U Hrvatskoj se sedmu godinu zaredom godišnje posvoji od 150 do 160 djece, a u registru je 1212 potencijalnih posvojitelja, istaknula je državna tajnica Margareta Mađerić na stručnom skupu o posvojenju, na kojem je upozoreno na teškoće u posvajanju i potrebu za snažnijom podrškom obiteljima.

Na skupu, organiziranom povodom obilježavanja Svjetskog dana posvojenja, sudjelovali su stručnjaci iz područja socijalne skrbi, psihologije i posvojiteljstva. 

Od ukupnog broja potencijalnih posvojitelja, njih 701 već je posvojilo dijete ili ima vlastito biološko dijete, rekla je Mađerić.

Istaknula je da se prije pokretanja postupka posvojenja procjenjuju mogućnosti bioloških roditelja i poduzimaju mjere kako bi dijete, ako je to sigurno, ostalo u svojoj obitelji. Tek nakon sudske odluke o oduzimanju prava na skrb traži se odgovarajuća posvojiteljska obitelj, vodeći se načelom "djetetu tražimo obitelj, a ne obitelji dijete". Naglasila je i da podrška ne smije prestati samim posvojenjem.

Slavica Blažeka Kokorić s Pravnog fakulteta u Zagrebu upozorila je na nesrazmjer između dobi djece koja ispunjavaju pretpostavke za posvojenje i želja potencijalnih posvojitelja.

Prema podacima iz 2023., oko 66 posto djece s ispunjenim pretpostavkama za posvojenje bilo je školske dobi, dok je istraživanje udruge Adopta na uzorku od 114 potencijalnih posvojitelja pokazalo da je samo deset posto njih spremno posvojiti dijete starije od sedam godina.

Dodala je da ispunjavanje formalnih pretpostavki za posvojenje ne znači nužno da je ono u najboljem interesu svakog djeteta. Od 849 djece u alternativnoj skrbi koja su 2022. imala ispunjene pretpostavke za posvojenje, za njih 299 procijenjeno je da bi posvojenje bilo u njihovu najboljem interesu.

Zamjenica pravobraniteljice za djecu Ella Selak-Bagarić upozorila je da ni sati pripreme ni višegodišnje obrazovanje ne mogu buduće posvojitelje pripremiti za sve situacije s kojima se mogu susresti.

Djeca koja dolaze iz nepovoljnih životnih okolnosti mogu, primjerice, imati strah od tekuće vode, ne poznavati prometna pravila ili ne biti naviknuta na individualnu pažnju. Roditelji takva ponašanja ponekad pogrešno tumače kao razvojne teškoće, umjesto da ih prepoznaju kao dio prilagodbe.

Upozorila je i na poteškoće u pristupu zdravstvenim uslugama, poput dugih lista čekanja za dječje oftalmologe i logopede te na stigmatizaciju djece iz institucija u pojedinim školskim sredinama. Za kvalitetnu podršku potrebno je povezati sustave socijalne skrbi, zdravstva i obrazovanja, uz aktivno uključivanje lokalne zajednice.

Ravnateljica Obiteljskog centra Ivana Šešo rekla je da priprema potencijalnih posvojitelja obuhvaća 12 radionica u ukupnom trajanju od 14 školskih sati, a među temama su motivacija za posvojenje, priprema za dolazak djeteta, proces tugovanja, razvoj privrženosti i važnost podrške šire obitelji.

Ravnateljica Akademije socijalne skrbi Marija Barilić i Gordana Kuterovac Jagodić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu također su istaknule važnost podrške nakon posvojenja. Upozorile su da djeca mogu dolaziti s traumatskim iskustvima i teškim životnim okolnostima te da se privrženost ne razvija odmah, zbog čega su posvojiteljima potrebni vrijeme, razumijevanje i podrška okoline.