Ana Filipović se nakon 8 godina vratila iz Njemačke i uz potporu otvorila obrt
Kronično joj je nedostajao hrvatski način života, obitelj, prijatelji i humor
Nijedan uspjeh u tuđini nije bio vrijedan čežnje za domovinom, vratili smo se s vjerom u Boga i željom da naši sinovi odrastaju okruženi obitelji, tamo gdje su nam korijeni i gdje nam je duša na mjestu, rekla nam je Ana Filipović, povratnica iz Njemačke i korisnica mjere Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Biram Hrvatsku, koju je od pokretanja do danas koristila 1871 osoba. Prema podacima koje nam je ustupio HZZ, korisnici se najviše u Hrvatsku vraćaju iz Njemačke, Austrije i Irske, a od početka provedbe mjere izdvojeno je više od 324.000 eura potpora za internu mobilnost i više od 12 milijuna eura potpora povratnicima iz inozemstva. Izdvojeno je 12.724.969,31 eura ukupno za Biram Hrvatsku, 15.474.713,62 eura za samozapošljavanje odnosno, ukupno 28.199.682,93 eura. Pitali smo HZZ koliko korisnika i dalje obavlja djelatnost nakon isteka obveznog razdoblja.
- Od svih poslovnih subjekata korisnika potpore Biram Hrvatsku i dalje je aktivno njih 97 posto - odgovorili su nam. Također, zabilježen je i kontinuirani rast interesa za mjeru Biram Hrvatsku, pa tako je 2025. bilo 843 zahtjeva, a do 15. lipnja 2026. stigao je 441 zahtjev.
Uređeni sustavi
Ana Filipović danas je vlasnica obrta Koli Art koji se bavi izradom personaliziranih, unikatnih proizvoda, dakle onih koji nisu masovna proizvodnja - od laserskog graviranja, izrade personaliziranog nakita i modnih dodataka, do tiska na tekstil i odjeću. Kaže da su ona i njezina obitelj otišli u Njemačku zbog pogrešnih razloga jer njihov život u Hrvatskoj bio je sve samo ne loš.
U Njemačkoj je provela osam radnih godina, gdje je razvijala radne navike i učila o visokim standardima poslovanja, organizaciji i disciplini.
- To iskustvo mi je dalo širinu i uvid u to kako funkcioniraju uređeni sustavi, što mi danas iznimno koristi u vlastitom poslovanju -kazala je i dodala da joj se u Njemačkoj najviše svidjela poslovna organiziranost i točnost, ali joj je kronično nedostajao hrvatski način života, obitelj, prijatelji i humor naših ljudi.
Kad su se Ana i njezina obitelj preselili u Njemačku, u početku nisu imali fiksni datum povratka, ali su znali da odlazak nije trajan i željeli su se vratiti kada se poslože pravi uvjeti za podizanje obitelji i pokretanje nečeg vlastitog. Ključni razlozi povratka u Hrvatsku bili su obitelj i želja da njezina djeca odrastaju u domovini, okružena bakama, djedovima i hrvatskom kulturom. Također, imala je snažnu želju pokrenuti vlastiti kreativni biznis i uložiti ušteđeni kapital i znanje u Hrvatskoj.
Kada su svojoj obitelji priopćili da se vraćaju u Hrvatsku, Ana kaže da su neki ljudi bili presretni, a drugi su to dočekali s podsmijehom.
- Normalni ljudi nikad nisu zli. One druge ne slušam i ne doživljavam. Naravno, bilo je i onih koji su s dozom opreza pitali jesmo li sigurni s obzirom na opću percepciju o situaciji u Hrvatskoj, ali prevladala je golema podrška i radost što smo ponovno zajedno - objasnila je.
Ana tvrdi da su strahovi uvijek prisutni kada se mijenja život iz korijena, a najveće dvojbe bile su vezane za susret s hrvatskom administracijom i hoće li tržište prepoznati njezinu kreativnu viziju. Kako kaže, želja za povratkom bila je jača od straha.
Ulaže u opremu
Za mjeru Biram Hrvatsku Ana je doznala iz medija i javnih rasprava koje su pratile programe povratka i zapošljavanja koje provodi država. Kaže kako postojanje tih mjera šalje pozitivnu poruku da su povratnici dobrodošli. Pitali smo Anu za što je iskoristila sredstva potpore.
- Fokusirala sam se na samostalno investiranje u posao. Sva sredstva koja ulažem usmjerena su u vrhunsku, specijaliziranu opremu za proizvodnju (poput lasera, CNC strojeva i DTF printera) kako bih osigurala vrhunsku kvalitetu proizvoda - kazala je. Zanimalo nas je kako je izgledalo to prvo razdoblje, život nakon povratka u Hrvatsku. Ana ističe da je to bio vrlo dinamičan period ispunjen emocijama, preseljenjem, ali i rješavanjem papira za otvaranje obrta i pripremu radnog mjesta. Na životne ljepote i društveni život prilagodili su se preko noći. “Nema ništa ljepše od obitelji i svete mise na materinjem jeziku”, ističe Ana. Ana uskoro planira širenje poslovanja te ulaganje u nove tehnologije, a velika joj je želja uskoro zaposliti i prve djelatnike kako bi direktno doprinijela lokalnom gospodarstvu. Pitali smo ju bi li preporučila povratak drugim Hrvatima koji žive u inozemstvu.
- Svakako, ali uz savjet da odluka bude dobro promišljena. Povratak je uspješan ako dolazite s jasnim planom, realnim očekivanjima i spremnošću da sami stvarate svoje prilike, a ne da čekate da vam ih netko servira - zaključila je.