Slučaj Drniš, gdje je prije desetak dana brutalno ubijen mladić Luka Milovac, ključna je točka nakon koje slijede velike promjene u sustavu kaznenog prava u Hrvatskoj. Ministar pravosuđa Damir Habijan formirao je radnu grupu koja od ponedjeljka radi na izmjenama kaznenog zakonodavstva, uključujući uvođenje kazne doživotnog zatvora, ali ministar je također bio jasan u tome da treba rasti odgovornost svakog suca, svakog predsjednika suda, kao i glasnogovornika sudova. Poljednjespomenutima će ubuduće biti zadaća da otvoreno s javnošću komuniciraju o svim problemima ili zastojima na sudovima, kao što je bio slučaj u Šibeniku, gdje je predmet ubojice Kristijana Aleksića tri godine stajao u ladici.

Sutkinje koje su radile na tom slučaju, odnosno - nisu radile, i kojima prijete sankcije zbog neurednog rada, u međuvremenu primaju anonimne prijetnje, očito od revoltiranih građana. No ministar ne odustaje od toga da svaki sudac mora početi snositi odgovornost za svoj rad i da već sad postoje itekako dobri alati za kažnjavanje kriminalaca, a to su zatvorske kazne od maksimalno 40 ili 50 godina.

No praksa je takva da se izriču minimalne kazne, često uvjetne kad je riječ o korupciji i imovinskim deliktima, i da se u obzir uzimaju sve moguće olakotne okolnosti, a recidivisti ponavljaju svoja djela. Zato je Habijan jučer ponovno najavio reformu kaznenog zakonodavstva, i to u najkraćem roku. Ključno je da će država u svakom trenutku pratiti i nadzirati osobe koje imaju najteže kriminalne dosjee a izlaze iz zatvora po odsluženju kazne - u tom dijelu je sustav i zakazao u slučaju iz Drniša, jer je Aleksić imao prekršajne prijave za ilegalno oružje, ali suci nisu reagirali jer nisu pred sobom imali njegov dosje ubojice djevojke iz 1994. godine - što je upravo nezamislivo u doba digitalizacije.

Sustav s “alarmom”

Ministar je otkrio da se među mogućim rješenjima razmatraju norveški, britanski i belgijski modeli nadzora nad opasnim počiniteljima. Primjerice, norveški sustav temelji se na elektroničkom nadzoru - elektroničke narukvice prate osobu na slobodi te na probaciji. Glavni cilj modela je resocijalizacija, održavanje obiteljskih veza i snižavanje stope povratka kriminalu, odnosno recidivizma.

- Ono što je bit jest da osobe ne nestanu nakon što odsluže kaznu zatvora, nego da ostanu pod nadzorom ako stručnjaci procijene da nije došlo do resocijalizacije. To može uključivati elektronički nadzor, obavezno liječenje te dodatne sigurnosne mjere nakon izlaska iz zatvora - kaže Habijan. Poručuje da sustav mora imati “alarm” za takve slučajeve čim predmet dođe na stol policije, DORH-a ili suda.

- Aleksić je imao dvije mjere iz vremena izdržavanja kazne koje su istekle, ako se ne varam, posljednja 2010. - kazao je ministar komentirajući pitanje o Zakonu o zaštiti osoba pod duševnim smetnjama i je li taj zakon mogao poslužiti kao temelj da se Aleksića drži pod nadzorom i nakon odsluženja kazne.

- Što se tiče postupaka protiv njega, bilo ih je 31, neki laki, neki teži. Što se tiče uvjetnog otpusta 2015., kada je bio određen, ako se ne varam, ministar je bio Orsat Miljenić. Bilo je negativnih mišljenja tog povjerenstva, morate njih pitati u konačnici zašto je odluka bila pozitivna - rekao je ministar, koji je prošli tjedan rekao da razmatra i ostavku, ali neće je davati jer planira riješiti ovaj gordijski čvor izostanka komunikacije unutar pravosudnog sustava i tužiteljstva. Habijan posebno ističe kako je sudstvo nezavisno i da on kao ministar ne može provoditi pritisak na sudove - iako je odgovoran za rad sustava.

Da je nepovjerenje u pravosuđe društveni problem broj jedan, ustvrdio je u svom govoru na konferenciji sudaca i premijer Andrej Plenković, koji od sudaca traži ujednačenost postupanja i efikasniji rad - iako je prvo čestitao sucima jer su rješavanje kaznenih slučajeva skratili za 200 dana, a parničnih za 300 dana.

Očekuje odgovornost

- Broj neriješenih predmeta na hrvatskim sudovima smanjen je s oko 1,65 milijuna 2004. na nešto više od 382.000 danas. To su dobre brojke i one su takve zahvaljujući radu i angažmanu pravosudnih dužnosnika, a da biste vi mogli postupati brže i učinkovitije, sustav vam za to mora osigurati alate. To je zadatak izvršne vlasti. No očekuje se odgovornost svih, pa i vas - rekao je Plenković sucima.

Premijer ističe da su ulaganja u pravosudnu infrastrukturu golema, pri čemu je projekt Trga pravde u Zagrebu najveća pravosudna investicija u 30 godina, vrijedna gotovo 150 milijuna eura. Posebno ističe da su suci u kategoriji onih koji su dobili najveće razlike u plaćama. “Plaće dijela sudaca rasle su i oko 130 % posljednjih godina, no percepcija pravosuđa i rada sudaca i dalje je loša. Godine čekanja, neujednačena praksa, uskraćena ili nedočekana pravda - ruše povjerenje javnosti, i to ne samo u pravosuđe nego i u društvo u cjelini”, rekao je Plenković.

Pritom, statistički indikatori pokazuju da je najveći problem pravosuđa trajanje postupaka i broj neriješenih predmeta, koji je, iako u padu, i dalje visok. To nezadovoljstvo ima utjecaj i na percepciju neovisnosti, koja se ponekad pogrešno poistovjećuje s učinkovitošću, kaže premijer.