Hrvatski građani, prema procjenama temeljenima na podatcima Porezne uprave, na klađenje godišnje potroše 1,2 milijarde eura. Kada bi se ta svota rasporedila na sve odrasle stanovnike Hrvatske, to bi odgovaralo iznosu od približno 380 eura godišnje po osobi, odnosno oko 32 eura mjesečno, izračunali su stručnjaci tvrtke Finax.

Nogomet pritom ima posebno važnu ulogu. Utakmice hrvatske reprezentacije redovito su među najgledanijim televizijskim sadržajima u državi, a velika nogometna natjecanja, poput Svjetskog nogometnog prvenstva, koje se trenutačno održava u Kanadi, SAD-u i Meksiku, tradicionalno povećavaju interes za sportsko klađenje. Dok navijači prate rezultate na terenu, industrija klađenja vodi vlastitu utakmicu za njihovu pozornost. Iako su mogućnosti televizijskog oglašavanja ograničene, kladioničarske kuće i dalje su snažno prisutne kroz sportska sponzorstva, online-oglašavanje i društvene mreže. Upravo u vrijeme velikih sportskih natjecanja njihova je vidljivost najveća.

Koliko je tržište naraslo, pokazuje i službena statistika. Prema podatcima Porezne uprave, ukupni prihodi države od poreza i naknada na igre na sreću u 2025. godini iznosili su 388,5 milijuna eura; godinu prije taj je iznos bio 354,2 milijuna eura. U Finaxu smatraju da te brojke jasno pokazuju koliko je velik prostor za promjenu financijskih navika građana.

- Klađenje se često predstavlja kao bezazlena zabava, posebno tijekom velikih sportskih natjecanja. Međutim, kada pogledamo ukupne brojke, vidimo da je riječ o gotovo 1,2 milijarde eura godišnje. To više nije pitanje jednog listića ili jedne utakmice, nego ozbiljnih iznosa koji odlaze iz kućnih budžeta - kaže Emilio Gučec, financijski analitičar Finaxa.

Sličnog je stava i jedan od najpoznatijih hrvatskih matematičara, Toni Milun. Prema njegovim riječima, ključni problem nije povremeno klađenje, nego dugoročna navika koja stvara iluziju da se novac može umnožiti bez stvaranja stvarne vrijednosti.

- Matematika je tu vrlo jasna. Da bi kladionice mogle platiti svoj cijeli sustav; zaposlenike, režije, prostor i ostale troškove, te povrh svega dodatno zaraditi, netko mora biti na gubitku. To su svi građani koji se klade - ističe Milun.

Iz Finaxa ističu kako isti iznos može imati potpuno drukčiji učinak ako se usmjeri u dugoročno ulaganje. Odrasla osoba uplati u kladionice prosječno 32 eura mjesečno, što je oko 11.500 eura tijekom 30 godina. Da je taj novac redovito investirala, ta bi osoba uz prosječan prinos od 8 % na kraju raspolagala s više od 47.000 eura. Tu se lijepo vidi moć složenog kamatnog računa; uloženi novac s vremenom raste sve brže i brže - dodatno objašnjava Milun.

Riječ je o ilustrativnom izračunu koji služi za prikaz potencijala dugoročnog ulaganja, te nije jamstvo budućih prinosa.

- Tijekom prvenstava razgovara se o kvotama, favoritima i mogućim dobitcima. Puno rjeđe razgovaramo o tome koliki bi kapital građani mogli stvoriti kada bi bar dio tog novca usmjerili prema dugoročnim ciljevima. Razlika između kratkoročnog uzbuđenja i dugoročnog ulaganja ne vidi se nakon jednog vikenda, ali nakon 20 ili 30 godina može biti golema - zaključuje Gučec. n