Svi oni koji su u ratno vrijeme bili u tada najugroženijim dijelovima Hrvatske, bilo kao vojnici, bilo kao civili, ili pak negdje u sigurnosti strepjeli za živote i zdravlje tih njima dragih ljudi, znaju da se bar po nečemu sjećaju tog 15. siječnja 1992. godine - kada je Hrvatsku priznalo svih 12 članica tadašnje Europske zajednice (poslije Europske unije), još sedam europskih država i Kanada.

Iako su to prethodno već bile učinile Slovenija, Litva, Ukrajina, Latvija, Island, Estonija, Sveta Stolica i San Marino (od kojih su neke bile također tek stvorene države), ovo što se dogodilo 15. siječnja učvrstilo nepokolebljivu nadu da će to što radimo, unatoč svim preprekama i prolivenoj krvi, ipak dočekati svoj puni smisao. Pa to svi i spominjemo kao dan "međunarodnog priznanja Hrvatske". Istog datuma jedne kasnije godine, 15. siječnja 1998., završen je pak proces mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, koja je osobito značila svima nama - Slavoncima i Baranjcima, od kojih smo mnogi i danas tu. Tek tada je Hrvatska i službeno izišla na svoje priznate granice. Iako je od prvog datuma proteklo 34 godine, a od drugog, kada je i službeno u ustavnopravni poredak RH vraćen dotad okupirani hrvatski prostor, već 28, još uvijek se ponekad uhvatimo kako nam sjećanje odlazi u te dane.

Ključni trenutak

Naime, upravo se taj 15. siječnja 1992. doživljava kao ključni trenutak u kojem je konačno osiguran međunarodni status Republike Hrvatske kao suverene države. Njemačka, koja je uz Vatikan (priznao Hrvatsku dva dana prije) nesumnjivo odigrala ključnu ulogu u tom dugom i mukotrpnom procesu, tada je uspostavila i diplomatske odnose s Hrvatskom. Dalje je sve išlo nekim svojim tokom, pa je do kraja tog siječnja Hrvatsku priznalo ukupno 44 države, dalje je taj broj samo rastao. Mnogi i ne znaju, no Hrvatsku ni danas još nisu priznale tri države - Butan, Niger i Tonga. Još je više onih koji to nisu službeno učinili, ali su uspostavili međusobne diplomatske odnose, što se također tretira kao priznanje.

HINA

Za mirnu reintegraciju istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, koja je u ustavnopravni poredak RH vratila i posljednji još okupirani dio teritorija ključan je bio Erdutski sporazum, potpisan 12. studenoga 1995. godine, kojim je započet dvogodišnji mandat prijelazne uprave UN-a (UNTAES) kojoj je na čelu bio umirovljeni američki general Jacques Paul Klein. S hrvatske je strane Ured privremene uprave za uspostavu hrvatske vlasti u istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnome Srijemu vodio Ivica Vrkić, poslije i gradonačelnik Osijeka. Proces mirne reintegracije uključivao je povlačenje srpskih paravojnih snaga, uspostavu prijelazne policije i postupni povratak prognanika u njihova mjesta. Unatoč početnim sumnjama velikog dijela hrvatskog stanovništva da će, s obzirom na dotadašnju retoriku i postupke pobunjenih Srba, sve to biti moguće ostvariti mirnim putem, na tome području postupno je ipak zavladao mir, a oni koji su tu ostali živjeti morali su prihvatiti hrvatsku vlast. Ne smijemo zaboraviti i kako to vjerojatno ne bi bilo tako da nije bilo prethodno izvedenih vojno-redarstvenih operacija Hrvatske vojske 1995. - a to su bili "Bljesak" i "Oluja".

Žrtva branitelja

U povodu tih godišnjica izaslanstva Vukovarsko-srijemske županije i Grada Vukovara, predvođena županom Ivanom Bosančićem i gradonačelnikom Marijanom Pavličekom, kao i braniteljskih i stradalničkih udruga, odala su počast žrtvama Domovinskog rata polaganjem vijenca i paljenjem svijeća na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru.

Predsjednik Republike Zoran Milanović poručio je kako trebamo ostati jedinstveni u naporu da sačuvamo suverenost u odlučivanju, štitimo svoje interese te osiguramo mir i sigurnost. "Spomendan je to na dva važna datuma iz novije hrvatske povijesti koja zapravo sažimaju ključni cilj obrambenog i oslobodilačkog Domovinskog rata: da Hrvatska bude suverena, samostalna i od svijeta priznata država u kojoj će mirno i sigurno živjeti svi ljudi koji je smatraju svojom domovinom", rekao je. Taj je cilj, dodaje, postignut uz velike žrtve hrvatskih branitelja kojima dugujemo trajnu zahvalnost i uz pomoć tek rijetkih prijatelja u međunarodnoj zajednici koja je većinski dugo dvojila o pravu Hrvatske na državnost. Predsjednik Sabora Gordan Jandroković poručio je kako obilježavanje tih dvaju dana nije samo prisjećanje na prošlost nego i podsjetnik na odgovornost koju imamo za vlastitu budućnost, slobodu i demokraciju.

- Osobito je važno na to upozoravati u ovim trenucima stvaranja novih geopolitičkih odnosa - rekao je, izrazivši uvjerenje kako će svi dati doprinos da Hrvatska bude još snažnija, sigurnija i otpornija, energetski povezanija te međunarodno relevantnija.