Ostavkom kanadskog premijera Justina Trudeaua na mjesto vođe stranke i vlade nastavljen je niz nestabilnosti u brojnim velikim zapadnim državama, koji se u samo mjesec dana očitovao odstupanjem čak četiriju premijera.

Trudeau je odstupio usred predizbornih anketa koje su jasno upućivale na to da će njegova Liberalna stranka biti poražena na idućim izborima.

Nezadovoljstvo

“Kanadski slučaj" zapravo je nastavak niza vijesti začetih početkom prosinca u Francuskoj, gdje je premijer Michel Barnier podnio ostavku nakon što su ga krajnje desni i tvrđe lijevi zastupnici "kaznili" izglasavanjem nepovjerenja jer je pokušao progurati "štedljivi" proračun. Time je drugo gospodarstvo eurozone potencijalno potonulo još dublje u političku krizu. Predsjednik Emmanuel Macron imenovao je svog saveznika Françoisa Bayroua novim premijerom i Francuska je pred Božić već predstavila novu vladu. Bayrou se nada kako će oni nadgledati usvajanje proračuna za 2025. i izbjeći spomenuti kolaps, a sve jači pritisak javnosti prijeti i položaju Macrona.

Sredinom prosinca i njemački je parlament izglasao nepovjerenje kancelaru Olafu Scholzu nakon što je krahirala koalicijska vlada socijaldemokrata, zelenih i liberala. Od ukupno 717 glasova samo ih je 207 izrazilo povjerenje Scholzu, a 394 glasalo protiv (116 suzdržanih) te je ostao daleko od toga da "preživi" glasanje. Time je došao kraj "semaforskoj koaliciji", kako su je zvali. Scholzov SPD (Socijaldemokratska partija Njemačke) "na koljenima" je u anketama na kraju godine. Uslijedit će prijevremeni izbori, a trenutno čelnik konzervativne oporbe Friedrich Merz vodi u anketama. Prije tri dana slično se dogodilo i Austriji, gdje je vodstvo vladajuće Narodne stranke (ÖVP) izabralo privremenog nasljednika kancelara Karla Nehammera, koji je objavio ostavku nakon neuspjelih pregovora o formiranju nove vlade bez krajnje desnice. Predsjednik Austrije Alexander Van der Bellen stoga je zadužio čelnika desničarske Slobodarske stranke (FPÖ) Herberta Kickla da formira koalicijsku vladu.

U kolikoj mjeri taj niz promjena u zapadnim zemljama pokazuje određenu tendenciju promjene raspoloženja stanovnika nimalo nevažnih članica Europske unije i dosad jake Kanade, a koliko se tu tek vremenski "poklopilo" nezadovoljstvo birača vlastima zbog ovih ili onih razloga razgovarali smo s političkim analitičarem Tihomirom Cipekom, poznavateljem međunarodnih prilika i odnosa. I on kaže da uvijek postoji "neki slučaj", ali i ono što je slučajno – događa se s nekim razlogom.

Potrošen model

“Tu su na djelu dva trenda. Prvi je ekonomska kriza Zapada, osobito Europe – vidi se da je europska industrija uz skupe energente upala u krizu i polako, ali vrlo polako se zapravo iz nje izvlači i pitanje je što će se tu još sve dogoditi. Drugo je naprosto što je liberalna paradigma, koja je dolazila iz svog središta - SAD-a, također u krizi. Tako da su se te dvije stvari – jedna ekonomska, a druga kulturno-idejna ili kulturalna kriza - na neki način spojile. 'Woke' paradigma zapravo više nije dominantna nakon što je Donald Trump pobijedio na izborima i očito je da to daje vjetar u jedro radikalnoj ili tvrđoj desnici u Europi i svi oni koji su se s tom paradigmom služili na neki su način sada u određenoj krizi, ne znaju kuda i kako bi dalje", ističe Cipek.

Dodaje kako vidimo i da se Trump susreo s premijerkom Italije Giorgiom Meloni, koja je desna političarka i nije slučajno, kaže, da se oni podržavaju. Kao što i njemački AfD podržava Orbana, pa vidimo i austrijski FPÖ, a na sceni je i britanski Reform UK Nigela Faragea, kaže. Stoga se vidi, smatra, jedan trend, tj. ideološka promjena koja dovodi liberalnu paradigmu u pitanje. Taj dio svijeta nekako se vraća konzervativnom ideološkom iskazu, a onda i te konzervativne stranke, poput austrijskog ÖVP-a ili njemačkih demokršćana, počinju naglašavati upravo taj konzervativni dio svojih programa, rekao je Cipek.

Na upit očekuje li da će taj trend dalje uzimati maha kaže kako bi za takvu procjenu trebalo napraviti precizniju analizu po pojedinim državama.

“Čini mi se da se negdje može upravo obrnuto dogoditi, možda i kod nas. Čini mi se općenito da je ovaj model vladavine i načina upravljanja u svijetu polako potrošen i da ljudi žele neku promjenu", zaključuje Cipek.