Hrvatska već desetljeće prednjači u Europi po broju darivatelja organa po broju stanovnika, a samo 2025. godine transplantirano je 285 organa od preminulih darivatelja. Početkom 2026. na aktivnoj listi čekanja za transplantaciju bilo je 613 pacijenata, kojima je presađivanje organa ili tkiva često jedina mogućnost za nastavak života. Upravo zato Nacionalni dan darivanja i presađivanja organa i tkiva, koji se obilježava 26. svibnja, ima posebno značenje, kao podsjetnik na važnost solidarnosti, ali i na činjenicu da jedna odluka može spasiti više života.

Darovanje organa i tkiva jedan je od najhumanijih činova, koji teško oboljelima daje novu priliku za život. Transplantacija je danas jedna od najučinkovitijih metoda liječenja zatajenja vitalnih organa poput srca, bubrega, jetre i pluća, a transplantacija koštane srži za mnoge bolesnike s hematološkim bolestima jedina mogućnost izlječenja.

- Hrvatska transplantacijska medicina danas se s pravom smatra jednim od najuspješnijih zdravstvenih sustava u Europi i takvi rezultati nisu slučajni, nego su rezultat dobro organiziranog sustava, kvalitetne koordinacije, educiranih transplantacijskih timova, ali i iznimno visoke razine solidarnosti građana - istaknula je Nikolina Bašić Jukić, predsjednica Hrvatskog društva za transplantacijsku medicinu Hrvatskog liječničkog zbora.

Pronalaze utjehu

Transplantacijska medicina suočava se s nizom izazova, od sve većeg broja starijih i složenijih bolesnika, do potrebe za dugotrajnim praćenjem pacijenata i prevencijom infekcija, malignih bolesti i komplikacija imunosupresivne terapije. Uz organizacijske teškoće, poput nedostatka stručnjaka i financijske održivosti sustava, ključan je i društveni aspekt, povjerenje građana i spremnost na darovanje organa, upozorila je Bašić Jukić. Naglasila je kako je edukacija građana i zdravstvenih djelatnika presudna za uspjeh programa.

Prof. dr. sc. Nikolina Basic Jukic

PRIVATNI ALBUM

- Građani moraju razumjeti da je transplantacija često jedina šansa za život te o darivanju razgovarati unutar obitelji, a u zdravstvenom sustavu ključna je pravodobna identifikacija darivatelja i kvalitetna komunikacija s obiteljima - poručila je. Za daljnji razvoj sustava istaknula je važnost ulaganja u stručnjake, jačanja timskog rada i kontinuirane edukacije, kao i razvoja novih terapija i praćenja bolesnika, uz stalno očuvanje povjerenja javnosti kroz transparentnost i informiranje.

Da Hrvatska nije samo u europskom nego i u svjetskom vrhu po svojim rezultatima u transplantacijskoj medicini, istaknula je dr. Marina Premužić, nacionalna transplantacijska koordinatorica iz Ministarstva zdravstva. U nas, prema vrijedećim propisima, svaka osoba može biti potencijalni darivatelj organa i tkiva nakon smrti, no u praksi se uvijek poštuje i uloga obitelji, koja u najtežim trenutcima daje konačnu suglasnost. Ta odluka često je posebno osjetljiva za obitelji koje se istodobno suočavaju s gubitkom voljene osobe.

- Važnu ulogu u tome ima jasno izražena volja darivatelja. Posjedovanje donorske kartice ili prethodno razgovaranje o odluci unutar obitelji olakšava donošenje odluke, jer obitelj tada ima sigurnost da postupa u skladu sa željom pokojnika. Stručnjaci ističu kako je zato iznimno važno otvoreno razgovarati o darovanju organa, kako bi se u trenutku gubitka izbjegle nejasnoće i dodatni stres. Mnoge obitelji, iako u boli, pronalaze određenu utjehu u činjenici da je njihov gubitak omogućio spašavanje drugog života - kazala je Premužić.

Jedina šansa

Koliko transplantacija može promijeniti život, najbolje pokazuje iskustvo pacijentice Ane Mrčić, kojoj je transplantacija koštane srži prije devet godina spasila život. Godinama se borila s mijelodisplastičnim sindromom, a transplantacija joj je bila jedina mogućnost izlječenja. Nakon što je s liječnikom donijela odluku o zahvatu, već mjesec i pol poslije stigla je vijest da je pronađen podudarni donor. Dotad joj je svakodnevica bila izrazito teška, obilježena čestim transfuzijama, iscrpljenošću i stalnim zdravstvenim tegobama. “Bila sam ovisna o transfuzijama krvi i stalno umorna. I najmanji napor bio je težak, javljali su se modrice, krvarenja desni i brojni problemi koji su mi otežavali svakodnevni život. Kad su mi javili da postoji podudarni donor, to mi je značilo apsolutno sve”, prisjetila se Ana.

Danas živi potpuno drukčije. Iako je nakon transplantacije prošla i ozbiljne komplikacije, uključujući bolest presatka protiv domaćina te operaciju kuka kao posljedicu terapije, ističe da joj je zahvat donio ono najvažnije: povratak normalnom životu. “Uz određene prilagodbe nastavila sam živjeti gotovo jednako kao prije bolesti. Smatram se izliječenom i to mi je najvažnije. Ponekad pomislim kako bi moj život izgledao bez transplantacije i bih li danas uopće bila živa”, istaknula je.

Naglašava i koliko je važno povećavati broj potencijalnih darivatelja jer mnogim oboljelima upravo donor znači jedinu šansu za ozdravljenje. “Voljela bih poručiti svima koji su zdravi i imaju između 18 i 40 godina da se upišu u registar darivatelja. A oni koji možda ne mogu biti darivatelji, mogu potaknuti druge ili organizirati akcije upisa. Dovoljan je jedan poziv Zakladi “Ana Rukavina” i oni će organizirati akciju u školi, na fakultetu, u poduzeću ili bilo gdje drugdje”, navela je.

Ana danas poznaje svoju donoricu, a na samu pomisao da je netko svojom odlukom spasio njezin život i dalje je emotivna. “Vjerujem da je i ona sretna što je nekome omogućila novu priliku za život. Svatko treba razmisliti o tome da postane dio zajednice darivatelja, jer jedna odluka nekome može značiti sve: novu priliku, novu budućnost i novi život”, poručila je Ana.