Hrvatska je ostala bez jednog od najvećih glazbenih velikana. Mate Mišo Kovač, pjevač čije su pjesme desetljećima bile dio života milijuna ljudi, preminuo je u svom domu u Splitu. Iza njega ostaje gotovo pola stoljeća karijere, više od 20 milijuna prodanih ploča i pjesme koje su odavno postale dio glazbene i nacionalne baštine.

Mate Mišo Kovač, čovjek čije su pjesme znale pjevati generacije, otišao je u 86. godini života. Smrt legendarnog pjevača potvrđena je iz izvora bliskih obitelji. Legendarni glazbenik i jedan od najpoznatijih i najpopularnijih hrvatskih pjevača zabavne glazbe umro je u subotu popodne u svom stanu u Podstrani kod Splita, njegov ispraćaj bit će u Splitu, a pokop u Zagrebu, doznaje se iz krugova splitskih glazbenika.

Rođen je 16. srpnja 1941. godine u Šibeniku, gradu koji će zauvijek ostati upisan u njegovu životnu priču. Odrastao je u istoj ulici iz koje su potekli i Vice Vukov i Arsen Dedić, s kojim će mnogo godina poslije snimiti pjesmu „Mi smo lišće s iste grane“.

PIXSELL

Glazbeni put započeo je vrlo mlad. Sa samo 16 godina odlučio je stati pred mikrofon, nakon što ga je nadahnuo nastup šibenskog pjevača Ljube Lučeva. Iako je završio srednju industrijsku školu za tapetara, glazba je ubrzo postala njegov životni poziv. Prvi veći uspjeh ostvario je 1961. godine, kada je na natjecanju „Prvi glas Šibenika“ podijelio prvo mjesto s Mirkom Vukšićem. Za nagradu je odabrao singl Elvisa Presleyja, glazbenika koji će mu ostati jedan od najvećih uzora.

Od Jugotona do najveće zvijezde jugoslavenske estrade

Nakon odsluženja vojnog roka u Beogradu preselio se u Zagreb. Na jednom glazbenom natjecanju u Karlovcu izveo je pjesmu „I Can't Stop Loving You“ Raya Charlesa i privukao pozornost glazbenih producenata. Prvi neslužbeni nastup imao je u jesen 1964. godine u zagrebačkoj Gradskoj kavani, a iste je godine potpisao ugovor s Jugotonom.

Njegova prva ploča bila je prepjev pjesme Raya Charlesa „I Can't Stop Loving You“, pod naslovom „Ne mogu prestati da te volim“. Bio je to početak karijere koja će ga pretvoriti u jednu od najvećih glazbenih zvijezda ovih prostora.

Pravi proboj dogodio se krajem šezdesetih, a posebno ga je obilježila pjesma „Više se nećeš vratiti“ iz 1969. godine, koju je skladao Đorđe Novković. Singl je prodan u gotovo 190 tisuća primjeraka, a Mišo je s ukupno pet ploča koje su premašile nakladu od 250 tisuća primjeraka postao najprodavaniji pjevač Jugotona te godine.

Suradnja s Novkovićem postala je jedna od najvažnijih u povijesti domaće zabavne glazbe i trajala je sve do skladateljeve smrti 2007. godine.

Pobjedom na Splitskom festivalu 1971. godine s pjesmom „Proplakat će zora“ Mišo je potvrdio status najveće pjevačke zvijezde tadašnje Jugoslavije.

Brkovi koji su postali zaštitni znak i pjesma koja se spojila s nebom

Iste godine doživio je tešku prometnu nesreću kod Zadra, u kojoj je zamalo izgubio život. Nakon nesreće pustio je brkove kako bi prikrio ožiljak iznad gornje usne. Malo je tada mogao znati da će upravo brkovi, uz karakteristične naočale i lančiće, postati jedan od najupečatljivijih vizualnih znakova njegove karijere.

Godinu dana poslije otputovao je u New York, gdje je u Madison Square Gardenu gledao nastup Elvisa Presleyja. Posebno ga se dojmila izvedba pjesme „My Way“, koja je na njega ostavila neizbrisiv trag. Mnogo godina poslije, u razgovoru s Aleksandrom Stankovićem, taj je trenutak opisao riječima da se tada pjesma „spojila s nebom“.

Uslijedila su dva desetljeća velikih uspjeha i pjesama koje su postale evergreeni: „Drugi joj raspliće kosu, a ja je volim“, „Ostala si uvijek ista“, „Ako me ostaviš“, „Sutra mi sude“, „Odavno više ne plačem zbog tebe“ i „Ti si pjesma moje duše“.

Pet puta proglašen je pjevačem godine, a 1989. godine i osobom godine u Jugoslaviji. Okušao se i u glumi pa je 1972. nastupio u filmu „Poslijepodne jednog fazana“, uz Radu Šerbedžiju.

Obiteljska tragedija koja je promijenila njegov život

Iza velikih uspjeha i milijuna obožavatelja krio se i život obilježen teškim osobnim tragedijama.

Najveći udarac doživio je 1992. godine, kada je njegov šesnaestogodišnji sin Edi smrtno stradao u Zagrebu, pod okolnostima koje su ostale nerazjašnjene.

Nakon sinove smrti Mišo je na splitskom Poljudu održao veliki koncert pod nazivom „Noć svijeća“, pred oko 50 tisuća ljudi. Bio je to jedan od najemotivnijih trenutaka njegove karijere. Nakon koncerta objavio je da više nikada neće nastupati, no ljubav prema glazbi i publici ipak ga je vratila na pozornicu.

U devedesetima je izgubio i majku te mlađeg brata. Nakon godina teške depresije, u siječnju 1999. godine u Zagrebu pokušao je počiniti samoubojstvo pucajući sebi u prsa. Preživio je, a potom se postupno vratio životu i glazbi.

Povratak je obilježio koncertom u Domu sportova, novim albumima i duetima s kćeri Ivanom. Ponovno je nastupao na Splitskom festivalu, a iz tog razdoblja posebno se pamti pjesma „Dalmatino“. Godine 2012. dodijeljen mu je Porin za životno djelo, kao priznanje za izniman doprinos hrvatskoj glazbi.

I politički angažman obilježio je njegovu karijeru

Mišin život nije bio obilježen samo glazbom. Tijekom politički turbulentnih godina na prostoru bivše Jugoslavije javno je iznosio svoje stavove, a njegov odnos s politikom često je izazivao pozornost javnosti.

Uoči prvih višestranačkih izbora izjavio je za Nedjeljnu Dalmaciju kako za njega više neće biti mjesta u zemlji ako HDZ dođe na vlast. Kasnije je, međutim, nastupao za tu stranku i bio u prijateljskim odnosima s prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom.

Svjedočio je i na suđenju bivšem premijeru Ivi Sanaderu u aferi Fimi Media. Tužiteljstvo je tvrdilo da su njegovi nastupi tijekom kampanje plaćani novcem iz crnih fondova HDZ-a, a Mišo je svoje sudjelovanje objašnjavao odlukom sina Edija, koji je bio član stranke od 1990. godine.

Kada publika pjeva umjesto njega

Mišo Kovač bio je tri puta u braku. S prvom suprugom Ljubicom Komadinom, drugom suprugom Anitom Baturinom, bivšom Miss Jugoslavije, dobio je sina Edija i kćer Ivanu, dok je posljednje godine života proveo uz suprugu Lidiju Pintarić.

No, kada se govori o Miši, privatni i politički detalji ostaju u sjeni onoga po čemu će ga milijuni ljudi pamtiti – njegove glazbe.

Pamtit ćemo ga po naočalama, brkovima, lančićima, prepoznatljivom glasu i rukama podignutim prema publici. Po trenucima kada bi spustio mikrofon, a tisuće ljudi nastavile pjevati umjesto njega. Po svim onim mjestima na kojima su njegove pjesme povezivale ljude.

U gotovo pola stoljeća karijere prodao je više od 20 milijuna ploča, osvajao festivalske nagrade i rušio diskografske rekorde. No njegova najveća ostavština nisu prodane naklade ni priznanja, nego pjesme koje su postale dio obiteljskih uspomena, ljubavi, rastanaka, slavlja i tuge.

Otišao je Mate Mišo Kovač, ali pjesme koje je ostavio iza sebe neće otići s njim. Jer neke se pjesme ne zaboravljaju, a neki glasovi nikada do kraja ne utihnu.