Oko 4,3 milijuna osoba koje nisu građani Europske unije a pobjegle su iz Ukrajine zbog ruske ratne agresije do sredine ove godine imalo je privremenu zaštitu u EU-u. Tako će biti i dalje.

Kao što je poznato, Europsko vijeće krajem prošlog mjeseca postiglo je dogovor o produženju privremene zaštite ukrajinskih građana s 4. ožujka 2025. na 4. ožujka 2026., koja i nadalje podrazumijeva pravo izbjeglih na boravak u EU-u, pristup stanovanju i tržištu rada, socijalnu i medicinsku skrb te školovanje djece. Prema podatcima Eurostata, najveći broj ukrajinskih izbjeglica pod zaštitom u Uniji nalazi se u Njemačkoj, 1.332.515 osoba, u Poljskoj, 953.255, te u Češkoj, 356.405, zemlji koja je ujedno privremeno zaštitila najveći broj izbjeglih u odnosu prema broju stanovnika. Hrvatska je prema tim podatcima krajem svibnja imala 24.250 izbjeglih iz Ukrajine registriranih za pomoć, a u susjednoj Sloveniji bilo ih je samo 9109. U usporedbi s brojem stanovnika svake zemlje EU-a, najveći broj korisnika privremene zaštite na tisuću ljudi krajem svibnja 2024., uz spomenutu Češku (32,9), imale su Litva (27,2) i Poljska (25,9), a odgovarajuća je brojka u EU-u iznosila 9,5 na tisuću ljudi.

Ukrajinski građani zaključno s 31. svibnja činili su više od 98 posto korisnika privremene zaštite u EU-u. Odrasle žene činile su gotovo polovinu (45,6 posto) korisnika privremene zaštite, djeca gotovo trećinu (32,5 posto), a odrasli muškarci zastupljeni su s nešto više od petine ukupnog broja (21,9 posto). Status privremene zaštite vrijedi diljem Unije na temelju Provedbene odluke Vijeća 2022/382 od 4. ožujka 2022., kojom se priznaje postojanje masovnog priljeva raseljenih osoba iz Ukrajine zbog agresivnog rata Rusije.

EPA

“Dan za danom Rusija terorizira ukrajinske građane svojim bombardiranjem. Ovo nisu sigurne okolnosti. Oni koji su pobjegli od ruske agresije mogu i dalje računati na našu solidarnost", poručila je nakon odluke Europskog vijeća o produženju privremene zaštite Nicole de Moor, belgijska državna tajnica za azil i migracije.

Instrument privremene zaštite EU-a pruža neposrednu i kolektivnu skrb velikoj skupini prognanika koji stignu u EU i ne mogu se vratiti u svoju zemlju podrijetla. Cilj je sustava smanjiti pritisak na nacionalne sustave azil,a da se zahtjevi ne bi morali pojedinačno razmatrati. Osobe koje imaju privremenu zaštitu uživaju ista prava diljem EU-a. Zakon o privremenoj zaštiti EU-a postavlja minimalne standarde brige za ugrožene, a stvarna razina pomoći može varirati od jedne do druge države članice. Privremena zaštita hitni je mehanizam EU-a koji se aktivira u iznimnim okolnostima, kada je u pitanju masovni priljev izbjeglica, a postoji konzensus članica o kolektivnom odgovoru.

Direktiva EU-a o privremenoj zaštiti donesena je 2001., nakon velikog raseljavanja zbog oružanog sukoba 90-ih godina prošlog stoljeća, posebno iz Bosne i Hercegovine te Kosova. Prvi put je u povijesti EU-a aktiviran nakon ruske invazije na Ukrajinu. S ciljem podrške članicama u upravljanju učincima ruskog rata u Ukrajini i pružanja smještaja ukrajinskim izbjeglicama, EU je poduzeo mjere koje omogućuju veću fleksibilnost u korištenju fondova kohezijske politike EU-a, prijenosa sredstava između financijskih programa, kao i osiguravanje dodatnog pretfinanciranja projekata kako bi se državama članicama ponudila trenutačna pomoć. Kad je u veljači 2022. počela ruska agresija, EU je identificirao ukupno oko 17 milijardi eura sredstava za koheziju i oporavak nakon pandemije koje države članice mogu preraspodijeliti za potporu izbjeglicama iz Ukrajine s hitnim potrebama kao što su smještaj, obrazovanje, zdravstvena skrb i skrb o djeci. To uključuje oko sedam milijardi eura nepotrošenih sredstava kohezijske politike od 2014. do 2020. i oko deset milijardi eura namijenjenih za oporavak nakon pandemije u okviru pomoći za oporavak kohezije i teritorija Europe (REACT-EU).