stranka 'prvog grijeha' - nevjerojatne oholosti. Zauzeli su baš sve institucije. Jedine koje nisu su sveučilišta. I otud kreće pobuna. Glavni zahtjev jest: 'Želimo da institucije profunkcioniraju'. Ono što prosvjednici nisu osvijestili jest da institucije ne funkcioniraju same po sebi, nisu one nekakav perpetum mobile, koji može sam raditi. Tamo sjede neki ljudi koji imaju nekakvu 'partijsku' legitimaciju, SNS ih je tamo poslao s određenim političkim zadatcima koje ispunjavaju, kaže. "Ne mogu institucije profunkcionirati ako se ne oslobode oholosti vlasti. Tako da tu nema onog zahtjeva koji je meni kao politologu logičan, a to je - 'trebamo promijeniti vlast'. S tim da oni zapravo i ne mogu promijeniti vlast jer zahtjev bi onda bio - idemo na izbore da promijenimo vlast, a znakovito je da oporbene stranke u Srbiji nisu baš nešto 'zagrižene' da se ide na nove izbore", smatra Cipek.