Brojke potvrđuju: U Hrvatskoj siromaštvo najviše pogađa samačka i starija kućanstva
Svaka peta osoba prošle je godine bila s primanjima manjim od praga siromaštva
Najnoviji pokazatelji Državnog zavoda za statistiku upućuju na određeno smanjenje pojedinih financijskih opterećenja kućanstava, a dodatni podaci o siromaštvu i socijalnoj isključenosti u Hrvatskoj pokazuju da se ranjivost stanovništva ne raspoređuje jednako. Najviše su izložena kućanstva bez uzdržavane djece, jednočlana kućanstva, starije osobe te oni koji žive u vlasničkim nekretninama bez stambenog kredita ili u povlaštenom odnosno besplatnom najmu.
Prema ranije objavljenim podacima, stopa rizika od siromaštva u Hrvatskoj u 2025. godini iznosila je 19,5 posto. To znači da je gotovo svaka peta osoba živjela s dohotkom ispod praga rizika od siromaštva. Širi pokazatelj rizika od siromaštva ili socijalne isključenosti obuhvatio je 20,7 posto stanovništva, što znači da je lani više od petine građana živjelo u uvjetima koji upućuju na ekonomsku ranjivost, bilo kroz nizak dohodak i materijalnu oskudicu.
Struktura kućanstva
Prag rizika od siromaštva za jednočlano kućanstvo u 2025. iznosio je 9034 eura godišnje, odnosno oko 753 eura mjesečno. Za kućanstvo s dvije odrasle osobe i dvoje djece mlađe od 14 godina prag je iznosio 18.972 eura godišnje. Prosječni raspoloživi dohodak po kućanstvu bio je 27.586 eura, dok je prosječni ekvivalentni raspoloživi dohodak iznosio 16.097 eura.
Ti podaci pokazuju da se prosjeci i stvarni životni uvjeti ne smiju promatrati odvojeno od strukture kućanstava. Prosječni dohodak može izgledati relativno stabilno, ali rizik od siromaštva snažno ovisi o tome živi li osoba sama, ima li djecu, posjeduje li nekretninu, plaća li najamninu ili otplaćuje kredit.
Posebno se ističe razlika između kućanstava s uzdržavanom djecom i onih bez djece. Prema tipu kućanstva, rizik od siromaštva ili socijalne isključenosti iznosio je 27,9 posto za kućanstva bez uzdržavane djece, dok je za kućanstva s uzdržavanom djecom bio gotovo dvostruko niži i iznosio je 13,7 posto.
Na prvi pogled taj podatak može djelovati iznenađujuće, jer se često pretpostavlja da su obitelji s djecom automatski financijski ranjivije, međutim, brojke upućuju na to da kućanstva bez djece često uključuju samačka i starija kućanstva, među kojima su dohoci niži, a mogućnost dijeljenja troškova manja. Jedna osoba sama snosi režije, stanovanje, hranu i druge osnovne izdatke, dok su u višečlanim kućanstvima troškovi raspoređeni na više članova.
Stoga se siromaštvo u Hrvatskoj ne bi smjelo promatrati samo kroz prizmu obitelji s djecom, nego i kroz položaj samaca, umirovljenika i osoba koje žive same.
Manji troškovi stanovanja
U prošloj 2025. godini troškovi stanovanja činili su 11,5 posto raspoloživog dohotka kućanstava, što je manje nego godinu ranije, kada su ti troškovi iznosili 13 posto. Najveće opterećenje imala su jednočlana kućanstva, kod kojih su troškovi stanovanja činili 23,1 posto raspoloživog dohotka. Visoko opterećenje imala su i jednoroditeljska kućanstva s uzdržavanom djecom, 16,2 posto. Najmanji udio troškova stanovanja od 7,4 posto zabilježen je kod kućanstava s tri odrasle osobe ili više njih i uzdržavanom djecom.
Dakle, broj odraslih osoba u kućanstvu snažno utječe na financijsku otpornost i kada više odraslih dijeli troškove, udio stanovanja u ukupnom dohotku pada.
Većina kućanstava koja su otplaćivala kreditne obveze, njih 72,2 posto, navela je da su im te obveze financijsko opterećenje. Ipak, udio onih koji otplatu doživljavaju kao znatno financijsko opterećenje smanjen je na 15,3 posto. Istodobno, 12,5 posto kućanstava izjavilo je da im otplata kreditnih obveza nije financijski teret.
Ovi podaci govore da s jedne strane, kućanstva s kreditima često imaju stabilnije prihode, što objašnjava njihov niži rizik od siromaštva dok s druge strane, kredit i dalje predstavlja dugoročan pritisak na kućni budžet. Stabilan prihod ne znači automatski izostanak financijskog stresa, posebno u uvjetima promjenjivih kamatnih stopa, inflacije i rasta svakodnevnih troškova.
S plaćanjem računa za režije u 2025. kasnilo je 7,3 posto hrvatskih kućanstava što je manje nego u 2024., kada je taj udio iznosio 8,8 posto. Činjenica da gotovo svako četrnaesto kućanstvo i dalje kasni s režijama pokazuje da dio stanovništva živi na rubu likvidnosti. Režije su osnovni i teško odgodivi trošak i kada kućanstvo kasni s njihovim plaćanjem, to često znači da su prihodi nedostatni za pokrivanje svakodnevnih potreba ili da neočekivani izdaci vrlo brzo narušavaju financijsku ravnotežu.
Dodatni pokazatelji siromaštva i socijalne isključenosti za 2025. godinu pokazuju da je položaj starijih i samačkih kućanstava, koja često žive s ograničenim prihodima i bez mogućnosti dijeljenja troškova, u socijalnom riziku. Drugi je problem stambena nejednakost jer vlasništvo nad nekretninom ne znači automatski sigurnost, a najam, osobito za ranjive skupine, ostaje važan izvor rizika.
Ovi podaci upućuju na to da socijalne politike moraju biti preciznije usmjerene prema samcima, umirovljenicima, jednoroditeljskim obiteljima, ranjivim najmoprimcima i kućanstvima koja formalno imaju imovinu, ali nemaju dovoljno dohotka za dostojanstven život. Rizik od siromaštva nije ravnomjerno raspoređen, a najugroženiji nisu uvijek oni koje se na prvi pogled smatra siromašnima.
