Zvona katedrale u Đakovu i zastava na pola koplja ispred Dvora u utorak su potvrdili tužnu vijest – preminuo je đakovačko-osječki nadbiskup u miru, mons. Marin Srakić.

Nadbiskup Đuro Hranić uputio je okružnicu svim svećenicima, članovima ustanova posvećenoga života i svim vjernicima Nadbiskupije.

- Na Dušni dan - spomen svih vjernih mrtvih, 2. studenoga 2026., u Svećeničkom domu u Đakovu, u 23 sata, blago je u Gospodinu preminuo naš đakovačko-osječki nadbiskup metropolit u miru, mons. Marin Srakić. Gospodin ga je pozvao u Očevu kuću u 90. godini života, 67. godini svećeništva i 37. godini biskupske službe. Opraštajući se od našeg preminuloga pastira, zahvalni za svjedočanstvo i gorljivost njegova služenja, preporučujemo ga u molitve cijele naše nadbiskupije. Gospodin ga primio u svoju radost i mir – istaknuo je Hranić.

Prvi nadbiskup

Mons. Srakić rođen je 6. srpnja 1937. u Ivanovcima. Pohađao je Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju na Šalati u Zagrebu, a ispit zrelosti polaže na liceju Visoke bogoslovne škole u Đakovu, gdje je upisao studij teologije i nastavio na KBF-u u Zagrebu gdje je i diplomirao. Nakon poslijediplomskoga studija postigao je licencijat iz teologije na tom KBF-u, a na Papinskom lateranskom sveučilištu u Rimu postigao je doktorat iz moralne teologije. Za svećenika je zaređen 6. ožujka 1960. Od 1960. do 1961. bio je duhovni pomoćnik u Slavonskom Brodu; od 1961. do 1965. upravitelj župe Podravski Podgajci; od 1965. do 1967. i od 1970. do 1973. odgojitelj u Sjemeništu u Đakovu; od 1977. do 1989. njegov je rektor, od 1966. do 1967. i od 1970. do 1999. profesor moralne teologije na VBŠ-u u Đakovu, poslije Teologiji u Đakovu, područnog studija KBF-a Sveučilišta u Zagrebu.

TU

Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je pomoćnim biskupom Đakovačke i srijemske biskupije 2. veljače 1990. Za biskupa je zaređen 24. ožujka '90. Obavljao je službu generalnog vikara i prepošta Stolnoga kaptola đakovačkog i srijemskog. Imenovan je biskupom koadjutorom Biskupije đakovačke i srijemske 10. veljače 1996., a službu đakovačkoga i srijemskoga biskupa preuzeo je 6. veljače 1997. Dana 18. listopada 2007. izabran je za predsjednika HBK-a i tu je službu obnašao do studenoga 2012. Papa Franjo prihvatio je njegovo odreknuće od službe 18. travnja 2013.

Pamtit će ga se po predanosti svojoj službi kroz koju je hodio geslom "Nadom i radom". Bio je predan i znanstvenoistraživačkom radu - 2024. predstavljena su njegova sabrana djela koja su Srakićeva svojevrsna znanstvena i duhovna baština, prožeta njegovim intelektualnim i pastoralnim duhom.

- Preminuloga nadbiskupa Marina pobliže poznajem još od svojih osnovnoškolskih dana, od 1987., kada mi je kao rektor đakovačkoga sjemeništa u svojstvu biskupova delegata podijelio sv. krizmu. Kao srednjoškolac susretao sam se s njim u Kapucinskom samostanu u Osijeku, gdje sam stanovao, a on je kao kapucinski trećoredac rado dolazio. Živo pamtim njegovo biskupsko imenovanje, 2. veljače 1990., i prvi dolazak kao biskupa u Osijek, a tada sam mu kao mladić pismeno poslao čestitku i dobio odgovor. Bio sam na njegovu biskupskom ređenju u ožujku iste godine, kada su đakovačka katedrala i trg primili veliko mnoštvo vjernika. Kao pomoćni biskup primio me na razgovor kod primanja u Sjemenište iste godine i kroz godinu bio profesor moralne teologije. Sudjelovao sam kao đakon na misi preuzimanja službe dijecezanskoga biskupa u veljači 1997., a pripadam prvoj generaciji svećenika (tada nas osam) koje je na Petrovo iste godine zaredio - pamti vođinački župnik Ivan Lenić.

Tihi mudri koraci

- Prve dekrete u svećeničkom služenju on mi je povjeravao, a napose pamtim za službu župnika i upravitelja svetišta Gospe Brze Pomoći u Brodu. Iako osoba povučenijeg karaktera, nenametljiva u komuniciranju, profesorskog i znanstvenog tipa, po prihvaćanju biskupske službe koju se trudio revno obavljati, nadilazio je samog sebe, išao među vjernike, pohađao župe, tiho činio neke korake koji nisu bili vidljivi, a poslije su se pokazivali taktičnima i mudrima. Posebno se sjećam kao bogoslov i kapelan njegovih hrabrih pohoda vojvođanskom dijelu Srijema u još godinama rata i složenijih prilika. Iz njegove mirnoće izvirala je staloženost u prosuđivanju i odlukama, a kako mu je iskustvo u službi raslo, one su bivale sve razboritije. Iako je djelovao uvijek ozbiljnim, pamtimo trenutke kada je pokazao da se umije našaliti. Doživio sam da je umio pokazati povjerenje mlađima i povjeriti im odgovornu službu. I jedna gesta - kada sam kao brodski župnik završio u bolnici u ozbiljnom stanju, već dan-dva poslije bio je uz bolnički krevet, došao me posjetiti. U istraživanju povijesti naše Nadbiskupije i ovih prostora bio je neumoran, do zadnjih sila, i tu je ostavio vrijednu baštinu. Što nije izrekao svojim riječima, mnogo je više ostavio u pisanom tragu. Stoga mu ostajem zahvalan kao našem prvom nadbiskupu i vrijednom natpastiru svih nas – kaže Lenić.

Ukop nadbiskupa Srakića je 5. studenoga, u katedrali u Đakovu, u 14 sati. Lijes s tijelom preminuloga nadbiskupa bit će u katedrali od 17 sati u srijedu, 4. studenoga.