Kako klimatske promjene, urbanizacija i poljoprivreda mijenjaju krajolike, koje uzimamo zdravo za gotovo, što zapravo znači bioraznolikost i zašto nam je toliko važna, možemo li mi kao pojedinci učiniti nešto da sačuvamo prirodu koja nas okružuje te znaju li ljudi uopće za organizacije za zaštitu okoliša koje djeluju u Hrvatskoj? O svim tim pitanjima razgovaralo se u ovotjednoj emisiji "Špica s Macanom". Voditelj Krešimir Macan ugostio je dvije znanstvenice koje se bave proučavanjem i očuvanjem hrvatske flore: Dubravku Sandev, predsjednicu Hrvatskog botaničkog društva i stručnu savjetnicu Botaničkog vrta PMF-a u Zagrebu, i Tatjanu Masten Milek, ravnateljicu Javne ustanove Zeleni prsten Zagrebačke županije. Njihove poruke, isprepletene stručnim činjenicama i osobnim iskustvom, pokazuju koliko je priroda neodvojiva od našeg svakodnevnog života te koliko je lako sve to izgubiti.

Sandev ističe da najveći problem nije samo nebriga nego i nerazumijevanje pojma bioraznolikosti. Ljudi često vrednuju prirodu prema tome mogu li od nje imati izravnu korist.

- Prije nekoliko dana na vrata botaničkog vrta došla je gospođa i upitala me: Je li ta biljka alergen ili jestiva, može li se kupiti u ljekarni? Kad sam joj rekla da nije ništa od toga, ostala je razočarana. Objasnila sam joj da je riječ o našoj rijetkoj, endemičnoj vrsti. Ako nešto ne možemo pojesti, ako nije lijek, ako nema tržišnu vrijednost, mi mislimo da ne vrijedi. A to je potpuno krivo razmišljanje - kaže Sandev. ​Bioraznolikost, dodaje, nije skup korisnih proizvoda, nego mreža života u kojoj je svaka vrsta važna.

- Možemo vidjeti danas koliko se brinemo ako neka vrsta nestane. Koliko se brinemo kako ćemo je sačuvati, kako da je vratimo u prirodu. To su sve koraci koje mi činimo da bismo nekako zadržali to naše bogatstvo bioraznolikosti - objašnjava Sandev.

- Ispred Hrvatske su po bioraznolikosti u Europi, odnosno po broju vrsta u odnosu prema površini, jedino Slovenija i Albanija. Usporedbe radi, Velika Britanija, koja je sigurno tri-četiri puta veća od Hrvatske, ima samo 1500 biljnih vrsta, mi ih imamo - 5000 - kaže Sandev.

PODIZANJE SVIJESTI

To bogatstvo, međutim, nije jednako raspoređeno. Najveća raznolikost biljnog svijeta je na prijelaznim područjima, ondje gdje se susreću različiti klimatski i geološki uvjeti. Zato su hrvatske planine, otoci i krška polja toliko vrijedni. "Kada šetate uz obalu ili planinskom livadom, vrlo je vjerojatno da prolazite pokraj naših rijetkih i ugroženih vrsta biljaka. Samo ih ne prepoznajete", dodaje Sandev.

Tatjana Masten Milek, ravnateljica ustanove Zeleni prsten, upozorava da se danas istodobno odvijaju dvije globalne krize - kriza bioraznolikosti i klimatska kriza.

- Osim klimatskih promjena veliku ulogu ima i antropogeni utjecaj čovjeka, od svjesnog do nesvjesnog uništavanja različitih staništa i vrsta. Sve to zajedno dovodi do znatnog smanjenja biološke raznolikosti. Zato je podizanje svijesti javnosti o važnosti bioraznolikosti jedan od ključnih koraka u ublažavanju tih negativnih promjena. Bioraznolikost, naravno, ne obuhvaća samo biljni svijet nego i sve druge žive organizme koji dijele isto stanište. Tek kad razumijemo tu povezanost, možemo početi učinkovito djelovati na njezino očuvanje - objašnjava Masten Milek.

Osim viših temperatura i promjene režima padalina velik problem su i invazivne strane vrste. One brzo zauzimaju prostor, guše domaće biljke i mijenjaju ekosustave. Kako navodi Masten Milek, u Zagrebačkoj županiji to su, primjerice, bagrem i budleja, koji se šire velikom brzinom i prijete rijetkim autohtonim vrstama.

BOTANIČKI LUKSUZ

Hrvatska je dom više od stotinu stenoendema - biljnih vrsta koje rastu samo na jednom ili nekoliko vrlo ograničenih područja. To je, kako kaže Sandev, "botanički luksuz", ali i golem izazov: "Imamo dvije vrste zečine koje rastu samo na otoku Jabuci. Nigdje drugdje. Ili velebitsku degeniju, koju svi znaju s kovanice od 50 lipa."

Endemi su posebno osjetljivi jer ovise o vrlo specifičnim uvjetima: sastavu tla, vlazi, insolaciji, čak i o ispaši. Kada s nekog područja nestane stoke i ljudi, livade zarastaju, a s njima nestaju i vrste koje su o njima ovisile.

- Najveća bioraznolikost nije u gustim šumama, nego na otvorenim sunčanim površinama. Livade su najbogatije, ali i najugroženije - napominje Sandev. Jedna od rijetkih biljaka o kojoj se posljednjih godina najviše govori jest samoborska gromotulja. Raste u aktivnom kamenolomu u blizini Samobora i prava je zvijezda projekta "Hrvatska divlja".

- To je mala, nježna biljka žutih cvjetova koja se prilagodila teškim uvjetima kamenoloma te joj upravo ti uvjeti najviše odgovaraju - objašnjava Masten Milek. Javna ustanova Zeleni prsten redovito održava područje uklanjajući invazivne vrste kako bi gromotulja opstala.

- Jednom ili dvaput godišnje čistimo stanište, jer ako pustimo bagrem i budleju da se šire, gromotulja bi jednostavno nestala. To su brze, agresivne vrste koje ne ostavljaju prostor drugima - kaže Masten Milek. U Sloveniji, gdje raste srodna vrsta, već su organizirani edukativni posjeti i škole u prirodi kako bi se gromotulja mogla vidjeti uživo. Nije isključeno da će se to jednom dogoditi i kod nas, da će škole i ostali moći uživo vidjeti tu biljku - dodaje Masten Milek.

Botanički vrt PMF-a u Zagrebu provodi tzv. ex situ zaštitu - uzgoj rijetkih vrsta izvan njihova prirodnog staništa.

- To znači da posjetitelji mogu vidjeti biljke koje bi u prirodi teško pronašli. Primjerice, velebitsku degeniju, koju danas uzgajamo u kontroliranim uvjetima - objašnjava Sandev. Takvi projekti pomažu ne samo u edukaciji nego i u očuvanju genetske raznolikosti. No sve mora biti pod strogom kontrolom.

- Te biljke su zakonom zaštićene. Ne smije ih se brati, prenositi ni saditi bez dozvole. Ono što ljudi često ne znaju jest da su sjemenke nekih naših endema već odavno završile u inozemstvu. U Njemačkoj možete legalno kupiti velebitsku degeniju, a kod nas ne. To je suludo - kaže Sandev.

NATURA 2000

Govornice su pojasnile i razliku između zaštićenih područja i mreže Natura 2000:

- Natura 2000 također je zaštićeno područje, ali na ovim zaštićenim područjima ograničenja su puno veća nego u Naturi. Cilj Nature 2000 je sačuvati ciljne vrste i stanišne tipove, ali u suživotu s čovjekom - objašnjava Masten Milek, dodajući kako Natura zapravo nastoji da se odvijaju održivi procesi na dobrobit jednih i drugih, i ljudi i svih živih bića.

- Nije loše da mi imamo Naturu na način na koji smo je proglasili. Dopuštam da je možda za gospodarske investicije to otežavajuće, ali za zaštitu prirode svakako je dobro - kazala je Masten Milek. Ustanove poput one Zagrebačke županije zadužene su za provedbu zakona i nadzor nad 23 zaštićena područja i 24 područja Nature 2000. "Naš je zadatak kontrolirati da se na tim područjima ne odvijaju aktivnosti suprotne interesima zaštite prirode te provoditi istraživanja i monitoringe", dodaje.

Poseban su problem invazivne strane vrste poput crvenouhih i žutouhih kornjača.

- Kad narastu, više nisu zanimljive, pa ih ljudi puste iz svojih akvarija u obližnje bare i jezera. One se brzo razmnožavaju i potiskuju naše autohtone vrste - upozorava Masten Milek.

Masten Milek kaže kako je zato bitna edukacija, koju njihova udruga i provodi. Pohvalila je djelatnicu Zelenog prstena koja je samostalno napisala slikovnicu "U potrazi za Lukasom", a istaknula je i program Mladi rendžeri, za djecu od 12 godina, koja uče o invazivnim vrstama, bioraznolikosti i ponašanju u prirodi.