Hrvatska je u posljednja dva desetljeća s gotovo 23 posto populacije u dobi od 65 i više godina postala zemlja starijih ljudi, ali unatoč starenju stanovništva sustav gerijatrijske skrbi u nas praktično ne postoji.

Udio starijih osoba od 2001. godine porastao je s 15,6 posto na gotovo četvrtinu ukupnog stanovništva, a tek je ove godine u veljači otvorena prva gerijatrijska ambulanta u zemlji. U toj ambulanti, u Specijalnoj bolnici za produženo liječenje u Dugoj Resi, danas radi jedna od ukupno dvije specijalistice gerijatrije u Hrvatskoj, a druga radi u palijativnom timu u Rijeci.

Gerijatrija je tek nedavno službeno uvrštena na popis medicinskih specijalizacija u Hrvatskoj. Zbog nedostatka kliničkih gerijatara zdravstvena skrb desetljećima se oslanjala na javnozdravstvenu gerontologiju, ali između te dvije vrste skrbi o starijima postoji velika razlika. Dok se gerontološke službe brinu o kvaliteti života starijih, gerijatrija je medicinska grana koja se bavi dijagnostikom, liječenjem i rehabilitacijom bolesti starijih osoba te sprječavanjem nastanka bolest. Fokus joj je na očuvanju samostalnosti starijih i poboljšanju kvalitete života, a ne samo na liječenju. Koliko je to potrebno, rječito govori podatak iz 2017. godine da je od ukupnog broja hospitaliziranih bolesnika udio osoba starijih od 65 godina čak 36,8 posto. Istodobno, zbog starenja stanovništva očekuje se znatan porast broja osoba s demencijom i drugim neurodegenerativnim bolestima, što dodatno povećava potrebu za sustavnom gerijatrijskom procjenom i integriranom skrbi usmjerenom na očuvanje funkcionalnosti i kvalitete života.

Slab interes

Promjenu demografske strukture u Hrvatskoj, nažalost, ne prate odgovarajuće politike, pa je tako naša zemlja tek pod pritiskom Europske unije prionula na planiranje gerijatrijske skrbi o svojima starijima. U prvoj gerijatrijskoj ambulanti pruža se sveobuhvatna zdravstvena skrb o starijima, s naglaskom na prevenciji, dijagnostici, liječenju i rehabilitaciji. Poseban je izazov polifarmacija, odnosno istodobno uzimanje većeg broja lijekova, koja povećava rizik od nuspojava, padova, hospitalizacija i funkcionalnog propadanja te zahtijeva redovitu procjenu terapije.

Ministarstvo zdravstva u prošlom je petogodišnjem planu imalo samo pet planiranih specijalizacija iz gerijatrije, a novi Nacionalni plan specijalizacija od 2025. do 2029 predviđa ih 19. Pitanje je, međutim, hoće li uopće biti interesa za tu nimalo atraktivnu specijalizaciju. Potvrđuju to podatci Digitalnog atlasa Hrvatske liječničke komore (HLK), prema kojima gerijatriju trenutno specijalizira samo jedan mladi liječnik. U HLK-u nemaju podatke o tome koliko je specijalizacija točno raspisano.

- Ovaj proces početak je jako važne, nužne specijalizacije, koja će s vremenom pronaći svoje mjesto u bolnicama. No trenutno treba potaknuti upravna vijeća bolnica da doista i raspisuju natječaje za gerijatriju - kažu u Komori.

Što se tiče liječnika koji bi to specijalizirali, privući ih se može, ističu, kao i u druge deficitarne specijalizacije, dodatnim benefitima i kvalitetnim uvjetima rada i napredovanja. U međuvremenu, do uspostave sustava gerijatrijske skrbi, većina starijih zbrinuta je u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Događa se da mnogi stariji pacijenti završe akutno liječenje, ali zbog svog se stanja ne mogu sigurno vratiti kući, nego ostaju u bolnicama, ili završe u domu, ako uz kronični manjak kapaciteta obitelj uspije pronaći slobodno mjesto.

Širi kontekst

Izostanak sustavne gerijatrijske skrbi skupo stoji ne samo pojedinca nego i njegovu obitelj i zdravstveni sustav, upozorava prof. Nenad Bogdanović, profesor gerijatrije na Karolinskom institutu u Švedskoj, koji se desetljećima bavi ovom problematikom.

- Za stariju osobu to znači kasno prepoznavanje njezine krhkosti, veći rizik od padova, češći prijelom kuka, brži razvoj funkcionalne ovisnosti, kasnije otkrivanje demencije, veći broj nuspojava lijekova i lošiju kvalitetu života. Obitelji sve to donosi povećano opterećenje zbog njege, financijske troškove i psihološki stres, a zdravstveni je sustav opterećen s više hitnih prijama i hospitalizacija koje su se mogle spriječiti, većim troškovima liječenja i većim pritiskom na institucionalni smještaj - objašnjava prof. Bogdanović.

Da bi se spriječilo takvo zanemarivanje statusa starije osobe, na svjetskoj razini razvijena je sveobuhvatna gerijatrijska procjena (Comprehensive Geriatric Assessment – CGA), kojom se procjenjuje medicinsko stanje osobe, funkcionalni i nutritivni status, kognitivne funkcije i psihičko zdravlje. Uz to, procjenjuju se rizik od pada, sigurnost lijekova te socijalne i ekonomske okolnosti. Brojna istraživanja pokazala su da CGA smanjuje mortalitet, funkcionalni pad, institucionalizaciju i broj hospitalizacija starijih osoba. Osim zdravstvenih koristi primjena sveobuhvatne gerijatrijske procjene pokazala je i ekonomsku isplativost, zbog smanjenja broja hitnih prijama, kraće hospitalizacije i manje potrebe za dugotrajnim institucionalnim smještajem.

Istodobno, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) razvila je model ICOPE (Integrated Care for Older People), koji omogućava rano prepoznavanje gubitka funkcionalnih sposobnosti procjenom pokretljivosti osobe, vida, sluha, prehrane, mentalnog zdravlja i kongnitivnih sposobnosti.

- Cilj ICOPE-a nije čekati bolest, nego spriječiti gubitak funkcionalnosti prije nego što nastane ovisnost o tuđoj pomoći. Takav pristup omogućuje prepoznavanje rizika godinama prije razvoja teške onesposobljenosti, čime se starijim osobama omogućuje duži ostanak u vlastitom domu i zajednici. U suvremenoj gerijatriji fokus više nije samo na liječenju bolesti nego i na očuvanju tzv. intrinzičnog kapaciteta, odnosno sposobnosti starije osobe da što duže ostane samostalna - objašnjava Bogdanović.

Strateško ulaganje

Švedska, u kojoj ovaj naš znanstvenik radi, razvila je sustav u kojem su zdravstvena i socijalna skrb povezane primarnom zdravstvenom zaštitom, općinskim službama i specijaliziranim gerijatrijskim timovima. Multidisciplinarni timovi, kućni posjeti, gerijatrijske ambulante, koordinirana skrb između bolnice i zajednice te procjena funkcionalnosti smanjuju potrebu starijih Šveđana za zdravstvenom skrbi, a rizični stariji bolesnici identificiraju se u primarnoj zdravstvenoj zaštiti prije razvoja ozbiljne ovisnosti ili hospitalizacije.

- Hrvatskoj danas ne nedostaju samo gerijatri ili domovi za starije osobe. Najveći je nedostatak izostanak sustavne sveobuhvatne gerijatrijske procjene i ICOPE modela u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Bez sustavnog probira krhkosti, kognitivnih poremećaja, nutritivnog statusa i polifarmacije mnogi se problemi prepoznaju tek nakon pada, prijeloma, hospitalizacije ili razvoja ovisnosti o pomoći drugih osoba. Upravo bi njihova implementacija omogućila rano prepoznavanje krhkosti, sprječavanje funkcionalnog pada, smanjenje hospitalizacija i očuvanje samostalnosti starijih osoba - upozorava znanstvenik koji se zauzima za primjenu uspješnih skandinavskih modela u Hrvatskoj.

Konkretno, to bi značilo uvođenje probira starijih od 65 godina u svim domovima zdravlja, formiranje županijskih gerijatrijskih timova, u kojima bi osim liječnika i medicinske sestre bili i fizioterapeut, socijalni radnik, klinički farmaceut... Zatim bi slijedila uspostava nacionalne mreže gerijatrijske skrbi povezana s domovima zdravlja, bolnicama, patronažom, domovima za starije i centrima za socijalnu skrb.

U idućih pet do sedam godina Hrvatska bi, smatra prof. Bogdanović, mogla implementirati nacionalni sustav dugotrajne i gerijatrijske skrbi s jasnim financiranjem i zakonskim okvirom. Takav sustav ne bi bio samo ulaganje u zdravstvenu zaštitu starijih osoba nego i strateško ulaganje u održivost zdravstvenog sustava, kvalitetu života građana i sposobnost društva da odgovori na demografske promjene koje će obilježiti sljedeća desetljeća.