Žrtve seksualnog nasilja, osobito djeca, uskoro bi u Hrvatskoj trebale prolaziti kroz znatno humaniji i učinkovitiji sustav zaštite. Umjesto višestrukih ispitivanja, obilazaka različitih institucija i dodatne traume, pomoć bi na jednom mjestu trebale dobiti kroz novi model Dječje kuće, dok država paralelno planira otvoriti specijalizirane regionalne centre, dodatno educirati policiju, suce i stručnjake te ojačati borbu protiv seksualnog iskorištavanja djece na internetu.

To su ključne novosti završnog Akcijskog plana za suzbijanje seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja do 2027. godine, koji je u petak predstavio ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Alen Ružić. Dokument sada ulazi u javno savjetovanje, a za provedbu predviđenih mjera osigurano je 1,24 milijuna eura.
Akcijski plan završna je faza provedbe Nacionalnog plana za razdoblje od 2022. do 2027. godine, prvog strateškog dokumenta u Hrvatskoj koji se sustavno bavi prevencijom seksualnog nasilja, zaštitom žrtava i unaprjeđenjem institucionalnog odgovora.
Središnje mjesto novog sustava zauzima Dječja kuća, koja će biti organizirana prema međunarodno priznatom modelu Barnahus. Ideja je da dijete na jednoj lokaciji dobije svu potrebnu pomoć, od forenzičkog razgovora i liječničkog pregleda do psihološke podrške, bez ponavljanja traumatičnih iskaza pred različitim institucijama.
Ministar Ružić istaknuo je kako će upravo takav pristup predstavljati jednu od najvećih promjena u zaštiti djece žrtava nasilja, jer će im omogućiti da svoj iskaz daju samo jednom, uz stručnu i pravnu podršku, čime će se izbjeći dodatna traumatizacija tijekom postupka.
Vršiteljica dužnosti ravnateljice Uprave za socijalnu politiku Melita Čusek upozorila je da seksualno nasilje i dalje predstavlja ozbiljan društveni problem koji je često skriven i neprijavljen.
- Povećanje broja prijavljenih slučajeva i identificiranih žrtava ne mora značiti da se nasilje češće događa. Riječ je prije svega o većem povjerenju građana u institucije, većoj osviještenosti javnosti te učinkovitijem radu policije, koja danas uspješnije otkriva počinitelje seksualnih kaznenih djela - kazala je Čusek.
Dodala je i kako bi prvi kontakt sa žrtvom trebao imati posebno educirani policijski službenik, dok bi suci, državni odvjetnici i ostali stručnjaci koji vode ovakve postupke trebali proći dodatne edukacije kako bi bolje razumjeli psihološke posljedice koje seksualno nasilje ostavlja na žrtve. Cilj je razviti profesionalan, ali istodobno empatičan pristup koji će pridonijeti osjećaju sigurnosti i povjerenja tijekom cijelog postupka.
- Važan dio sustava čini i Mreža podrške i suradnje za žrtve i svjedoke kaznenih djela, koju čini 11 organizacija civilnog društva. One pružaju psihološku podršku, savjetovanje i informacije te žrtve upućuju prema nadležnim institucijama - navela je Čusek.
Prema podacima Ministarstva, osobe koje su preživjele seksualne delikte čine oko 11 posto svih korisnika mreže, dok Nacionalni pozivni centar za žrtve kaznenih djela radi neprekidno, 24 sata dnevno, uključujući vikende i blagdane.