Reformom iz 2024. određivanje poreznih stopa prepušteno je gradovima i općinama, a osnovni osobni odbitak ostao je u nadležnosti središnje države. Snižavanje poreznih stopa može ublažiti porezno opterećenje, ali korist od takvog smanjenja raste s dohotkom. Budući da neusklađivanje osobnog odbitka najviše pogađa obveznike s nižim dohodcima, primjerenije je problem rješavati usklađivanjem odbitka s rastom cijena i dohodaka. Ocjenjuje tako Ivica Urban, pročelnik Znanstveno-istraživačkog odsjeka Instituta za javne financije, u novom broju Osvrta IJF-a.

On analizira kako je predloženim zakonskim izmjenama, kojima se “de facto” prestaju oporezivati mirovine, prethodio snažan višegodišnji rast poreznog opterećenja obveznika u godišnjem obračunu poreza na dohodak. “Do tog je rasta došlo zbog neusklađenosti poreznih parametara s rastom dohodaka i potrošačkih cijena. Od 2017. do 2025. tako je osnovni osobni odbitak povećan za samo 19 posto, dok je prosječna plaća porasla za 96 posto, a prosječna aktualna vrijednost mirovine za 69 posto. Uz očekivani nastavak rasta dohodaka u 2026. i 2027. te nepromijenjeni osobni odbitak od 600 eura mjesečno, sve će više umirovljenika prelaziti taj prag i ulaziti u ‘porezne škare’”, ističe.

Urban napominje i da se mjeru usklađivanja ne bi smjelo gledati kao izvor gubitka poreznog prihoda gradova, općina i županija, nego kao mjeru koja sprječava pretjerano porezno opterećenje građana. Podsjeća i kako dohodak od mirovine već od 2017. ima “povlašteni” tretman jer se dio poreza iz godišnjeg obračuna koji se odnosi na mirovine - smanjuje za 50 posto. “Novim prijedlogom to bi se umanjenje poreza povećalo na 100 posto, ali se više ne bi primjenjivalo na cijelu mirovinu, nego na dio porezne osnovice koji se odnosi na mirovinu i oporezuje nižom stopom. Viša porezna stopa primjenjuje se na osnovicu iznad 60.000 eura godišnje - 5000 eura mjesečno. To znači da će porez na dohodak od mirovine plaćati samo obveznici s osnovicom iznad tog iznosa. Budući da je takvih umirovljenika vrlo malo, može se faktično govoriti o prestanku oporezivanja mirovina”, smatra.

To uklanja spomenuto opterećenje, ali ima i druge posljedice, ističe. Naime, relativno veću korist ostvaruju umirovljenici s višim mirovinama. Nastaje trajna razlika u poreznom tretmanu mirovine i plaće iste visine: zaposlenik s mjesečnim dohotkom od 1500 eura plaćat će 180 eura poreza, a umirovljenik s jednakim dohotkom neće platiti ništa, piše.

Kada bi se osnovni osobni odbitak povećao na 810 eura za sve obveznike, projicirana prosječna porezna stopa svih obveznika u 2027. smanjila bi se s očekivanih 9 posto na 7,3, koliko je iznosila 2017. godine. Urban ističe kako je riječ o analitičkom primjeru koji pokazuje da bi se rast poreznog opterećenja za sve obveznike mogao ublažiti pravodobnom prilagodbom osobnog odbitka, a bez prestanka oporezivanja jedne vrste dohotka, koja već ima povlašteni tretman.