Milka Pančić: Za mene je još 1991., i tako će biti dok ne pronađem svoju kćer
Vi koji znate, a šutite, poslušajte glasove ravnice, poslušajte šapat onih kojih nema
Dana 19. studenog 1991. na udaru agresora našao se kombinat Borovo, u čijim se prostorima nalazilo oko 2000 ljudi, među kojima su bile žene, djeca i ranjenici. Iako su bile istaknute bijele zastave i zastava Crvenog križa, otvorena je snažna minobacačka vatra koja je izazvala požar. Ljudi su, spašavajući vlastite živote, bili prisiljeni napustiti prostor u kojem su našli utočište.
Komemorativnim programom "Žrtva Borova naselja za Domovinu", održanim kod ostataka srušene zgrade nekadašnjeg Borovo Commerca, u čijem je podrumu 1991. bio stacionar ratne bolnice, obilježena je 35. obljetnica stradanja te vukovarske gradske četvrti.
- Tražim kćer Jelenu, još uvijek živim u 91. godini i nisam makla iz nje. Liježem i ustajem s mislima o Jeleni. Gotovo da i ne spavam i tako živim 35 godina. Za mene je 1991. godina još uvijek u glavi i tako će biti sve dok ne pronađem svoju kćer. Oprostiti mogu ako netko zatraži oprost, ali zaboraviti ne mogu nikada. Putovala sam prema Zagrebu, prema Osijeku stalno u traženju po institucijama svim, a evo nisam uspjela naći za 35 godina, ispričala je Milka Pančić, koja 35 godina traži svoju kćer.
Skladište nekadašnje tvornice Borovo Commerce služilo je za vrijeme opsade grada kao sklonište, ali i pričuvna ratna bolnica, gdje su se u trenutku ulaska agresora nalazile stotine ranjenika, od kojih su mnogi odvedeni u nepoznato.
- Prošlo je sada već trideset pet godina, teške uspomene naviru, sjećanja dolaze. Mislim, oni nikad ni ne blijede, ali teško je živjeti. Zadnjih deset dana inače sam radila u bolnici, kad je komunikacija prerezana više nisam mogla otići tamo pa sam se ovdje, stacionirala tih zadnjih deset dana. Bilo je strašno. Pogotovo kad se Borovo Commerce urušio, onaj zvuk, mislio si da si živ zatrpan. Napunilo se dimom, gotovo je, ugušit će nas, mislili smo. Tako je bilo, i bilo je ranjenika koji su se ugušili. U bolnici je bilo teško raditi. Materijal je nestajao, a ovdje ga gotovo nisi imao, prisjetila se Vesna Mučalov, liječnica u ratnoj bolnici.
Za nestalim hrvatskim braniteljem Tomislavom Šestanom traga i njegova majka Marija Šestan. Tomislav je nestao na području Vukovara i Borova Sela kada je imao samo 21 godinu. U emotivnoj poruci obiteljima nestalih, Marija Šestan pozvala je sve koji imaju saznanja o sudbinama nestalih da napokon progovore i pomognu njihovim obiteljima doći do istine.
- Tražimo naše sinove i kćeri, očeve i majke, naše supruge, braću i sestre, bake i djedove, prijatelje i suborce. Mnogi znaju, ali šute. Svjesni su tereta koji nose na savjesti, ali ipak šute uvjereni da će istinu odnijeti sa sobom u grob i tako opravdati zločine koji su počinili krvnici, ali istina se ne može ubiti. Pitanje je samo tko će za života dočekati taj trenutak, kome su i kome će obitelji biti zahvalne na pomoći. Vi koji znate, a šutite i zatvarate uši na naše molbe, poslušajte glasove ravnice, poslušajte šapat onih kojih nema, onih koji zovu i govore vam: "Samo javi, gdje sam ono budan zaspao u rosi bez da čujem zadnje zvono, javi i ne govori tko si." Zahvalni smo svima vama koji sa nama čuvate sjećanje i domovinu i zauvijek u ljubavi i mislima sa našim najmilijima - poručila je Marija Šestan iz Udruge Vukovarske majke.
Vukovarski gradonačelnik Marijan Pavliček je istaknuo kako posebno boli činjenica da su zločine počinili ljudi koji su dotad bili susjedi stanovnika Borova naselja.vIzrazio je nadu da će nova vlast u Srbiji napraviti potreban iskorak i dostaviti dokumentaciju koja bi mogla pomoći u pronalasku nestalih osoba, naglasivši kako je riječ o rani koja ni nakon 35 godina nije zacijelila.
Prema podacima vukovarskih stradalničkih udruga, na sam dan okupacije Borova naselja, 19. studenoga 1991. godine, u toj je gradskoj četvrti ubijena 51 osoba. Tijekom gotovo tromjesečne opsade Vukovara u Borovu naselju poginulo je ukupno 176 civila i hrvatskih branitelja. Nakon komemorativnog skupa sudionici su u koloni "Putem sjećanja i svjetlosti" prošli ulicama Borova naselja do crkve Gospe Fatimske, gdje je služena misa zadušnica.