Preživjeli logoraši svjedoče o stravičnim zločinima, obitelji i dalje tragaju za nestalima
U sklopu obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine u petak je odana počast žrtvama Veleprometa i Ovčare, mjesta na kojima su tijekom Domovinskog rata počinjeni neki od najtežih zločina nad hrvatskim civilima i braniteljima. Preživjeli logoraši, članovi obitelji nestalih i predstavnici institucija prisjetili su se stradanja, torture i patnje kroz koje su prolazili Vukovarci, istaknuvši kako se zločini ne smiju zaboraviti, a sudbina nestalih mora se razriješiti.
Tristo ubijenih
Logor Velepromet djelovao je od rujna 1991. do travnja 1992. U njega su ljudi dovođeni kako su padali pojedini dijelovi grada. Prema podatcima Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, kroz Velepromet je prošlo oko 10.000 osoba, a ubijeno je više od 300 zatočenika. Predsjednik vukovarske podružnice HDLSKL-a Ivan Lukić, koji je i sam prošao torturu logora, opisao je Velepromet kao mjesto nezamislive patnje i zločina.
“Svi pričamo o tom devetom krugu Danteova pakla. Za ljude koji su ovdje bili u to vrijeme to je bio deseti krug Danteova pakla, koji ne postoji. Znači, nešto što povijest teško bilježi. Toliko mržnje, toliko želje da se našteti dojučerašnjem susjedu, čovjeku koji je išao s vama u školu, da se toliko ljudi na ovom mjestu pobije, da se ovdje ubije dječaka, natjera brata da to gleda, siluju žene u sobi, da čujete krike cijelu noć, a ne znate što se događa. Danas, kada sam ponovo kod ovih hangara, svaka dlačica na tijelu mi se ježi. Ne mogu zaboraviti bol koja se ovdje nanosila ljudima, ne mogu zaboraviti te vriske, ne mogu zaboraviti ni ono što smo mi osjetili kada su nas vodili u logore i ono kroz što su devet mjeseci prolazili moji suborci i supatnici", rekao je Lukić.
Predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Zdravko Komšić istaknuo je kako je Velepromet bio najveći logor na području Hrvatske tijekom Domovinskog rata.
Tlo natopljeno krvlju
“Kako je koji dio grada padao, ovamo su ljudi dovoženi i prošli su strašne torture. Ovdje su maltretirane, mučene stotine ljudi, a oko 300 ih je i skončalo. Nažalost, njihova tijela još uvijek nismo pronašli. Nešto je pronađeno jer su, prije dolaska hrvatske vlasti i prije mirne reintegracije, svi ti grobovi iskopani, odnosno rupe u koje su ovdje bili pobacani također su iskopane, a ti ljudi prevezeni u druge grobnice, za kojima i danas tragamo i koje otkrivamo. Ovdje nije bilo nikakve selekcije. Malo je kažnjenih za te zločine. Hrvatska je sudila i danas sudi, iako mi smatramo da je to malo. Sudi i pronalazi neke marginalce, da tako kažem, čuvare koji su tu bili i poslije su prepoznati, a glavni nalogodavci nisu dostupni hrvatskom pravosuđu. Oni su uglavnom u Srbiji, tako da je protiv njih gotovo nemoguće pokrenuti bilo što. Hrvatsko društvo logoraša podnijelo je stotinu kaznenih prijava Državnom odvjetništvu RH. Nažalost, to sve stoji kao mrtvo slovo na papiru", rekao je Komšić.
Posebno bolna ostaju svjedočanstva obitelji nestalih, koje ni nakon 35 godina ne odustaju od potrage za svojim najmilijima. Među njima je i Kata Gombović, koja još uvijek traga za sinom Mirkom. "Zadnji put kad sam ga vidjela, samo smo se gledali u oči. Nismo smjeli pričati. Oči su nam sve govorile. Ne mogu oprostiti. Ja i kad ih vidim, glavu držim uspravno, a oni neka je saginju jer se srame. Najveća nam je želja da ga pronađemo, da znamo gdje ćemo zapaliti svijeću", rekla je Gombović.O važnosti očuvanja sjećanja na žrtve Veleprometa govorio je i vukovarski gradonačelnik Marijan Pavliček, istaknuvši kako je riječ o jednom od najvećih koncentracijskih logora u Europi nakon Drugoga svjetskog rata. "Tlo po kojem sada hodamo 1991. godine bilo je natopljeno krvlju. To nikada ne smijemo zaboraviti", istaknuo je Pavliček.