Hrvatski građevinski sektor danas nudi radnicima koji su ranije odlazili u inozemstvo sve više prilika za povratak, no stručnjaci upozoravaju da uvjeti još uvijek nisu idealni. Povećanje plaća, poboljšani uvjeti rada, stabilnost zaposlenja i jasne mogućnosti napredovanja čine povratak privlačnijim, no sektor se još uvijek suočava s izazovima: organizacija gradilišta nije uvijek na visokoj razini, primjena digitalnih alata ograničena je, a poštovanje radno-socijalnih standarda još nije ujednačeno u cijelom sektoru.

Razlika u plaćama i dalje je značajna – tesari u Njemačkoj zarađuju od 22 do 25 eura po satu, u Austriji od 20 do 23 eura, dok su u Hrvatskoj brutosatnice od 12 do 15 eura, ovisno o iskustvu i tvrtki. Iako se stvarna financijska prednost rada u inozemstvu smanjuje zbog visokih troškova života, odvojenog smještaja i udaljenosti od obitelji, domaće plaće još uvijek nisu dovoljno konkurentne da same po sebi motiviraju na povratak. Saša Perko, magistar inženjer građevinarstva, ističe da uz rast plaća i niže troškove života ukupna kvaliteta života postaje usporediva, no naglašava da odluka o povratku više nije isključivo financijska – potrebni su i bolja organizacija rada, transparentni uvjeti i stvarne mogućnosti napredovanja da bi sektor postao atraktivan radnicima.

Dignuti efikasnost

Povećanje broja radnika i veća efikasnost sektora ne mogu se postići preko noći. Dugoročno je održivije fokusirati se na rast produktivnosti, što je proces koji traje godinama. Produktivnost u građevinarstvu uvelike ovisi o organizaciji projekata, pripremi dokumentacije, logistici gradilišta i načinu upravljanja projektima.

- Ako se ti procesi ne unaprijede, efikasnost ostaje ista bez obzira na broj radnika. U praksi to znači prvo analizirati i mapirati postojeće procese, a zatim postupno uvoditi digitalne alate, kvalitetniju pripremu projekata i veću standardizaciju. Digitalizacija može značajno pomoći, ali samo ako je utemeljena na stvarnom razumijevanju procesa, dok pogrešno implementirana može čak usporiti rad - kazao je Perko, koji je jedan osnivača DOMinvest grupe, hrvatske građevinske grupacije.

Osim konkurentnijih plaća, ključni faktor za povratak radnika su i bolji uvjeti rada, uključujući zaštitu na radu i poštivanje radno-socijalnih standarda, istaknula je Jasenka Vukšić, predsjednica Sindikata graditeljstva Hrvatske.

- Kolektivni ugovori određuju minimalne plaće i prava radnika, a sindikat već tri desetljeća pregovara s Udrugom poslodavaca o plaćama, dodacima i drugim pravima. Iako ih u potpunosti poštuje relativno mali broj poslodavaca, u posljednje vrijeme zabilježeni su značajniji pomaci – sindikat je dobio javnu ovlast za praćenje obračuna plaća, inspekcija rada i Porezna uprava aktivnije nadziru, a resorno ministarstvo nastavlja suzbijati rad na crno. Sve ove promjene pokazuju da se povratak radnika može potaknuti kombinacijom financijskih i nefinancijskih faktora – stabilnim i dugoročnim zapošljavanjem, kvalitetnom organizacijom gradilišta, transparentnim plaćama i jasnim mogućnostima napredovanja, navela je Vukšić.

Prekovremeni iznimka

Složila se s Perkom da se učinkovitost sektora i zadovoljstvo radnika prvenstveno mogu poboljšati kroz bolju organizaciju rada na gradilištima i realnije rokove izvođenja radova. Radni proces trebao bi biti kontinuiran, bez zastoja i "praznih hodova", a rad se u pravilu treba odvijati unutar redovnog ili preraspodijeljenog radnog vremena.

- Prekovremeni rad trebao bi ostati iznimka, vezana isključivo za više sile i druge zakonom propisane situacije. Istovremeno, ulaganja u nove tehnologije te obrazovanje i osposobljavanje radnika mogu znatno povećati produktivnost. Uz rast brutoplaća, ključno je kontinuirano unapređivati i uvjete rada i smještaja te dosljedno poštivati radno vrijeme, istaknula je Vukšić.

Za dugoročno rješavanje problema nedostatka radne snage nužna je održiva strategija razvoja građevinarstva koja osigurava stabilnost investicija i sustavno rješava pitanja radnika, smatra ona. Takva strategija sprječava nagle padove tržišta i gubitak radnih mjesta, kakvi su se dogodili tijekom posljednje krize, a istovremeno zahtijeva odlučnije suzbijanje rada na crno, neprijavljenog rada i nezakonitih isplata, koji narušavaju ugled sektora i obeshrabruju mlade da upisuju strukovne škole.

USTUPLJENO

Perko je istaknuo da je odgovornost podijeljena - poslodavci moraju ulagati u organizaciju i tehnologiju, investitori planirati projekte s realnim rokovima i budžetom, a država osigurati stabilan regulatorni okvir i ubrzati administrativne procedure. Ako bilo koji od tih elemenata zakaže, rast produktivnosti i stabilnost sektora teško je ostvariv, poručio je.

Složili su se da rad na crno i siva ekonomija predstavljaju jedan od najvećih izazova za sektor, jer narušavaju njegov ugled među mladima. Prosječne plaće u građevinarstvu su oko 20 % niže od hrvatskog prosjeka, što dodatno smanjuje interes za struku. Stipendije, kvalitetna praksa i mentorstvo mogu pomoći, no dugoročno najveći učinak donose bolji uvjeti rada, sigurnije i veće plaće te uređenije tržište rada.

Fiskalizacija

- Za povratak i zadržavanje radnika ključno je osigurati stabilan i dugoročno održiv sektor s uređenim tržištem rada, iznadprosječnim brutoplaćama i kvalitetnim uvjetima rada. Važan je i širi socijalni okvir, uključujući rješavanje stambenog pitanja i pristupačno stanovanje - dodala je Vukšić, naglasivši pritom da je velik dio prekovremenog rada u građevinarstvu nezakonit.

Kolektivni ugovor dopušta do 250 sati prekovremenog rada godišnje, no u praksi se često radi znatno više, pri čemu oko 30 % dodatnih sati nije evidentirano ni isplaćeno u brutoiznosu, već kroz neoporezive primitke poput nagrada ili dnevnica. Zbog toga sindikat zagovara uvođenje elektroničke evidencije radnog vremena, tzv. fiskalizaciju, koja bi radnicima i njihovim predstavnicima osigurala transparentan uvid u stvarno trajanje radnog vremena.

Hrvatski inženjerski kadar u građevini općenito prati zapadne standarde, no sektor zaostaje u organizaciji projekata i procesima. Često se još primjenjuje pristup "lako ćemo" i "stignemo", uz premalo pripreme prije početka radova, istaknuo je. Digitalizacija je još uvijek niska, iako bi primjena alata poput BIM tehnologije mogla značajno poboljšati planiranje i koordinaciju projekata. Uz ograničenu radnu snagu, trebalo bi više koristiti prefabricirane elemente i modernije metode gradnje, dok najveći potencijal za rast produktivnosti i zadovoljstva radnika leži u boljoj organizaciji, digitalizaciji i modernizaciji gradilišta.

- Povratak radnika već se sada događa spontano, osobito kako se smanjuje razlika u stvarnoj kupovnoj moći. Jednokratne subvencije dugoročno ne rješavaju problem, zato je ključno osigurati stabilan sektor s uređenim uvjetima rada, sigurnim zaposlenjem i većom produktivnošću - naglasio je Perko.