Iako joj cijena već nekoliko sezona stagnira i nema naznaka njezina povećanja - na burzama se, gledajući kroz veleprodajne cijene nije mijenjala, pa je i u siječnju i u prosincu 2025. bila 0,21 €/kg - ratari su jesenas povećali površine pod pšenicom, objavio je Državni zavod za statistiku o jesenskoj sjetvi, za 9,7 posto - s 144.000 na 159.000 hektara. U strukturi ukupnih površina zasijanih žitaricama lani pod ozimom pšenicom je 68,5 posto. Očito, koliko god bili nezadovoljni cijenom, ratarima je pšenica i dalje tradicija, navika, ali i potvrda da i dalje u odabiru kultura za sjetvu idu pomalo "ziheraški", ne odviše otvoreni za novitete.

Nadalje, za nama je lanjska milijunska žetva od 1.050.000 tona, uz prinos od 6,7 t/ha - najbolji od 2021., a više od polovine požnjevenog smo izvezli, mahom u Italiju, no usprkos svemu tome i stalnoj velikoj i rastućoj zainteresiranosti ratara za tu krušaricu, pšenicu smo i lani uvozili.

Pravilnici

- Uvoz je neizbježan jer domaća pšenice za potrebe mlinsko-pekarske industrije nije dovoljno kvalitetna, pa uvozimo visokokvalitetno zrno. Većinom žanjemo treću klasu, dok je prve i druge malo, a o premium zrnu da se i ne govori – kaže direktorica Žitozajednice Nada Barišić.

Ratari drže da im pšenica zaslužuje bolji kvalitativni razred, lani su u Đakovu isticali da naša pšenica, koja je ovdje treće klase, u Italiji ide kao A pšenica, pa traže izmjene pravilnika u smislu razreda kvalitete pšenice, a što je, ističu u navedenom udruženju mlinsko-pekarske industrije, kamen spoticanja. Barišić podsjeća da Pravilnik o parametrima kvalitete i kvalitativnim klasama pšenice u otkupu nije na snazi još od 2019. Te ga je godine zamijenio i danas važeći Pravilnik o ugovornim odnosima, koji u smislu kvalitativnih razreda pšenice, ističe Barišić, nije obvezujući ni za jednu ugovornu stranu. Kvaliteta pšenice tu je, naglašava, razvrstana samo radi njezina praćenja, pa, praktički, u nas na snazi nije nijedan propis koji definira kvalitetu pšenice.

- Kod pravilnika ratari stalno govore o pravilniku o otkupu, a taj nije na snazi već sedam godina. Donosio se mjesec i pol do dva prije žetve i mijenjao svake iduće godine uoči žetve, 2017., 2018. ..., bivajući faktorom nepoznanica i atmosfere iščekivanja što će novo reći u odnosu na onaj iz prethodne godine. Važeći Pravilnik o ugovornim odnosima nije obvezujući ni za jednu ugovornu stranu kada je o klasama kvalitete riječ, pa ne znamo otkuda forsiranje izmjena. S druge strane, svi dobiveni podaci idu u tom smjeru da, kako god ratari zvali pšenicu na našem terenu - A, zlatna pšenica... - i koliki god bili zahtjevi da ona dobije bolji razred od sadašnje, pšenicu moramo uvoziti kako bismo kvalitetom uvezene robe povećali kvalitetu naše, milijunskoj žetvi, odličnim prinosima i tome što polovinu pšenice izvozimo usprkos – ističe Barišić. Ocjenjuje, ti su zahtjevi korak unazad, da to nije dobro promišljanje.

A brojke kažu da smo u prvih 11 mjeseci 2025. godine izvezli 549.000 tona pšenice te da to do kraja godine treba biti i 600.000 tona, a da smo u tih istih 11 mjeseci uvezi 112.000 tona. Preklani smo, kada smo požnjeli više od 900.000 tona, uvezli 129.000, a 2023. godine 151.000 tona pšenice.

Uvjetuje pekarska industrija

- To govori da unazad tri godine toliko uvozimo, a imamo rekordne žetve, pa ne stoji podatak da je to visokokvalitetno jer svi ti podaci govore suprotno. Nitko ne bi imao nikakve ekonomske računice uvoziti pšenicu pokraj ovolikih količina, osim ako pšenica na domaćem terenu nije dobre kvalitete, što ovdje i jest posrijedi - ističe Barišić.

Domaća pekarska industrija je ta, poručuju u Žitozajednici, koja uvjetuje kvalitetu brašna za svoje proizvode.

- Ona traži brašno određene kvalitete. Da bi se to poštovalo, domaća mlinska industrija prisilena je uvesti kvalitetniju pšenicu od naše. Ne stoje navodi da je domaća pšenica visokokvalitetna i da su ratari nezadovoljni sadašnjim razredima kvalitete. Podaci razbijaju iluzije - i dalje potvrđuju ocjenu da nemamo dovoljno kvalitetne pšenice. Sve to govori da zahtjevi za izmjene pravilnika neće promijeniti stanje na terenu – rezolutna je direktorica Žitozajednice.

U Žitozajednici smatraju kako bi veliki pomak bio kada bi Ministarstvo poljoprivrede stimuliralo ratare da proizvode više visokokvalitetne pšenice. n