Većina ih nema pravo na stanku, kao ni na dodatak na smjenski rad, ne primaju punu dnevnicu kad prate učenika na školskom izletu niti imaju pravo na dodatak za rad s učenikom s teškoćama, iako rade upravo s takvom djecom. Većini se ne plaća sistematski pregled ni ‘rupa’ u satnici koju provode s učenikom. Nerijetko im je zabranjen ulazak u zbornicu, iako sudjeluju u obrazovanju.

Pomoćnici u nastavi, njih ukupno oko 6000, zakinuti su u čak 30-ak prava iz kolektivnog ugovora za osnovne škole i 15-ak prava koja pripadaju srednjoškolskim djelatnicima, krše im se prava koja im pripadaju po Zakonu o radu, a u tome nitko od nadležnih ne vidi problem.

Puno praznina

Ni na što od toga ne smiju se požaliti poslodavcu jer imaju ugovor na određeno vrijeme te lako mogu “odletjeti” s radnog mjesta, a prosvjetne vlasti ne priznaju ih kao dio tog sustava.

- Status pomoćnika u nastavi ni danas nije sustavno riješen i krajnje je nesiguran. Oni su danas u svojevrsnom zrakopraznom prostoru koji je u velikoj mjeri neuređen, nemaju vlastiti koeficijent plaće niti ih se tretira kao ravnopravne zaposlenike - upozorava stručnjak za radno pravo Viktor Gotovac. Čitav se sustav, podsjeća on, razvijao stihijski, pod pritiskom potreba i kroz različite projekte, a postupno je uveden u škole bez jasnog normativnog okvira. Prema njegovim riječima, danas, kad sve više djece treba takvu podršku, mnogo je toga nedefinirano.

- Mi više ne znamo tko nam ulazi u razred, kakvu edukaciju pomoćnici imaju, do koje su mjere zapravo osposobljeni za rad s djecom te kakav je njihov odnos prema učenicima i roditeljima. To je pravno nedorečena situacija koja se s vremenom ustalila - konstatirao je Gotovac. Kaže kako zbog niske razine radnih prava taj posao često prihvaćaju starije osobe kojima je teže pronaći drugo zaposlenje.

- Oni su danas jedini zaposlenici u obrazovanju koji su ostali izvan sustava koeficijenata. To treba što prije riješiti - smatra Gotovac. Pomoćnici u nastavi tako su jedina skupina zaposlenih u javnim i državnim službama koja nije obuhvaćena uredbom o koeficijentima, zbog čega im plaće znatno variraju, a u nekim sredinama njihov sat rada manji je od studentske satnice.

Neplaćeni sati

Kako to funkcionira u praksi, najbolje ilustrira Goranka Marković, vršiteljica dužnosti predsjednika Odbora pomoćnika u nastavi u Školskom sindikatu Preporod.

- Prema Zakonu o radu, zaposlenik koji radi šest sati dnevno ima pravo na stanku. Pomoćnici u nastavi to uglavnom ne mogu koristiti jer tijekom školskog odmora ostaju s učenikom. Stanka je samo formalno predviđena, a u stvarnosti cijelo vrijeme radimo - istaknula je Marković. Tijekom školske godine tako se kod njih nakupi velik broj sati neplaćenog rada. Osim toga, pomoćnici u nastavi često dolaze na posao od 30 do 45 minuta prije početka nastave kako bi dočekali učenika ili organizirali njegov dolazak u školu, a nakon završetka nastave opet tu ostaju dok učenik ne ode kući. “Ni to vrijeme uglavnom nije plaćeno”, dodajući i kako, ako učenik ne ide na vjeronauk, taj sat proveden s njime također im neće biti plaćen.

Problem je također i neplaćanje svih sati provedenih s učenikom u produženom boravku ili na izletima, dok na prigodnim školskim priredbama i drugim izvannastavnim aktivnostima pomoćnici mahom volontiraju, jer im te sate ne plaća nitko. Nitko se od njih, kazala je Marković, neće potužiti poslodavcu jer se boje da im ugovor neće biti produljen.