Novi način raspodjele i obračuna troškova toplinske energije, kao i novi sustav naplate, u kojemu će stanari u zgradama priključenim na centralno grijanje koji nemaju ugrađene razdjelnike troškova plaćati posebnu naknadu, iz koje će se financirati zahvati na povećanju energetske učinkovitosti isključivo one zgrade u kojoj žive, najveće su promjene koje donose novi Zakon o tržištu toplinske energije, usvojen u ožujku ove godine, i dva pravilnika - o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju i onaj o tehničkim zahtjevima za ugradnju uređaja za obračun troškova toplinske energije.

Fiksni trošak iz pričuve

Pravilnici su trenutačno u postupku javne rasprave, a njihovo usvajanje očekuje se najkasnije do kraja listopada, no valja naglasiti da se ni odredbe Zakona ni prateći pravilnici ne moraju primjenjivati odmah nakon donošenja, nego najkasnije od početka iduće sezone centralnog grijanja. Prema neslužbenim informacijama, toplinarske tvrtke, ili bar većina njih, promjene namjeravaju uvesti krajem ove sezone grijanja ili neposredno prije iduće.

Što se načina obračuna troškova centralnog grijanja tiče, prema novom zakonu trošak instalirane snage, takozvani fiksni trošak na računima za centralno grijanje, kupac toplinske energije, a to je tvrtka koja isporučuje toplinsku energiju pojedinoj zgradi, naplaćivat će iz pričuve svake zgrade, a ne kao dosad, od svakog krajnjeg kupca pojedinačno.

To znači da će stanari, zajedno s upraviteljima zgrada, imati obavezu povećanja pričuve za fiksni iznos instalirane snage. Ukupni iznos koji će se za taj trošak plaćati iz pričuve definirat će se ili prema poznatoj snazi takozvane podstanice zgrade, a zatim raspodijeliti na vlasnike stanova, ovisno o udjelu u stambenoj površini zgrade, ili prema koeficijentu za obračun instalirane snage, koji je i sada na snazi, a koji iznosi 50 vata po kubnom metru stana.

Većih promjena bit će i kada je riječ o ugradnji razdjelnika toplinske energije u stanovima. Ponajprije je riječ o planiranom uvođenju posebne naknade koju će plaćati stanari koji nisu ugradili razdjelnike, i to u iznosu od nemalih 50 centi po četvornom metru stana. Za prosječan stan, od šezdeset kvadratnih metara, to iznosi trideset eura mjesečno, a s povećanjem kvadrature proporcionalno se povećava i vrijednost naknade. Koliko će vlasnika stanova biti pogođeno tom naknadom, ovisi o stopi ugradnje razdjelnika.

Za energetsku obnovu

Naknada će se naplaćivati svima koji nemaju razdjelnike, neovisno o tome je li riječ o zgradi čiji su svi stanari odlučili da ih neće ugraditi ili o pojedinačnim vlasnicima stanova u zgradama čiji su ostali suvlasnici odlučili ugraditi razdjelnike. Novac od tih naknada uplaćivat će se na poseban račun za pripadajuću zgradu kod kupca toplinske energije, a tako prikupljena sredstva zgrada će moći iskoristiti isključivo za ulaganja u povećanje energetske učinkovitosti zgrade. Pritom može biti riječ o ulaganjima u, primjerice, novu, energetski učinkovitiju termoizolaciju fasade, krova, ali i za ugradnju nove vanjske stolarije, posebno u zajedničkim prostorima zgrade, poput stubišta, kao i o ulaganjima u energetski učinkovitiju rasvjetu zajedničkih prostora, učinkovitija dizala i slično. Novac će se prikupljati u petogodišnjim periodima, s tim što će ga svaka zgrada moći iskoristiti u bilo kojem trenutku, za bilo koji projekt vezan uz povećanje energetske učinkovitosti. Cilj je te mjere, koja će mnogima biti znatno dodatno opterećenje u kućnom budžetu, najjednostavnije rečeno, prisiliti suvlasnike zgrada ili na ugradnju razdjelnika ili na ulaganja u energetsku učinkovitost, odnosno smanjenje ukupne potrošnje energije na razini zgrade.

PEXELS

Kako je od uvođenja individualnih obračuna potrošnje prije više od desetljeća, ponajprije zahvaljujući manjkavim pravilnicima i načinu raspodjele troškova prema površini i udjelu očitanom na razdjelnicima, dolazilo do pojave nelogičnih, a često i prema zakonima fizike nemogućih iznosa pojedinih računa, novim bi se zakonom i pravilnicima i taj dio trebao regulirati. Maksimalni udio u potrošnji, naime, definirat će se iznosom specifične potrošnje po kvadratnom metru određene zgrade pomnoženim s tri i s kvadraturom stana te najveći račun za potrošenu toplinsku energiju neće moći biti viši od tako dobivenog iznosa. Ako izračun za pojedini mjesec pokaže iznos veći od toga, sav višak prebacit će se na ukupnu potrošnju zgrade, koji će biti podijeljen na sve ostale suvlasnike, prema njihovu udjelu u površini zgrade.

Prijedlog: Vertikale

Također, uz već spomenutih dvadeset ili više posto koji će se plaćati na ime gubitaka i zajedničkih prostora zgrade, udio u raspodjeli troškova prema površini stana iznosit će od dvadeset do trideset posto, što znači da će se u konačnici, prosječno, troškovi tek nešto više od pedeset posto ukupno potrošene energije u zgradi dijeliti među stanarima prema očitanju udjela u potrošnji na razdjelnicima.

Jedan od trenutačnih prijedloga je i da se uvede mogućnost obračuna prema takozvanim vertikalama i očitanju na razdjelnicima, što dio toplinara smatra pravednijim načinom obračuna. U tom slučaju bi se za svaku pojedinu zgradu izračunavala količina toplinske energije koju odaju vertikalne cijevi što prolaze kroz pojedini stan, a ostatak ukupne potrošnje obračunavao bi se prema očitanju s razdjelnika.

U zgradama koje imaju vlastitu kotlovnicu, prema novom zakonu i pravilnicima, kupac toplinske energije, odnosno tvrtka koja toplinsku energiju prodaje krajnjim kupcima - stanarima, postali bi upravitelji zgrada, na kojima bi u tom slučaju bio i posao raspodjele i naplate troškova od pojedinih krajnjih kupaca.

Novi pravilnici, kako je navedeno, trebali bi biti usvojeni do kraja idućeg mjeseca, a tek tada će se sa stopostotonom sigurnošću znati kako će od iduće sezone grijanja izgledati raspodjela i način naplate troškova toplinske energije.