Žetva ječma u Županji, lipanj 2026.foto: Marija Lešić Omerović
Marija Lešić Omerović
9.7.2026., 11:16
Alarm iz Komore

Predsjednik HPK-a najavio moguću ostavku: Ovako više ne ide, proizvodnja hrane postala je čisti ekonomski gubitak

Mihelić će dati ostavku ne bude li dvotrećinske podrške Skupštine HPK-a

Predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore (HPK) Željko Mihelić na konferenciji za novinare najavio je kako će na skupštini HPK-a u studenom staviti svoj mandat na raspolaganje te će, ako u tajnom glasanju ne dobije dvotrećinsku većinu, podnijeti ostavku na mjesto čelnika HPK-a. Govoreći o aktivnostima u sto dana dosadašnjeg mandata, rekao je kako su puno toga radili, pričali, ali napravili, na žalost, nisu ništa. “I naši poljoprivrednici imaju potpuno pravo biti nezadovoljni onim što smo do sada napravili”, rekao je.

Zagreb, 08.07.2026.- Predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore (HPK) Željko Mihelić je održao u prostorima HPK-a konferenciju za novinare na kojoj je govorio o aktivnostima u svom dosadašnjem mandatu te o o brojnim problemima u poljoprivredi.Na fotografiji Željko Mihelić.foto HINA/ Luka ŠANGULIN/ lš
HINA/Luka ŠANGULIN

Otvorio je raspravu o brojnim problemima na terenu. Glavne teme bile su žetva pšenice - stanje na tržištu, rad Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, kriteriji bodovanja u natječaju iz mjere 73.11. - prerada poljoprivrednih proizvoda te državno poljoprivredno zemljište. “Prvih 100 dana mog mandata proveo sam na terenu među poljoprivrednicima. Moja poruka javnosti je kratka i jasna: Ovako više ne ide. Radimo, ulažemo sve što imamo, a proizvodimo gubitak. To ekonomski više nije održivo”, izjavio je Mihelić.

Sirovinska kolonija

Dodao je kako želi posve ukloniti političke spinove jer nikada nije bio član ni jedne stranke - živi od svog rada u realnom sektoru, pod vedrim nebom, kaže. “Ne gradim političku karijeru i ne tražim mandat u Saboru. Upravo zato imam potpunu slobodu reći okrutnu istinu, koju drugi prešućuju. Poljoprivrednici su privatni poduzetnici koji riskiraju vlastiti kapital. Nismo socijalni slučajevi, ali nas sustav tako tretira”, kazao je Mihelić.

Iz HPK-a ističu kako se ne može stalno okrivljavati druge te vječno upirati prstom u otkupljivače žitarica, ministre ili Zajedničku poljoprivrednu politiku EU-a. “Upravo zbog tih naših strukturnih mana, danas smo dovedeni u poziciju da budemo sirovinska kolonija. Izvozimo jeftinu sirovinu, a uvozimo skup gotov proizvod”, naglasio je Mihelić. Iz HPK-a ističu kako je porazno da je samo uvoz brašna iz Srbije skočio na više od 22.000 tona, što je više od cjelokupnog hrvatskog izvoza brašna u cijeli svijet. Pritom hrvatski mlinovi propadaju jer ne mogu pratiti te cijene pod teretom domaćih nameta i skupih energenata. Nemamo izgrađenu preradu, koja donosi dodanu vrijednost i koja bi kompenzirala to što su nam parcele malene”, rekao je.

Mihelić se osvrnuo i na rad administracije na terenu - naglasio je kako je posve neprihvatljivo da se u kontrolama Agencije oduzimaju sredstva i za najmanji, nenamjerni propust kako bi se na taj način pokušalo uštedjeti u proračunu. “Agencija za plaćanja drakonski kažnjava ljude umjesto da im pruži ruku. To unosi strah i uništava povjerenje. Zato tražimo dva mjesta u Upravnom vijeću Agencije. Ne za fotelje, nego da kao korisnici otklonimo te operativne blokade koje nam guše poslovanje”, izjavio je.

HPK također tvrdi kako poljoprivreda u Hrvatskoj i u starim članicama EU-a nije ista priča. U njima potpore služe kao nadomjestak dohotku jer su sustave davno izgradili, a kod nas potpore moraju služiti za tehničku obnovu i osnovnu produktivnost. A to je nemoguće bez ozbiljnog ubrizgavanja nacionalnog novca. Mađarska je to shvatila, pa je podigla nacionalno sufinanciranje za projekte ruralnog razvoja na maksimalnih 80 %. Na svaki euro iz EU fondova Mađarska daje još četiri eura iz državnog proračuna kako bi podigla konkurentnost svojih poljoprivrednika. Hrvatska se drži minimalnih stopa od 15 do 20 % te ostavlja naše poljoprivrednike da sami financiraju generacijski zaostatak od 50 godina.

Mihelić se osvrnuo i na izmjene Pravilnika o Arkodu. “Dajemo punu podršku ministru da pronađe rješenje za privatno poljoprivredno zemljište kojim se sada koristi bez ugovora”, kaže.

PROIZVODNJA NIJE ISPLATIVA NA OVAKO USITNJENIM PARCELAMA

Moramo imati hrabrosti pogledati se u ogledalo i priznati si okrutnu istinu: proizvodnja žitarica na ovako usitnjenim površinama i rascjepkanim parcelama jednostavno nije, niti može biti, isplativa na globalnom tržištu. Hrvatska proizvodi pšenicu na oko 160.000 hektara. Samo susjedna Vojvodina proizvodi je na više od 300.000 hektara. A Mađarska pšenicom pokriva iznad milijun hektara, kazao je Mihelić. Ističe da u RH prosječno obiteljsko gospodarstvo pšenicu sije na samo 10 do 12 hektara, rascjepkanih u nekoliko malih njiva. U Vojvodini je prosjek komercijalnih ratara između 30 i 50 hektara, a u Mađarskoj više od 80. “Stroj koji pali njihov ratar tako ima nemjerljivo manji trošak goriva, amortizacije i vremena nego naš traktor, koji se mora okretati na 10 ili 15 malih, rascjepkanih parcela. Mi se s našim usitnjenim posjedima ne možemo boriti protiv takve ekonomije obujma golim rukama i čistom pšenicom u zrnu. To je matematički nemoguće”, kaže Mihelić.

Omogućite uvjete

Kada je riječ o državnom poljoprivrednom zemljištu, HPK smatra da je potrebno u hitnom postupku naći rješenje za ponovni upis zemljišta u Arkod. Zato je HPK kao aktivni sudionik cijelog procesa te zaštite poljoprivrednika i proizvodnje već angažirao odvjetnički ured koji će napraviti prijedlog utemeljen na zakonu. Taj prijedlog omogućio bi da se državno poljoprivredno zemljište kojim se sad koristi bez ugovora moglo upisati u Arkod i njime se koristiti do raspisivanja natječaja za zakup državnog poljoprivrednog zemljišta. Također zahtijevaju da se hitno donese novi Zakon o nasljeđivanju kako bi se onemogućilo daljnje usitnjavanje poljoprivrednih gospodarstava, po uzoru na Austriju i Sloveniju.

U HPK-u smatraju dao treba podići nacionalno sufinanciranje na maksimum te ubrizgati državni novac u hladnjače, preradu i tehnologiju kako bi se preskočio problem usitnjenosti i kako bi se stvorila dodana vrijednost zemlji. “Omogućite nam tržišne uvjete u kojima se rad isplati”, ističe Mihelić.

Objasnio je da ta njegova odluka nije bježanje od odgovornosti nego preuzimanje odgovornosti. “Sljedećih pet mjeseci za mene nije tehnički mandat, nego razdoblje jasnog ultimatuma. Iskoristit ću svaki dan da ogolim sve blokade i prisilim odgovorne da polože račune. Do prosinca neka članstvo odluči želi li fikus koji kima glavom ili nekoga tko poljoprivredu vidi kao biznis koji mora biti profitabilan da bi opstao”, zaključio je. 

U VOJVODINI PUNO NIŽI TROŠAK PO HEKTARU

Iz HPK-a ističu kako je sadašnja tržišna cijena za otkup pšenice sramotnih 150 eura po toni. Navode primjer da u Vojvodini, uz trošak od 1270 eura po hektaru, ratari s tom cijenom drže glavu iznad vode; u Mađarskoj, gdje država sufinancira modernizaciju s 80 posto, točka pokrića je na 160 eura. S druge strane u Hrvatskoj, zbog preskupog gnojiva, goriva i nameta, trošak po hektaru divlja do 1500 eura. Prema procjeni HPK-a, hrvatskom rataru treba minimalno 220 - 250 eura po toni samo da pokrije troškove. To znači da po svakoj proizvedenoj toni svjesno stvara gubitak od 70 do 100 eura, što je ekonomski neodrživo.