O liječničkoj struci najčešće se govori u kontekstu prekovremenih sati i visine plaća, odnosno javno-privatnog rada. Ali mentalno zdravlje i burnout liječnika su tabu-tema, čak i u liječničkim krugovima, kao da profesionalac koji liječi druge nema pravo i sam “pregorjeti”. Mladi liječnici, ali i ostali zdravstveni djelatnici, često nailaze na nerazumijevanje vlastitih kolega i nadređenih.

Rečenice poput “šuti i trpi” ili “nama je bilo gore” nisu rijetkost. Stvara se kultura u kojoj se očekuje emocionalna nepokolebljivost, a svaka ranjivost doživljava se kao slabost, svjedoče u Udruzi za promicanje mentalnog zdravlja liječnika i drugih zdravstvenih djelatnika Sentinel uma.

Sram i potiskivanje

- U takvom okruženju, posljedica je sram i potiskivanje emocija, što dugoročno može dovesti do izgaranja ili čak depresije - upozorava Karla Zekulić, predstavnica Udruge Sentinel uma.

Zdravstveni djelatnici suočavaju se visokom razinom stresa, depresijom, anksioznosti i nesanicom, sindromom sagorijevanja... Tragični događaji, poput gubitka kolega uslijed suicida, duboko pogađaju medicinsku zajednicu i ukazuju da sa zaštitom mentalnog zdravlja medicinskog osoblja nešto “ne štima”. Projekt Sentinel uma nastao je prije dvije godine kao odgovor na takvu situaciju, i to iz vrlo osobnog i iskrenog razgovora Petre Sertić, tada specijalizantice onkologije, i Lee Murn, specijalizantice psihijatrije, koje su na jednoj kavi otvoreno progovorile o svemu što proživljavaju radeći u zdravstvenom sustavu i shvatile koliko je mentalno zdravlje u zdravstvenom sustavu zanemarena tema. Ubrzo im se pridružila skupina istomišljenika - Ivan Remaj, Matea Bingula i Karla Zekulić - mladi liječnici koji su i sami osjetili težinu sustava i poželjeli promjenu.

- Pomažu nam brojni volonteri, a djelovanje smo proširili na medicinske sestre i tehničare, farmaceute, doktore veterine, sve medicinske djelatnike koji su zainteresirani za otvaranje dijaloga i destigmatizaciju mentalnog zdravlja u profesiji u kojoj se o tome dugo šutjelo - kaže Zekulić.

Posebno su, kaže, ponosni na projekt dežUBER, kojim su u suradnji s platformom Uber omogućili subvencionirane vožnje za medicinske djelatnike nakon noćnih smjena.

- Istraživanje koje smo proveli pokazalo je zabrinjavajuće podatke o prometnim nesrećama i situacijama blizu nesreće nakon dežurstava. Ovim projektom želimo povećati sigurnost i zdravstvenih radnika i svih sudionika u prometu - ističe.

Ideal i stvarnost

Anonimna anketa koju su proveli među 169 zdravstvenih djelatnika, većinom liječnika, pokazala je zabrinjavajuće trendove. Oko 50 posto liječnika doživljava simptome burnouta, a gotovo četvrtina pokazuje znakove depresije. Posebno zabrinjava podatak da tek oko 15 posto njih traži stručnu pomoć jer se to i dalje, čak i među liječnicima, doživljava kao slabost.

Putem društvenih mreža dijele psihoedukativne sadržaje, organiziraju webinare dostupne na YouTubeu, a ove godine krenuli su s tematskim radionicama za ciljane skupine medicinara. Dugoročni cilj im je osigurati sredstva za besplatno psihološko savjetovanje zdravstvenih djelatnika. Za sada sve rade volonterski, između dežurstava i obiteljskih obaveza, pa će za ostvarenje tog cilja, kažu, trebati vremena. Na pitanje gdje su korijeni stresa u medicini, u preopterećenosti, teškim situacijama, visokoj razini odgovornosti, mladi liječnici objašnjavaju kako medicinu često biraju izrazito odgovorne i perfekcionističke osobe.

- Tijekom školovanja učimo težiti izvrsnosti, no realnost sustava često nam to onemogućuje. Kada u istom vremenu umjesto osam pacijenata morate pregledati njih četrdeset, nemoguće je pružiti razinu skrbi kakvu smatrate ispravnom. Taj jaz između ideala i stvarnosti stvara snažan osjećaj krivnje i nemoći koji liječnici nose kući -otkriva Karla Zekulić.

U hitnim službama situacije su još intenzivnije - nakon reanimacije i gubitka pacijenta nema vremena za obradu emocija, jer već čeka sljedeći bolesnik. Dugoročno, takvi uvjeti vode prema emocionalnoj iscrpljenosti ili potpunoj otupjelosti, ističu.