Neki studenti zbog visokih cijena primorani raditi pune smjene i zapostavljati fakultetske obveze
Divljanje cijena - od hrane pa do najma stanova - neminovno utječe i na studentski standard. Kako bi ga se očuvalo, Vlada je krajem rujna ove godine donijela deveti paket mjera pomoći građanima i gospodarstvu, a među njima se našla i mjera potpore studentima vrijedna 8 milijuna eura.
Tako će za 102.000 studenata cijena obroka u menzama ostati nepromijenjena i iznosit će 0,86 eura. Unatoč tome, rast troškova stanovanja i prijevoza mnoge studente prisiljava na rad uz studij. Studentska je satnica ove godine rasla i sada iznosi 6,06 eura, a predviđa se i njezino moguće povećanje od 1. siječnja iduće godine. No, ni to nije dovoljno za praćenje rasta najmnina te cijena prijevoza, hrane i namirnica koje studenti, činjenica je, kupuju i prodavaonicama i restoranima izvan sustava studentskih menzi.
Navala na domove
U većini sveučilišnih gradova problem je manjak kapaciteta u studentskim domovima. Baš zato što su znatno jeftiniji od privatnog smještaja, svake godine na njih je prava navala. Cijene najma u nekim gradovima dosežu i do 700 eura, u Osijeku su ipak nešto niže, no opet potrebno je izdvojiti znatno više za dom. U osječkim se studentskim domovima cijene smještaja kreću od 70 eura za mjesto u trokrevetnoj sobi, 99 eura za dvokrevetnu sobu te 130 eura za jednokrevetnu.
Studentski dom Ivan Goran Kovačić u Rijeci mjesečno stoji oko 50 eura, a na Trsatu 74 eura. U zagrebačkim studentskim domovima cijene variraju ovisno o kategoriji smještaja i vrsti sobe. U Studentskom domu Stjepan Radić, u starijim paviljonima koji pripadaju petoj kategoriji, mjesečna stanarina iznosi 40 eura. U trećoj kategoriji cijena je 62 eura, dok u prvoj kategoriji dvokrevetna soba stoji 99 eura, a jednokrevetna 120 eura. U Studentskom domu Cvjetno naselje, koji je u drugoj kategoriji, dvokrevetna soba mjesečno košta 77 eura, a jednokrevetna 102 eura, dok se u domu "Dr. Ante Starčević", svrstanom u četvrtu kategoriju, dvokrevetna soba plaća 50 eura, a jednokrevetna 72 eura. Najpovoljniji smještaj nudi Studentski dom Lašćina, gdje su šesta i sedma kategorija najjeftinije: u šestoj kategoriji jednokrevetna i dvokrevetna soba stoje po 45 eura, dok u sedmoj kategoriji cijena iznosi svega 35 eura. U Splitu su cijene soba u studenskim domovima nešto više te se kreću između 70 eura za trokrevetnu sobu, do 118 eura za jednokrevetnu.
Skupi "kvadrati"
Novi podaci portala Nekretnine.hr pokazuju da su cijene najma stanova u najvažnijim sveučilišnim središtima u Hrvatskoj nastavile rasti u kolovozu 2025., u usporedbi s istim razdobljem prošle godine. Najveće povećanje cijena bilježe Dubrovnik, Rijeka i Zadar. Dubrovnik ima povećanje od rekordnih 51,3 posto, pa je trošak najma stana od 40 "kvadrata" skočio s 358 na 541 euro mjesečno. U Zadru se također bilježi rast, od 14,2 posto, pa stanarina za 40 "kvadrata" iznosi 639 eura. U Rijeci je taj rast u odnosu na prošlu godinu i veći te iznosi 15,6 posto. Za jedan "kvadrat" u Rijeci se plaća 14,07 eura, odnosno 563 eura za 40 "kvadrata".
Najveći sveučilišni centar, Zagreb, dosegnuo prosječnu cijenu najma od 15,08 eura po metru četvornom, što je za 4,7 posto više nego prošle godine. Jednosoban stan od 40 četvornih metara u glavnom se gradu tako iznajmljuje za oko 603 eura mjesečno. U Splitu je cijena "kvadrata" od prošle godine porasla za gotovo 9 posto i sad iznosi prosječnih 17,65 eura po metru četvornom, pa se najam stana od 40 "kvadrata" ondje penje na približno 706 eura mjesečno. Pula je jedino veće sveučilište koje bilježi pad cijena. Prosjek od 14,85 eura po metru četvornom niži je za 5,4 posto, pa se tako stan od 40 "kvadrata" ondje može naći za oko 594 eura mjesečno.
Ipak, najpovoljniji sveučilišni grad i dalje je Osijek. Unatoč rastu od 14,35 posto, prosječna cijena po "kvadratu" iznosi 10,28 eura. Najam stana od 40 četvornih metara u Osijeku tako iznosi oko 411 eura mjesečno, što je gotovo dvostruko manje nego u Splitu.
Nedostatne subvencije
Predsjednik osječkog Studentskog zbora, a ujedno i Hrvatskog studentskog zbora, Mirko Vukoja, rekao nam je kako trenutno najveći problem predstavljaju upravo cijene stanova. U Osijeku, istaknuo je, garsonijere koje su se ranije iznajmljivale za 150 eura, sada prelaze najam od 250 eura.
- Studenti koji ne uspiju dobiti dom nalaze se u vrlo teškoj situaciji jer je privatni smještaj gotovo nedostupan. Mnogi studenti teško pronalaze stan po prihvatljivoj cijeni što im dodatno otežava studiranje i povećava pritisak na obiteljski budžet - rekao je Vukoja.
Smatra da bi se trebalo razvijati modele potpore privatnog najma. To u Hrvatskoj već postoji, ali je novac, očito, nedostatan da bi se zadovoljile potrebe studentske populacije. Naime, s ciljem olakšavanja financijske situacije studentima koji nisu dobili mjesto u studentskom domu, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih i ove je godine objavilo kvotu za subvencije kod privatnih stanodavaca. U Zagrebu je može dobiti 1.000 studenata, u Splitu 450, Rijeci 315, Osijeku 175, Puli 60, Varaždinu 100, Zadru 50, Petrinji 70, a primjerice u Dubrovniku, gradu s najvećim poskupljenjem cijena najma stanova – 0. Državna subvencija iznosi 60 eura za cijelu Hrvatsku, ali mnogi smatraju da je to premalo.
Studentski zbor Sveučilišta u Zagrebu zbog toga je nedavno Gradu Zagrebu predstavio prijedlog za razmatranje i usvajanje mjere uvođenja dodatne subvencije za troškove smještaja studenata koji borave kod privatnih stanodavaca počevši od ove akademske godine. Grad Zagreb prijedlog je odbio. "Sva relevantna istraživanja i praćenja tržišta nekretnina pokazala su da sustav subvencioniranja, bilo tržišnih najamnina ili kupcima nekretnina, u pravilu dovodi do porasta cijena. U praksi to znači da subvencije često završavaju u korist stanodavaca ili investitora, a ne nužno korisnika potpore. Zbog toga smatramo da dugoročno održivo rješenje mora biti aktivacija većeg broja stanova za najam te povećanje kapaciteta studentskih domova", odgovorili su nam iz Ureda za obrazovanje, sport i mlade Grada Zagreba.
Isti je prijedlog bolje prošao u ostalim gradovima i županijama pa je tako Grad Split prvi odlučio studente s prebivalištem u Gradu Splitu koji studiraju u ostalim dijelovima Hrvatske, potpomoći s dodatnih 60 eura, uz 60 već ostvarenih subvencijom Ministarstva. Ti će se novci dodijeliti onim najpotrebitijim studentima te iz Zbora tvrde kako su sigurni da subvencija neće otići nekome tko će tu mjeru iskorištavati. Isti je prijedlog upućen svim županijama, kako bi studenti u svim sveučilišnim centrima bili pokriveni ovom mjerom. Predstavništvo Karlovačke županije prijedlog je oduševio, a uspješno je prezentiran i u Krapinsko-zagorskoj te u Istarskoj županiji.
Najjeftinije menze
Prilikom donošenja novog paketa vladinih mjera, premijer Andrej Plenković je istaknuo da je posebno ponosan na mjeru koja omogućava pristupačne cijene obroka u studentskoj menzi jer je, kako je rekao, druge europske zemlje nemaju za svoje studente. Kako su istaknuli iz zagrebačkog Studentskog zbora, cijena studentskog menija u menzi zaista jest nešto što se može pohvaliti i u čemu smo bolji od ostatka Europe.
- Po mojem mišljenju najveći benefit cijele studentske prehrane je što student u bilo kojem trenutku u kojem se želi prehraniti taj iznos može istresti iz novčanika i pojesti jedan topli obrok s predjelom, glavnim jelom i još sve zasladiti desertom, pohvalio je donedavni predsjednik zagrebačkog Studentskog zbora Gordan Kragić. Iz Studentskog zbora u Zagrebu nastavljaju kako je najbitnije da ta cijena ne raste drastično, odnosno, ne više od 20 do 25 posto, ali da u tom slučaju mora rasti i kvaliteta ponuđenog. "Ono čega se ja bojim kao studentski predsjednik, kao onaj koji mora gledati prvenstveno interese studenata, jest da se ne dogodi izgledna situacija kod poskupljenja, odnosno da velika cijena nastupi odmah, a da kvaliteta nastupi tek kasnije, s vremenskom odgodom. Kvaliteta bi trebala porasti odmah, s prvim danom poskupljena cijena", objasnio je Kragić. Ono što su iz Zbora istaknuli kao nedostatak studentskih menzi jest pravilnikom onemogućena raznolikost ponude jela. Prema njihovom mišljenju trenutačna ponuda hrane u menzama ne prati suvremene načine prehrane. Studenti s kroničnim bolestima, poput intolerancije na gluten ili laktozu, nemaju mnogo izbora i često se ne mogu hraniti u menzi koja ne nudi opcije za njih.
Hrvatski studenti koji su studirali ili bili na razmjeni u nekim drugim europskim gradovima potvrdili su nam da Hrvatska uistinu ima najjeftiniju hranu za studente. Naime, naši susjedi Slovenci u Ljubljani ni nemaju menze već kupone koje zovu "studentski boni", a s kojima studenti mogu jesti povoljnije u određenim restoranima i fast foodovima, no cijene su s bonovima i dalje skuplje nego u našim menzama. U Pragu u Češkoj također menze ne postoje, a sistem je sličan onom slovenskom. Studenti preko x-sice imaju popuste u određenim restoranima. U Španjolskoj pak postoje menze na fakultetima koje su cjenovno povoljnije od drugih restorana, no cijene su im znatno više nego u hrvatskim menzama. Primjerice, za ručak studenti u Španjolskoj moraju izdvojiti oko 6 eura. Slične su cijene i u mađarskim menzama s cijenom obroka između 5 i 6 eura. U Njemačkoj, Francuskoj i Finskoj, ovisno o gradu i menzi, cijene se kreću oko 3 eura. Iako prostora za napredak u studentskim menzama definitivno ima, poput povećanja raznolikosti jelovnika i zdravijih opcija, može se zaključiti da je cijena znatno niža nego u drugim europskim zemljama.
Mnogi studiraju izvan svog mjesta stanovanja, a osim što novac moraju trošiti na prijevoz do mjesta studiranja, u većim gradovima znatan trošak može činiti i javni gradski prijevoz. U Zagrebu je cijena mjesečnog studentskog pokaza 13,27 eura, odnosno nekadašnjih 100 kuna. Tolika je cijena za sve studente, neovisno iz kojeg mjesta dolaze. Za umirovljenike i učenike do 18 godina javni prijevoz, odnosno ZET, besplatan je. Na pitanje zašto ista mjera ne vrijedi i za studente, iz Zbora odgovaraju – mi smo sljedeći na redu.
"Iz uprave ZET-a i iz gradskih ureda koji su za to zaduženi dali su nam odgovor da će studenti biti prva iduća skupina koja će biti zahvaćena proširenjem. To je svakako za pozdraviti i to je zaista jedna dobra mjera za koju se nadamo da će se što prije ostvariti", rekao nam je Kragić.
U Osijeku cijena javnog prijevoza varira jer ovisi o različitim zonama, no samo Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku sufinancira prijevoz redovitih studenata s 30 posto od siječnja do srpnja i od rujna do prosinca. Tako studenti tamošnjeg Sveučilišta za mjesečnu kartu moraju izdvojiti između 10 i 20 eura. "Svaka dodatna mjera koja bi olakšala financijski teret prijevoza studentima bila bi dobrodošla, jer upravo prijevoz često predstavlja značajan mjesečni izdatak. U drugim europskim gradovima studenti imaju i veće popuste ili besplatan prijevoz, pa bi to bio smjer kojem bi i Osijek mogao težiti", istaknuo je predsjednik Hrvatskog studentskog zbora Mirko Vukoja.
Kad je riječ o Rijeci, cijena studentske mjesečne karte iznosi 22 eura bez subvencija, no Sveučilište u Rijeci redovitim studentima sufinancira pokaznu kartu s 27 posto od njezinog ukupnog iznosa, a jedinica lokalne samouprave s 33 posto.
Grad Split je od 2025. omogućio besplatan prijevoz za redovne studente i učenike s prebivalištem, odnosno boravištem na području Grada Splita te oni ne moraju plaćati kupon za prijevoz.
Posao ispred fakulteta
Uz sve navedene troškove, mnogi studenti primorani su uz studiranje i raditi. Nekima odgovara samo rad vikendom, drugima samo u popodnevnim satima, dok treći upisuju apsolventsku godinu kako bi još jednu godinu produžili studiranje, zadržali studentska prava, a radili na puno radno vrijeme i tako si uspjeli zaraditi. Dok je ponuda studentskih poslova očekivano najbolja u Zagrebu, predsjednik Studentskog zbora Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku Mirko Vukoja prokomentirao je ponudu poslova ondje.
"Ponuda studentskih poslova u Osijeku relativno je široka, posebno u ugostiteljstvu, trgovini i administrativnim poslovima. No studenti bi voljeli vidjeti više poslova u struci, kako bi već tijekom studija stjecali praktična znanja i iskustva koja će im koristiti nakon diplome. Upravo povezivanje studenata i poslodavaca kroz stručne prakse, karijerne dane i specijalizirane platforme smatram jednim od ključnih koraka naprijed", kazao je.
Iz Studentskog zbora u Zagrebu naglasili su kako studenti nisu radnici, odnosno da sva sveučilišta u Hrvatskoj funkcioniraju po Bolonjskom procesu.
"Studenti su zbog Bologne jako puno vremenski vezani uz fakultet. Tjedno moraju na fakultetu biti između 30 do 35 sati i rješavati obaveze uz fakultet. To znači da im do punog radnog tjedna, koji je 40 sati, ostane pet do deset sati te da bi studenti objektivno, da se izjednače s radnom osobom, trebali raditi samo pet do deset sati tjedno. To prvenstveno ne dopušta tržište, smjene su duge i fiksne, a i nije dovoljno za pokrivanje studentskih troškova s obzirom na cijene svega ostalog", istaknuo je Kragić, dodajući kako će student prosječnih sposobnosti dobro raditi onoliko koliko će loše studirati te da studenti primorani raditi najčešće zapostavljaju svoje fakultetske obaveze koje bi trebale, barem po Bologni, biti u prvome planu.
