Ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Vasilj Kirilič izjavio je u petak da ruski predsjednik Vladimir Putin ne želi kraj rata, te da će ga pokušati nastaviti kroz postavljanje niza dodatnih uvjeta za primirje koje bi trajalo 30 dana, a oko čega su se ovog tjedna usuglasila američka i ukrajinska izaslanstva na sastanku u Saudijskoj Arabiji.

- Kada se pojavio taj prijedlog prekida vatre u Džedi, mi smo odmah prihvatili i smatramo da je on kao prvi u korak prema uspostavi trajnog, pravednog mira u Ukrajini. Za nas tu nema dileme. Taj je naš stav apsolutno jasan. Za nas je jako bitno da se u Ukrajini uspostavi pravedan i trajan mir koji će se temeljiti na sigurnosnim jamstvima. Ali nešto se čuli i od druge strane koja isto govori da je spremna za mir. Ali prije, mislim da ste čuli izjavu savjetnika predsjednika Rusije Ušakova, oko tog prijedloga o prekidu vatre. On je rekao da Rusija neće od toga dobiti ništa. Što to znači da Rusija mora nešto dobiti? Čuli ste rečenicu Putina da prihvaća taj prijedlog, ali da tu postoji niz preduvjeta. U tvoju rečenici ključan je drugi dio – niz preduvjeta. I od tog dijela rečenice trebalo bi krenuti dalje. To znači da je njen smisao manipulativan. I to znači da će se raditi neke izmišljotine tipa – to nije moguće, to uopće nije moguće. Da se opet kreira preduvjet vođenja rata, rekao je Kirilič na panelu koji je u suradnji s Veleposlanstvom Ukrajine organizirao Centar za javne politike i ekonomske analize (CEA).

Dodao je da je sada "trenutak da se pojača pritisak na Rusiju".

- I taj pritisak mora biti kroz formu snažnih sankcija. Sankcija koje djeluju. Po meni, Putin ne želi zaustaviti rat jer nisu ostvareni ciljevi zbog kojih je krenuo u rat. A to su ciljevi koji postoje već tri ili četiri stoljeća. Sve do 2014. kada se ostvario traj san uništenja Ukrajine. Takozvana politička ruska elita ne priznaje Ukrajinu kao državu. Ne priznaje ni Ukrajince kao poseban narod. Posjetio bih na jednu povijesnu činjenicu. Riječ je o 2007. To je bilo u Munchenu kada je Putin na tamošnjoj sigurnosnoj konferenciji prvi puta upotrijebio riječ ekspanzija. I onda 2008. krenuo na Gruziju. Bilo je to u kolovozu te godine. A onda u Bukureštu 2008. na marginama samita NATO-a Putin je rekao američkom predsjedniku Georgu Bushu mlađem – George, ne postoji zemlja koja se zove Ukrajina. To je stoljećima stara politika nepriznavanja Ukrajine kao države i Ukrajinaca kao naroda, rekao je Kirilič. Dodao je da Rusija bi da tijekom prekida vatre od 30 dana nitko ne smije davati oružje Ukrajini jer će inače Rusija nastaviti u rat i uništiti Ukrajinu.

- Ja mislim da postoji čitav niz instrumenata sankcija da se na Rusiju napravi jaki pritisak. Sada je taj trenutak. I samo se pritiskom može ostvariti ono o čemu se sada raspravlja – a to je prvi korak na putu prema trajnom i pravednom miru. To je prekid vatre. Sve drugo što se komentira kao verifikacija, to su tehnička pitanja koja su na stolu. I oko kojih se mogu dogovoriti obje strane, rekao je Kirilič.

Zastupnik u Europskom parlamentu i nekadašnji ministar vanjskih poslova Davor Ivo Stier rekao je da su danas transatlantski odnosi u jednoj transformaciji.

- Međutim, oni će se svakako zadržati, ali će se oni preoblikovati. Jer percepcije ugroze su različite danas među transatlkatntskim partnerima, što ne znači da i dalje nemaju zajedničkih interesa i ciljeva. I onog što je najvažnije, ja u to želim i dalje vjerovati, zajedničkih vrijednosti. Kada govorimo o ugrozama, ruska agresija na Ukrajinu je za tu zemlju egzistencijalna ugroza. Doista je u pitanju sama opstojnost zemlje. Za Europu je to ugroza ne samo Ukrajine nego i sigurnosne arhitekture, mira i sigurnosti na starom kontinentu. Za SAD percepcija se promijenila. Rusija više nije ista razina ugroze koja je bila kada je stvoren NATO. Tada je Sovjetski Savez bio glavni takmac, i ideološki i geopolitički. Danas SAD ne kažem da ne gleda i ne mari o tome što se događa u Europi i o sigurnosti Europe. Ali njegovi su interesi prvenstveno na indopacifiku. SAD gleda Kinu kao glavnog geopolitičkog konkurenta. I ta konkurencija oblikuje aktualne međunarodne odnose. I stvara novi međunarodni poredak. Ali imamo s vizure SAD-a regionalne konflikte na Bliskom istoku i u Europi koje oni oni jednostavno žele u ovom trenutku da dođe do prekida tih sukoba kako bi svoje resurse, bez obzira što je Amerika moćna, ali i dalje su joj resursi ograničeni, mogla posvetiti onome što vide kako glavnu geopolitički konkurenciju. A to je Kina, rekao je Stier.