Baka Zorka nasmijana je ušla u 101. godinu
LUKA JELIčIć
5.10.2025., 9:00
DOŽIVJETI STOTU

Baka Zorka nasmijana je ušla u 101. godinu

Vitalna baka Zorka Štrkalj othranila je devetero djece, ima 19 unučadi, 22 praunučadi, ali i četvero šukununučadi

Rijetko se tko nada doživjeti stotu, a da o tome nije ni sanjala, kazala nam je Zorka Štrkalj iz Ruplja, sela u zadarskom zaleđu, koja je zajedno s obitelji i prijateljima proslavila ovu veliku, okruglu brojku. Godine su, sudeći po baki Zorki, samo broj jer vedrog duha i volje za životom joj ne nedostaje. Ponosna na svoju veliku obitelji i sve što je stvorila teškim radom kroz sve ove godine, uživala je zasluženu pažnju u svom dvoru, koji je bio ispunjen pjesmom, veseljem i zajedništvom.

Uz harmoniku i pjesmu oko bake Zorke okupili su se njezini najmiliji, a da bi ova proslava bila zapamćena pobrinule su se unuke, koje su napravile prekrasnu tortu i dekoracije koje su dodatno podignule atmosferu i dale na važnosti ovom susretu.

Rođena 1. listopada 1925. godine u Pridrazi, Zorka je kroz život prošla različite epohe, od grubih, ratom obilježenih vremena do suvremenog doba. I danas za nas se prisjetila tih trenutaka koji su obilježili ovih sto godina.

- Nije bilo lako, ali što ćeš! Radila sam, živjela sam... Uvijek u Ruplju, još otkad sam na magarcu došla iz Prigrade 1947. godine. Ali dobro je, rodila sam devetero djece, iako sad imam pet sinova i jednu kćer... Danas mi dođu moji, zadovoljna sam s njima... Svi su mi dobri, svi mi dođu. Moj najstariji sin mi je svaki dan tu - kazuje nam ponosno Zorka, za koju nam njezine unuke kažu da je bila radišna, dane provodila na zemlji i na tržnici, a matematika joj je, ističu, u malom prstu, pa je tako i jedan od recepata bake Zorke za dug život - rad, trud i održavanje mozga aktivnim.

Baka Zorka nasmijana je ušla u 101. godinu
LUKA JELIčIć
Baka Zorka nasmijana je ušla u 101. godinu
LUKA JELIčIć

- Radila sam i po danu i po noći. Znala sam i presti, bilo je noći da ja ne bih ni legla - govori nam Zorka, dok nam njezin sin potvrđuje kako u vremenima kad nigdje nije bilo hrane, zahvaljujući njezinoj snalažljivosti, inteligenciji i radišnosti, gladni nikad nisu bili.

- Rođena je u Pridrazi, a u to vrijeme, kad se živjelo od zemlje, koje je bilo malo, išlo se u Ravne kotare kako bi se preživjelo. Ona je imala tu sreću u nesreći, pa se i udala u Ravne kotare. Udala se za čovjeka mlađeg četiri godine, čovjeka s kojim je podignula djecu. Život je bio težak, dizali su se iz pepela dva puta, a na kraju uz puno rada sve su sami uspjeli - pošteno i radno - kazuje nam njezin sin Nedjeljko Štrkalj.

Baka Zorka nam kaže kako ju zdravlje služi dobro, ništa je ne boli i nema namjeru nikamo! Najvažnija joj je, kaže nam, obitelj, koju je podigla. Na proslavi su bila njezina djeca. Osim pet sinova i kćeri, tu je još unučad, njih 19. Zorka ima i 22 praunučadi i četvero šukununučadi.

Zorku su uz mnoštvo čestitki, i želje da im još poživi pa da se vide i za 101. rođendan, pozdravljali njezini voljeni na odlasku nakon slavlja. Ona pak, govori nam, uopće nije umorna i nazdravljamo naravno - za zdravlje! Doživjeti stotu, to se ne vidi često! 

UNUKA BAKI NACRTALA MURAL

Baka Zorka uvijek je bila stup obitelji. “Rijetko koja baba ima toliko unučadi koji je poštuju, koji se brinu”, govori nam Martina Štrkalj. I rijetko koja baka se može podičiti i velikim muralom u selu. Naime, baku Zorku je na velikom zidu u blizini obiteljske kuće nacrtala njezina unuka Martina, ilustratorica pod znakovitim imenom - “Zorka 1925”. Zašto baš to ime? “Naravno, zbog babe”, ističe Martina.

- Prije dvije godine sam napravila mural babi u čast, jer da nema babe, ne bi ni svih nas bilo. Jednom prilikom sam ju fotkala, a ideja je bila da preslikam tu fotografiju na zid jer nam je ona svima dala život, zahvaljujući njoj imamo veliku obitelj. Kad je baba vidjela mural, bilo je to jako simpatično, bilo joj je jako drago - kazala nam je Martina.