Energetska tranzicija traži predvidljive troškove i rokove, ali i bržu i predvidljiviju administraciju. Ističe se to u analizi Hrvatske udruge poslodavaca čiji su autori Petra Sentić i Hrvoje Stojić. Podsjeća se kako je Hrvatska za 2030. postavila cilj da udio obnovljivih izvora energije u bruto konačnoj potrošnji energije dosegne 42,5 posto s 28,5 posto u 2025. pa regulatorni okvir mora pratiti taj cilj. Europska komisija (EK) procjenjuje da su energetskom sektoru EU-a od 2026. do 2030. potrebna ulaganja od 660 milijardi eura godišnje prema 240 milijardi eura godišnje od 2011. do 2021. Među glavnim preprekama ulaganjima EK navodi predugo izdavanje dozvola i priključenje na mrežu.

Toplinski stresovi

Revidirani hrvatski energetski i klimatski plan procjenjuje da je za provedbu mjera do 2030., bez nove gotovo nulte energetske gradnje, potrebno 33,8 milijardi eura, od čega je za oko 32 posto utvrđen izvor financiranja iz postojećih nacionalnih i EU programa. Ulaganja u proizvodnju električne energije od 2024. do 2030. procijenjena su na 5,03 milijarde, pri čemu se najveći dio očekuje u obnovljivim izvorima.

Konkurentnost energetske tranzicije ne ovisi samo o kapitalu, tehnologiji i prirodnim resursima, već i o sposobnosti ekonomije da se prilagodi rastućim klimatskim i energetskim rizicima, navodi HUP. Udio izgubljenih radnih sati zbog toplinskog stresa mogao bi globalno porasti s 1,4 posto u 1995. na 2,2 do 2,5 posto do 2030., a nalazi za 35 zemalja pokazuju da svaki dodatni stupanj iznad 30°C smanjuje produktivnost rada za oko 3 posto. Među ekonomijama EU-a najveći pad produktivnosti procjenjuje se za Francusku, Italiju i Sloveniju, a Hrvatska ne zaostaje previše. Kratkoročno trošak uglavnom snose poduzeća jer plaće ne padaju unatoč padu produktivnosti, što smanjuje profitne marže. Toplije noći dodatno smanjuju učinak rada, a 2024. bilježimo rekordnih 8,7 posto više izgubljenog sna, dok 30 ili više dana iznad 30°C nosi trošak do 1 posto BDP-a.

Toplinski valovi povećavaju i energetske troškove, a Oxford Economics navodi da su toplinski valovi i suša smanjili hidro i nuklearnu proizvodnju u EU-u, pa je manjak sve više nadomještao prirodni plin, čija je veleprodajna cijena u kolovozu bila oko 90 posto viša nego godinu prije, uz dodatni pritisak na cijene električne energije.

HUP u analizi ističe kako lokalne zajednice moraju imati jasnu korist od energetskih projekata, ali ulaganja moraju ostati predvidljiva.

Narušena ekonomika

Uredba o energetskom odobrenju već propisuje naknadu za korištenje prostora od 0,001327 EUR/kWh isporučene električne energije i početnu godišnju naknadu od 1,50 EUR/kW priključne snage. Uz to OIE projekti mogu biti opterećeni i komunalnim doprinosom i komunalnom naknadom. Takav model posebno narušava ekonomiku sunčanih elektrana jer velika površina postrojenja ne znači i razmjerno velike prihode niti intenzivno korištenje lokalne infrastrukture. Komunalna davanja za pojedine sunčane elektrane mogu dosegnuti od 20 do 30 posto vrijednosti investicije. Istodobno Zakon o komunalnom gospodarstvu ograničava godišnju komunalnu naknadu za hotele, turistička naselja, kampove i golf-igrališta na 1,5 posto prihoda objekta u prethodnoj godini. HUP zato predlaže da se postrojenja koja već plaćaju naknadu za prostor oslobode komunalnog doprinosa i komunalne naknade. Time bi se uklonilo preklapanje više davanja i smanjile velike razlike u troškovima usporedivih projekata među lokalnim jedinicama.

HUP je iznio i nekoliko prijedloga za jačanje energetske konkurentnosti i investicijskog potencijala Hrvatske. Prvi je - osloboditi OIE elektrane komunalnog doprinosa i naknade kada već plaćaju naknadu za korištenje prostora. Drugi je prijedlog potreba ujednačenja lokalnih davanja kako se troškovi projekta ne bi bitno mijenjali nakon investicijske odluke. Ističe se kako je potrebno dio prihoda lokalnih zajednica od OIE projekata usmjeriti stanovništvu i projektima u blizini elektrana. Sljedeći je prijedlog uvođenje roka od 30 dana za ocjenu potpunosti zahtjeva u okolišnim postupcima uz presumpciju potpunosti ako se nadležno tijelo ne očituje. Kako bi se ubrzala realizacija OIE projekata, HUP predlaže i određivanje najviše 30 dana za provjeru potpunosti zahtjeva, uz presumpciju da je zahtjev potpun ako se nadležno tijelo u tom roku ne očituje. Smatra i da provedba postupka procjene utjecaja zahvata na okoliš smije trajati najviše do deset mjeseci, a postupak ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš najviše dva mjeseca od predaje zahtjeva.