Prošle je godine, na inicijativu p. Ivana Mandurića, Studentskog katoličkog centra (SKAC) Osijek i Bratovštine marijanskog zavjeta za Domovinu, pokrenuta akcija "Umjesto njih", a mladi ljudi iz brojnih udruga, pokreta i zajednica diljem Republike Hrvatske nosili su 18. studenoga u Koloni sjećanja bijele majice s imenima vukovarskih žrtava.

To je nastavljeno u ovogodišnjoj Koloni sjećanja, a organizatori su poručili kako na taj način žele odati počast svim poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima i civilima, s namjerom da svaka nova generacija mladih prepozna važnost sjećanja, da ih ne zaborave i zahvalno nose uspomenu na one koji su dali sve u obrani Vukovara. Inicijativi su se odazvali mnogi koji su trasu od Nacionalne memorijalne bolnice "Dr. Juraj Njavro" do Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata prošli u bijelim majicama s imenima žrtava, što je posebno emotivno bilo za obitelji koje su izgubile svoje najmilije 1991. Stoga su, posve razumljivo, kao i prošle godine, mnogi nastojali, i još uvijek nastoje, doći do majice s imenom poginulog ili nestalog člana svoje obitelji. Dio ih je majicu dobio istoga dana, nakon dovršetka programa obilježavanja, a ostali su odlučili dragocjeni komad tkanine potražiti preko društvenih mreža.

BRUNO JOBST

Jedna od takvih grupa na Facebooku, jednostavno nazvana "Majice u Koloni sjećanja", ima čak 6700 članova, a brojne poruke napisane u proteklih tjedan dana svjedoče ne samo o pokušaju nalaženja majice nego i o zahvalnosti onih koji su u naumu uspjeli, pa i prijateljstvima koja se na taj način stvaraju. Princip je posve jednostavan - oni koji traže majicu s određenim imenom zamole onoga tko ju je nosio da im se javi, a oni koji su ih nosili nerijetko i fotografiraju majicu i pitaju poznaje li tko obitelj te ponude darovati majicu. Nemoguće nam je navesti sve poruke, no izdvojit ćemo dvije koje zorno pokazuju emocije koje je ta inicijativa potaknula.

Tako je Zorica Stanić napisala dirljivu poruku: "Hvala Nevenu Grubišiću mladiću koji je ove godine nosio majicu s imenom Boško Bođanac. To je ime mog ujaka koji je mučen i ubijen pred minskim poljem u selu Lovas. Hvala djevojci koja mi je poklonila bijelu ružu vidjevši da i ja imam na sebi majicu pokojnog Boška (koju je prošle godine nosila moja kćer) i moje uplakane oči. Hvala vam od srca dragi mladi ljudi, vi ste naš ponos, jer ste nosili imena ljudi koji nikada neće biti zaboravljeni."

Nensi Rendić uspjela je doći do sestre vukovarske žrtve i prije dva dana je napisala: "Danas je stigla majica posvećena Željku - u ruke njegove seke. Uz majicu sam odnijela i Čuvar sjećanja te krunicu. Susret je bio pun emocija, ali i topline koju nose samo oni koji su prošli puno, a ostali dobri. Razgovarale smo, upoznale se i dogovorile da ćemo nastaviti graditi naše novo prijateljstvo. Čula sam mnogo o njihovoj obitelji, o Željku kao bratu i sinu - i svaki detalj me je još više uvjerio koliko je bio poseban. Dogovorile smo se i da ćemo uskoro upoznati naše djevojčice te da će oni doći vidjeti naš Lipik. Neka se putevi naše djece nastave tamo gdje su se nekad susretala srca njihovih velikih. Hvala svima koji čuvaju sjećanje."