Najnovija nacionalna i europska istraživanja potvrđuju kako više od 16 posto mladih između 16 i 25 godina u Hrvatskoj svakodnevno na društvenim mrežama provede više od pet sati. Gotovo polovina ih koristi platforme između jednog i tri sata dnevno, a tijekom ljetnih praznika, bez školskih i studentskih obaveza, to se vrijeme često značajno povećava, nerijetko bez ikakvog osjećaja kontrole nad vlastitim navikama i ponašanjem, što je i zapravo definicija stvaranja ovisnosti.

Podaci su to koje je objavio Psihološki centar Carpe Diem upozoravajući na sve izraženiji trend prekomjernog korištenja društvenih mreža među mladima tijekom ljetnih mjeseci, ali i općenito, uz moguće negativne posljedice na njihovo mentalno zdravlje.

- Iako društvene mreže omogućuju povezivanje, izražavanje i informiranost, sve je više pokazatelja da njihova pretjerana uporaba dovodi do emocionalnih teškoća, gubitka samopouzdanja, zavisti, kroničnog uspoređivanja s drugima te raznih rizičnih oblika ponašanja - tvrde u Psihološkom centru, dodajući kako su sadržaji kojima su mladi izloženi na društvenim mrežama vrlo često dorađeni, nerealni i orijentirani na stvaranje dojma savršenstva.

Smatraju da uspoređujući vlastiti život s prikazima koji se temelje na uređivanju, selektivnom prikazivanju i skrivanju stvarnosti te promoviranju idealiziranih slika tijela, međuljudskih odnosa ili uspjeha, mnogi mladi razvijaju osjećaj nedostatnosti i nezadovoljstva.

- Takva usporedba ne događa se svjesno – ona je automatska, emocionalna i česta, osobito kod mladih koji još uvijek traže identitet i razvijaju osjećaj vlastite vrijednosti. Gledajući slike vršnjaka na putovanjima, u savršenim tijelima, okružene prijateljima i srećom, mladi se nerijetko pitaju: "Zašto ja nemam takav život?" ili "Što sa mnom nije u redu?". Na taj način sami sebi nameću nerealna očekivanja - objašnjavaju u Carpe Diemu smatrajući da takvo neprestano uspoređivanje tuđeg prikaza života naprema vlastite stvarnosti stvara unutarnji pritisak.

Kažu također kako takve usporedbe s drugima mogu dovesti do pogrešnog zaključka da nisu dovoljno uspješni, lijepi, zanimljivi ili društveno prihvaćeni te da dugoročno, to može smanjiti samopouzdanje, povećati osjećaj neadekvatnosti, potaknuti socijalno povlačenje i pridonijeti razvoju anksioznih i depresivnih simptoma. Istraživanja pokazuju kako više od trećine mladih korisnika društvenih mreža osjeća zavist, stres ili manjak samopouzdanja, upravo zbog sadržaja koje svakodnevno prate. Zabrinjavajuće je i to što većina njih o tim osjećajima ne govori ni s kim, niti potraži podršku. Ovakvi obrasci korištenja društvenih mreža povezani su s pojavama anksioznosti, depresivnosti, poremećaja spavanja i poremećaja prehrane.

- U sve većem broju bilježimo slučajeve kod kojih pretjerana upotreba društvenih mreža potiče izolaciju, smanjuje motivaciju za stvarne odnose te negativno utječe na akademski i socijalni razvoj mladih. Ljeto, iako percipirano kao vrijeme opuštanja, za mnoge postaje razdoblje još većeg pritiska upravo zbog stalnog praćenja tuđih objava i osjećaja da propuštaju iskustva koja bi "trebali imati".

ilustracija

Kognitivna (ne)zrelost

Katarina Dodig Ćurković, specijalistica psihijatrije te subspecijalistica dječje i adolescentne psihijatrije i forenzičke psihijatrije iz osobnog iskustva ističe da su, nažalost, brojke koje se navode u istraživanju u stvarnosti još i više.

- Kad počne ljetni odmor, vrijeme koje klinici provode ispred gadgeta je možda i udvostručeno. Naime, tek u vrijeme ferija intenziviraju se online igrice, kontakti kroz društvene mreže. Nije važno, primjerice, kupati se u moru, rijeci ili jezeru, nego uslikati mjesto i hranu te eventualno neku poznatu osobu koju si ugledao ili bio na nečijem koncertu, pa hitro imaš potrebu isto i podijeliti kroz društvene mreže. Nije bitno ljeto kao ljeto u smislu razbibrige, nego ljeto gdje je imperativ što savršenija slika i osjećaj da je vaš provod puno bolji nego provod ostalih u vašem sustavu "virtualnih prijatelja". Nažalost, kao i klinci, nismo ni mi ništa bolji i povodimo se za istim obrascem ponašanja - mišljenja je Dodig Ćurković.

Posebno naglašava kako je svima jasno da ono što je postavljeno kroz društvene mreže nije često i stvarna preslika nečije realnosti u životu.

- Ali kada vidite kako neko "ima divne i savršeno isfiltrirane slike", dijete ili tinejdžer ne vodi računa o tome je li to ili nije realno, nego razmišlja koliko je njihov život lošiji ili manje savršen nego život koji vide na slikama njihovih prijatelja i to je često plodno tlo za brojne frustracije, depresivna stanja, socijalnu izoliranost, ovisnička ponašanja i slično - kaže osječka psihijatrica.

Zabrinjavajućim drži činjenicu da danas djeca u sve nižim dobnim skupinama, skoro pa već u prvim razredima, znaju kako uslikati i obraditi sliku i postaviti je na društvene mreže i koliko te slike mogu utjecati na to kako ih njihovi prijatelji ili poznanici i percipiraju.

Dakle, život na društvenim mrežama i ono što nude, često je i razlog jesu li ili nisu prihvaćeni među vršnjacima, a to je nažalost danas vrlo često i tlo za vršnjačko nasilje i izlaganje ozbiljnom bullyingu upravo preko društvenih mreža, a što roditelji često saznaju kasno, ili tek kada se dogodi neka ozbiljna situacija u kojoj često njihova djeca postanu predmetom nečijeg izrugivanja, mržnje, osude ili čak i plijen pedofilskih predatora.

Dodig Ćurković smatra da su mladi, upravo radi svoje psihičke, emocionalne, općenito kognitivne razine zrelosti ili bolje reći nezrelosti, upravo najpoželjnija ciljana populacija za "socijalizaciju" preko društvenih mreža, koje su danas svakim danom sve više usmjerene upravo na to da im zaokupe i pažnju i vrijeme. Upozorava također kako moramo biti svjesni da bez obzira na to koliko se kao roditelji trudimo što kasnije djeci omogućiti da uđu u taj "virtualni svijet", često ispadne da su i poneki školski sadržaji, komunikacijski sadržaji i slično, također prezentirani upravo kroz neke društvene mreže ili popularne platforme, pa je zapravo i jako teško održati tu neku dobru razinu roditeljske zaštite.

- I sami smo, kao i oni, previše na društvenim mrežama, internetskim sadržajima i nesvjesno i u tim ljetnim vremenima baš poput njih produžavamo vrijeme koje provodimo u virtualnom svijetu, objavljuju se slike s mora, događaji, neke znamenitosti, komuniciramo s ljudima koji su nam daleko ili pratimo neke zanimljive sadržaje, ljude, oglašavanja... - kaže naša sugovornica.

izv. prof. prim. dr. sc. Katarina Dodig-Ćurković, dr. med.
specijalist psihijatar
subspecijalist dječje i adolescentne psihijatrije

Izgubljena kontrola

Posebno ističe da naglasiti treba i prisutnost umjetne inteligencije.

- Vidim da djeca sve više komuniciraju i s njom, tražeći odgovore na pitanja koje bi nekada puno bolje bilo da doznaju kroz komunikaciju s roditeljima, prijateljima, poznanicima. Previše vremena u tom "virtualnom svijetu", na žalost, često stvara odmak od svakodnevnog života i plodno je tlo za brojne poteškoće u psihičkom, ali i općenito i motoričkom, senzornom, kognitivnom razvoju mladih danas - ocjenjuje Dodig Ćurković.

Navodi da su mladi danas značajnije anksiozni, subdepresivni, slabih socijalnih vještina, češće s agresivnim i impulzivnim reakcijama, skloni samoizolaciji, poteškoćama sa spavanjem, mijenjaju dan za noć, navike oko uzimanja obroka. Isto je tako, tvrdi, uočeno sve više motorički nespretne djece, nespremne za polazak u školu, s poteškoćama u jezičnom izražavanju, djece koja ne znaju osnovne vještine poput vožnje bicikla, plivanja, spontane igre...

freepik

- Zapravo kada sve skupa pogledamo, imamo umjetnu inteligenciju i djecu koja zaostaju u nekim ranije normalnim stvarima, a to je spremnost za polazak u prvi razred primjerice. Isto tako, sve više je djece pretilo, u osnovnoj školi već imaju povišeni krvni tlak, smetnje sa zglobovima, šećernu bolest i slično, a često na žalost i kao rezultat nedovoljnog kretanja, previše sjedenja i izostanka onog najvažnijeg, a to je igra na otvorenom, na zraku, na igralištu - upozorava.

Brojni roditelji idu i linijom manjeg otpora pa popuste pod pritiskom djece i za kupnju prvog mobitela, playstationa, ili nekog drugog gadgeta i rano već izgube kontrolu nad vremenom koje dijete provodi u igri na play stationu, ili na društvenim mrežama, na TikToku i slično, nemaju kontrolu niti nad sadržajima koje djeca objavljuju ili prate, kao i kontrolu s kim se dopisuju i tko su im ti virtualni prijatelji, pa na žalost tek kada se dogodi neka ozbiljna situacija spoznaju kako su izgubili kontrolu nad svojim djetetom.

Smatra kako je lako upasti u zamku "idealnog virtualnog svijeta" jer su slike koje se tamo plasiraju izrazito usmjerene na to da "privuku" znatiželjnu mladu osobu koja često nije sposobna shvatiti ili razumjeti da ono što se tamo prikazuje nema nikakve veze s realnim životom i realnošću.

- Moramo isto tako razumjeti da su brojna djeca danas usamljena, slabije socijalno uklopljena, i na žalost taj virtualni svijet je jedino mjesto gdje se osjećaju sigurnima u "druženju s virtualnim prijateljima", a te platforme i jesu najveća opasnost za djecu koja iz potrebe za druženjem i prihvaćanjem na žalost često odu u potpuno "krivom smjeru i na krive stranice". Puno je pedofila na tim platformama, seksualnih predatora, ljudi koji iskorištavaju dječju znatiželju i naivnost te fragilnost dječje psihe, a djeca i jesu najbolje tlo za ponudu svega onoga što se u tim platformama i nalazi i nudi - podsjeća Dodig Ćurković.

Ne samo na papiru

Osječka psihijatrica skreće pažnju i da je pojam ovisnosti, zapravo, nešto što je često jako teško vremenskim okvirom iskazati jer ukoliko se prate neke preporuke, sve preko 45 minuta na dan ide u pojam "ovisnosti" što ostavlja dojam da smo danas praktički svi na neki način "ovisni".

- Uvijek je najbolje djelovati preventivno, međutim mislim da smo taj vlak odavno propustili, jer nakon 23 godine u sustavu najiskrenije sve manje sam optimist, jer da bi došlo do promjene na bolje, bitno je učiniti promjene ne samo kod djece, nego i kod roditelja, koji često upravo svojim lošim primjerom ili pasivnošću ili neodgojem nažalost i potiču takvo ponašanje svoje djece - podsjeća.

Pitamo stoga kako nekoga natjerati na kupanje, na igru... Njezin je odgovor jednostavan – teško.

- Osim ako kao roditelj i sami ne odete na kupanje sa svojim djetetom, da provedete par sati igrajući se s njim u vodi, u moru, na igralištu, u parku, a ne praveći 500 fotografija na mobitelu i tražeći koja je najbolja da može otići na društvene mreže - uvjerava.

Na upit je li moguće nešto mijenjati, Dodig Ćurković izražava nadu da jest, dodajući da nastavimo li s ovakvim trendovima, nismo baš na stazi koja djeluje obećavajuće i ohrabrujuće.

- Nažalost, brojne statistike koje se bave upravo djecom, njihovim emocionalnim stanjem, emocionalnom zrelošću, agresivnošću, vršnjačkim nasiljem i slično, ukazuju da brojke umjesto da padaju, samo rastu. Dakle, promjena je moguća, samo ako su djeca u fokusu sviju. Ne samo "na papiru", nego u punom smislu riječi - zaključuje osječka psihijatrica.