Hrvatska se, prema posljednjem Gallupovom izvješću o emocionalnom zdravlju svijeta, svrstava među zemlje s iznadprosječnim osjećajem životnog zadovoljstva i nižim razinama stresa u usporedbi s globalnim prosjekom. Iako rezultati pokazuju da su Hrvati emocionalno stabilniji od stanovnika mnogih drugih zemalja, svjetski trendovi ne ostavljaju prostora za opuštanje jer osjećaji brige, stresa i tuge rastu u svim dobnim skupinama, osobito među mladima.

Istraživanje provedeno u suradnji sa Svjetskim zdravstvenim summitom, obuhvatilo je 145.000 ljudi u 144 zemlje. Rezultati otkrivaju da se svijet nalazi u stanju emocionalne napetosti - gotovo 40 % odraslih osoba svakodnevno je zabrinuto, a 37 % u stresu, što je na stotine milijuna ljudi više nego prije deset godina.

Više negativnih emocija, poput zabrinutosti i stresa, poznato je, skraćuje život. U svijetu su u porastu i osjećaji tuge, koju osjeća svaki četvrti stanovnik, te ljutnje (22 %) i tjelesne boli (32 %), što autori povezuju s globalnom nesigurnošću, ratovima, klimatskim krizama i gospodarskim pritiscima. Ipak, istraživanje pokazuje i otpornost čovječanstva - 88 % ispitanika osjeća da ga poštuju, a 73 % svakodnevno doživi smijeh, užitak ili zadovoljstvo. Zaključak je stoga da, iako se svijet suočava s rastućom emocionalnom napetošću, ljudska otpornost i dalje postoji.

Žene su globalno sklonije osjećajima tuge i zabrinutosti, dok muškarci češće prijavljuju ljutnju. Mladi su posebno izloženi stresu i nesigurnosti, a najveći emocionalni pritisak bilježi se kod osoba u dobi od 30 do 49 godina. Kod starijih prevladava osjećaj tuge.

Stanje napetosti

Kako tumači činjenicu da je svijet danas u stanju emocionalne napetosti te koje su posljedice takvog stanja većine na društvo u cjelini, pitali smo Erika Brezovca, profesora s Odsjeka za sociologiju Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu te sociološkog teoretičara koji proučava odnos društva i tehnologije te sociologiju znanja.

- Emocije su društveni konstrukti – znamo koje emocije, kada i kako smijemo ili možemo otpuštati. One su društveno uređene: poticane i ograničavane. Dakle, emocije pojedinaca ovise o strukturalnim uvjetima koji omogućavaju ili ograničavaju naše mogućnosti u svijetu; primjerice o ekonomskom blagostanju, društvenoj mreži i povjerenju - kaže.

Znači, problem ne leži u pojedincu i njegovim emocijama, nego u svijetu koji te emocije proizvodi. U društvu dinamičke stabilizacije, gdje je jedini način preživljavanja stalno ubrzavanje, dodaje, napetost i anksioznost nisu samo nusprodukt nego i gorivo koje održava taj sustav. Tuga i osjećaj boli individualni su doživljaji, ali svoju genezu imaju u društvenoj stvarnosti koju živimo.

- Problem nije isključivo psihološki, već društveni. Potreban nam je interdisciplinarniji pristup – sinergija psihologije i sociologije – kako bismo razumjeli i liječili društvene uzroke emocionalne krize. Ako to ne shvatimo, problemi će se nastaviti gomilati, a posljedice mogu biti vrlo nepredvidljive: od rastuće agonije do prihvaćanja novih oblika totalitarizma. Emocionalna napetost nije samo stanje svijeta već je ona i signal da društvo gubi ravnotežu između sigurnosti i slobode - kaže dr. Brezovec.

Hrvatska tu stoji prilično dobro, bilježimo niže razine stresa i višu razinu zadovoljstva od prosjeka. Čemu to možemo zahvaliti?

- Ne stojimo dobro. Stojimo dobro ako se uspoređujemo s nekim drugim zemljama, ali ako gledamo naša interna istraživanja, situacija s mentalnim zdravljem nije nešto na što bismo mogli biti ponosni. Dakle, nije da smo mi dobri, nego su drugi toliko loši da pored njih izgledamo dobro. Zašto je tako? Prvo, nismo toliko snažno opterećeni geopolitičkom situacijom. Drugo, hrvatska kultura još je uvijek u velikoj mjeri kolektivistička. I na posljetku, naše društvo ima visoku razinu otpornosti i zbog svih nedaća tijekom Domovinskog rata. Društva koja su u povijesti prošla kroz nesigurnost ili ratna razdoblja često razvijaju višu razinu kolektivne otpornosti.

Uz rastući osjećaj ljutnje i tuge, značajno je porastao i osjećaj boli kod pojedinaca. Zdravlje, podsjeća naš sugovornik, nije samo odsutnost bolesti, nego, prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, stanje tjelesnog, psihičkog i socijalnog blagostanja. Kada dođe do poremećaja u jednoj od tih sfera, vrlo lako se naruši i ravnoteža u drugima.

Socijalna kohezija

- Znamo da stres može imati izravne fizičke posljedice, kao što socijalna i ekonomska deprivacija mogu generirati i tjelesne i psihološke simptome. Dakle, rastući osjećaj boli može biti posljedica povećanog stresa i nesigurnosti u suvremenom svijetu - ističe.

Što bi na temelju ovih rezultata trebalo učiniti da se smanji negativan utjecaj globalnih problema na pojedinca? Jednostavan odgovor, kaže dr. Brezovec, ne postoji. Istraživanja su pokazala da je visoka razina socijalne integriranosti pojedinaca vezana uz mentalno, ali i fizičko zdravlje pojedinaca - može zaštiti od depresije, ali i prevenirati, primjerice, kardiovaskularne bolesti te pomoći u oporavku.

- Institucije bi trebale raditi na jačanju povjerenja, ne kroz fokus na povjerenje već kroz fokus na rješavanje problema s kojima su ljudi u svakodnevici suočeni. S druge strane, imamo vrlo visoku razinu percepcije društvene polarizacije. Smatram da polarizacija u Hrvatskoj i nije toliko izražena koliko je ona predstavljena kao takva. Imamo samo glasne manjine iz različitih strana, a ona tiha većina samo pokušava uspostaviti smislenost svakodnevice. Dakle, važan je rad na osnaživanju nečega što bismo mogli zvati socijalna kohezija - zaključuje naš sugovornik.