Nešto prije 20 sati našli smo se kod predsjednika Tuđmana ministar Šušak, Miomir Žužul i ja. Amerikanci su ponovno odgodili donošenje mapa za nakon 23 sata, a mi smo, na predsjednikov prijedlog, počeli partiju preferansa. Prošla su 23 sata, igrali smo i čekali prijedlog mapa. Oko 2 predsjednik je odlučio da idemo spavati... Oko 4 sata pozvao me američki predstavnik i zamolio da što prije dođem u američki blok... Holbrooke je otvorio šampanjac i informirao me da su završili pregovore o razgraničenju, te da su obavili dobar posao. Ponudili su me šampanjcem, ali sam odbio dok ne vidim mape. Uzeo sam vodu. Nakon toga pokazali su mi mape razgraničenja. Bio sam bijesan kad sam vidio što Holbrooke predlaže. Cijela Posavina, osim Orašja, pripala je Republici Srpskoj, a ona se protezala sve do Livna. Energično sam odbio i kazao da mi to sigurno nećemo prihvatiti. Milošević je ustao i rekao: "Mate, bre, pogledajte kako to lepo izgleda", uhvatio sam ga za rame i rekao: "Sjednite, predsjedniče, vas nisam pitao." Ukratko, odbio sam prijedlog i rekao kako ću predložiti Tuđmanu da prekinemo pregovore i da se vratimo u Zagreb.

To je samo jedna od napetih crtica nekadašnjeg ministra vanjskih poslova Mate Granića, današnjeg savjetnika premijera Andreja Plenkovića, iz knjige "Diplomatska oluja", u kojoj opisuje događaje iz 90-ih kad je velikosrpska agresija pokušala razbiti Hrvatsku i BiH, ali je na kraju Hrvatska oslobođena, a BiH Daytonskim sporazumom postala ono što danas jest - teritorijalno integrirana država s dva entiteta i tri konstitutivna naroda.

Pregovori i sporazumi

U pregovorima u Daytonu koje spominje, od čijeg potpisa je 14. prosinca prošlo točno 30 godina, američki pregovarači, kao i sami predstavnici hrvatskog, srpskog i bošnjačkog naroda u BiH, složili su se da se granice Republike Srpske ipak svedu u okvire koji su nam danas poznati, a samom Daytonu prethodio je cijeli niz pregovora i sporazuma, prije svega slaganje hrvatskog naroda u BiH i Bošnjaka o tome da njihovi nesretni sukobi, kako kaže Granić, prestanu i da Hrvatska diplomatski i vojno pomogne Bošnjacima da obrane svoj dio teritorija, sve s ciljem da BiH ostane jedinstvena država, a da sva tri naroda dobiju konstitutivni status.

- Rat u BiH bio je posljedica velikosrpke agresije Slobodana Miloševića, kao što je to bio i u slučaju Republike Hrvatske. Hrvati su u BiH bili bolje pripremljeni od Bošnjaka, čak je na početku vođa Bošnjaka Alija Izetbegović kazao da to "nije njihov rat", a Hrvati su svakako podržali referendum o suverenosti BiH, te prvi poslali svog veleposlanika u BiH. Nažalost, nesretni rat Hrvata i Bošnjaka oslabio je položaj i jednog i drugog naroda, a u toj situaciji sama Republika Hrvatska bila je ključna da se taj sukob privede kraju, zajedno s podrškom SAD-a koju smo dobili. Dobro je da je na početku rata osnovan HVO, jer je to značilo opstanak Hrvata u tom trenutku u BiH, i dobro se sjećam sastanka 19. siječnja 1994., nakon što su prethodno već propala tri plana za BiH, kad smo Miomir Žužul i ja izišli s prijedlogom kako zaustaviti taj sukob Hrvata i Bošnjaka, formiranjem Federacije BiH. To je prihvatio SAD, odnosno tadašnji predsjednik Bill Clinton, a potom i Bošnjaci i tako je na kraju nastao Washingtonski sporazum kao temelj za daljnji rasplet - kaže Granić.

DAVOR KOVACEVIC

Taj je sporazum nastao u 24 sata, a najtvrđi pregovori vodili su se oko toga što bi bila Federacija BiH, a što BiH kao cjelina, i kad je to riješeno, stvoren je temelj i za daljnja zbivanja. Dogovoreno je da se kantonalni model na kraju proširi i na cijelu BiH, što je SAD podržao, objašnjava.

Nakon toga, posebno nakon sastanaka Bošnjaka i Hrvata u ožujku i travnju 1994., počinje izuzetno dobra suradnja Hrvata i Bošnjaka, a u lipnju 1995., na prijedlog kontaktne skupine, koju su činile najveće sile, SAD, Francuska, Njemačka, Britanija i Rusija, došlo se do prijedloga o tome da BiH postane, odnosno ostane, jedinstvena država, uz dva entiteta i tri konstitutivna naroda.

- Tada dobivamo i poziv u Dayton, a jedan od bitnih trenutaka jest i strašna činjenica zločina u Srebrenici, uz prijetnju da se slično dogodi i u Bihaću. Tada se turski predsjednik Sulejman Demirel obratio predsjedniku Franji Tuđmanu s molbom da Hrvatska pomogne Bošnjacima u Bihaću, i na sastanku 16. i 17. srpnja 1995. Demirel sa suzama moli našeg predsjednika da Hrvatska pomogne jer su Bošnjaci na koljenima i da će inače pasti Bihać. Nakon toga, 22. srpnja, organiziran je sastanak svih strana u Splitu, gdje je Alija Izetbegović pismom zatražio pomoć Hrvatske i potpisana je Splitska deklaracija. U roku od 24 sata provedena je vojna akcija Ljeto 95., oslobođeno je 20 posto teritorija BiH, ali kad smo došli 20 km do Bihaća, Amerikanci su apelirali da stanemo. Bio sam u kampanji za izbore na Korčuli kad me nazvao američki tajnik Warren Christopher, koji me uvjeravao da stanemo, jer će inače 350.000 Srba nakon toga otići iz BiH i naseliti se na okupiranom istoku Hrvatske, a nakon Miloševića vjerojatno doći i netko još gori u Srbiji. Shvatili smo da to jest jedina razborita odluka, i tako je i bilo. Amerikanci su nam bili ključni strateški partneri i to je bilo razborito. Nakon toga dobili smo poziv za Dayton, a ostalo je povijest - kaže Granić.

Problem - Komšić

Danas, međutim, BiH ima problem jer Hrvati nemaju pravo izravnog izbora svog predstavnika u Predsjedništvo BiH, nego ih ondje predstavlja Željko Komšić, i to je danas ključni problem za BiH, prema Granićevu mišljenju.

- To nije Dayton, to je promijenjeni Daytonski sporazum, to nije duh onoga što je ondje potpisano, i ako se to ne riješi izmjenama izbornog zakona, duh Daytona ne možemo smatrati ostvarenim. Najbolje bi bilo da Bošnjaci i Hrvati u BiH ponovno sjednu za stol i to pokušaju riješiti, jer jednako je opasan separatizam Srba u BiH kao i unitarizam Bošnjaka. Nažalost, nema volje na strani Bošnjaka da se to riješi, ali bez toga BiH ne ostaje stabilna država i samo je pitanje vremena kad će nastati i veći novi problemi - kaže Granić.

Navodi primjer južne interkonekcije, za koju je ruski veleposlanik jasno rekao da je njima neprihvatljiva, i iz čega je jasno da ruski predsjednik Vladimir Putin namjerno i svjesno širi prostor nestabilnosti na tlu Europe.

- BiH je i dalje fragilna, i SAD i EU trebaju učiniti sve da se potpuno poštuje duh Daytonskog sporazuma kroz pravo Hrvata na svog predstavnika - poručuje Granić.

Prema njemu, rješenje te situacije mora biti i uvjet ulaska BiH u EU. No realnost je da u ovom trenutku velikih globalnih promjena i nestabilnosti EU i predsjednik SAD-a Donald Trump očito BiH ne vide kao prioritet.

- Amerikanci razumiju problem, to se pokazalo i u razgovorima u povodu obljetnice Daytona, ali trebaju razumjeti i da BiH treba ostati prioritetna tema - zaključuje.

Kad je riječ o srpskom separatizmu u BiH, Granić smatra kako ostaje ključno da SAD i EU i dalje podupiru teritorijalni integritet BiH, a naravno, s druge strane, Vladimiru Putinu svakako bi odgovarala takva nestabilnost. Kaže i kako su vlade koje su u Hrvatskoj prethodile vladi Andreja Plenkovića ignorirale te teme.

- Nisu štetili, ali nitko se do vlade premijera Plenkovića nije tako ozbiljno bavio temom BiH, koja ostaje jedan od prioriteta naše vanjske politike - zaključuje Mate Granić.