Benkovac između festivala i prosvjeda: Umjesto u miru, živimo u društvu provokacija, a zabrana smo - siti!
Uz šušur i janjetinu, na sajmu u Benkovcu glavna tema bili su odgođeni festival “Nosi se” i ideološke podjele u društvu
Posljednjih se tjedana Benkovac našao u fokusu javnosti, nakon odgode festivala "Nosi se", potaknute prosvjedom branitelja koji su tvrdili da dio programa vrijeđa nacionalne osjećaje. Iako je festival zamišljen kao kulturna manifestacija posvećena dekonstrukciji rata, nenasilju, solidarnosti i pluralizmu, mirni prosvjed branitelja u Benkovcu prerastao je u nacionalni incident, popraćen nasiljem, donoseći (opet) podjele. Prosvjed dijela braniteljskih udruga održao se i u Šibeniku, zbog FALIŠ-a (Festivala alternative i ljevice) koji opet, kako su obrazlagali, vrijeđa domoljubne vrijednosti i promiče "ideologiju suprotnu hrvatskim vrijednostima", zbog čega su tražili ukidanje financiranja. No festival u Šibeniku se održao.
Danima smo pratili opise Benkovca kao nesigurnoga grada, grada u kojem će sutra započeti rat, bojnog polja na kojem se brani ili cijela Hrvatska ili kultura i njezin viši cilj, kako se uzme. Nasuprot tome, svakog desetog u mjesecu u Benkovcu je potpuno druga priča, na sajmu se okupljaju ljudi iz svih dijelova Lijepe Naše, pa i turisti, a puno je važnija svima radost susreta, šušur, nego pune vrećice. Cijene odavno nisu povoljne i premda ima svega, slabo se kupuje. Uostalom, velik broj posjetitelja kaže da dođu "da im prođe dan", "malo da nisu u kući", stoga ne čudi što je više ljudi u svojevrsnim kafićima i tamo gdje se vrti janje nego po štandovima.
No ovdje se raspravlja jedino o cijenama. Kako to obično biva, onome tko prodaje, uvijek je cijena mala, onom tko kupuje, previsoka. Teške teme ovdje se uglavnom ne poslužuju, iako je upravo ovaj sajam nerijetko poligon za predizborna politička obećanja. Svejedno, ovog mjeseca u središtu su bila nedavna događanja u Benkovcu i odgođeni festival "Nosi se". Svi imaju mišljenje, a zajednički im je nazivnik - nisam za zabrane, ali...
Dušan Korda iz Radašinovaca, mjesta pokraj Benkovca, gleda širu sliku, pa kaže da je cijela država - ku-ku i ajme!
- Benkovac je nikakav! Trebao se popraviti, biti bolji, ali sve je gore i gore. Što je Benkovac bio prije... Mi nemamo ništa. Nemamo upravu dobru, svatko gleda sebe. Nije festival najveći problem, ali ne podržavam taj festival, ne bih išao - govori Korda, no dodaje kako nikako ne opravdava nasilje.
Zlatko Budimir iz Vrpolja kaže da nema ništa protiv bilo kakvih okupljanja, ali da u tome ne bude ničega protiv Hrvatske.
- Meni je cijela Hrvatska sigurna, i Benkovac i Šibenik. Ovo je moj dom. Kako može doći do pitanja je li ovdje sigurno? Mi moramo svi biti k'o braća i sestre, ali red u kući se mora poštovati. Ako nema reda, to nije dobro. Hrvatsku su uvijek otimali, uvijek ratovi, gotovo je, nema toga više. Sad smo svoj na svome, nakon 500 godina. Amen! - kaže Budimir, koji jest hrvatski branitelj, no ističe kako je to manje bitno - svi smo isti.
Škabrnjanac Nediljko Ražov nije pretjerano zainteresiran za temu Benkovca. Od 1968. godine živi u Australiji, gdje je puno Hrvata koji se, kaže, drže skupa, želeći još bolju Hrvatsku, a njegov prijatelj Ante Knežević kaže da nije ni za kakve zabrane. "Dosta sam ja zabrana doživio, toga je dosta. Ipak, ne bih išao na taj festival. Svatko ima svoje", kaže Knežević.
Marin Katuša iz Raštana često dolazi u Benkovac, neovisno o sajmu, a govoreći o odgođenom festivalu, ističe kako svatko ima pravo na izražavanje svojih stavova.
- Ali osobno se ne slažem s dijelom tog programa. Nisam taj tip, ne bih išao na to, iskreno. U Biogradu je sve puno cajki, ja nemam ništa protiv onih koji idu, ali ja osobno ne bih išao. Oliver Dragojević i Mišo Kovač su moj đir - objašnjava Katuša i nastavlja: "Zabranio bih sve što je kontra Hrvatske, sve ono što vrijeđa branitelje, sve ono što vrijeđa mene kao osobu, kao vjernika. Ja sam svoj na svome, znam tko sam i što sam. Može doći tko god hoće, odakle god, ali nema potrebe za provociranjem", dodaje Katuša i zaključuje da je na strani branitelja.
Bajo Zubčić iz Pridrage najprije nam je kazao kako ga tema o festivalima ne zanima, no kad smo pitali treba li se onda taj festival održavati u Pridragi, nije bio oduševljen.
- Mislim da ne bi to moglo, mnogi nisu poželjni u Pridragi, pogotovo onakvi - odgovara Zubčić.
Događanja u Benkovcu i Šibeniku pokazuju koliko su kulturne manifestacije (i dalje) snažno političko i društveno ogledalo našega društva. Dok se s jedne strane govori o slobodi, umjetnosti i pluralizmu, s druge se priziva obrana domoljublja i nacionalnih vrijednosti, međutim često kroz zabrane i isključivost. Ipak, razgovori s ljudima pokazuju da većina nije za zabrane ni za nasilje, nego prije svega za mir, red i dostojanstvo, uz svijest da su stvarni problemi iseljavanje, nejednakosti i nedostatak perspektive. Podjele, jasno je, trebaju samo onima koji od njih žive...
