Sa zabrinutošću pojavu bedrenice na vrličkom području prate stočari Slavonije koja je, uz bjelovarsko-bilogorski kraj, veliki bazen govedarstva, mljekarstva i, napose Osječko-baranjska županija, svinjogojstva. Bedrenica se slavonskim grlima najviše približila 2022. godine, u Posavini, u Lonjskom polju.

Dok je na vrličkom području u ponedjeljak stupilo na snagu rješenje o proglašenju tog kraja bedreničkim distriktom u skladu s kojim se istoga dana organizira i cijepljenje na zahvaćenom području, a liječničku provjeru traže i mještani jer od bedrenice obolijevaju i ljudi (u 95 posto slučajeva ta se bolest na čovjeku manifestira na koži), slavonski stočari upozoravaju na različite aspekte ponovne pojave te bolesti u Hrvatskoj i njezinu refleksiju u praksi – sve do pitanja samodostatnosti u stočnoj proizvodnji.

Stočara Željka Strapača s tovom bikova i junadi u Vetovu i Ozdakovcima, u Požeško-slavonskoj županiji, smeta, kaže, što je trebalo 20 dana da struka utvrdi uzrok uginuću stoke u vrličkom kraju.

Trebalo 20 dana?

- I još ministar poljoprivrede pohvali tu istu struku kojoj su tri tjedna trebala da u 21. stoljeću otkrije staru bolest kao što je bedrenica. A imali smo ju relativno nedavno, u Posavini, gdje je sve išlo uredno, a sada struci treba 20 dana da ju otkrije... - kaže Strapač. Dodaje da je, dakako, strah od širenja prisutan te se prisjeća kako je bila prilično rasprostranjena na području bivše države.

Bedrenica se nakon tri godine "vratila" u Hrvatsku nakon što je ovih dana u Slavoniji zabilježena pojava novih slučajeva afričke svinjske kuge, nedavno je upozoreno i na pojavu bolesti kvrgave kože u Italiji, a prije toga u središnjoj Europi pojavili su se slinavka i šap. Je li učestalost stočnih bolesti na našem kontinentu "novo normalno" – nameće se pitanje, no, kako god, danak je to, ističe struka, (i) globalizaciji s kojom je stigla velika fluktuacija ljudi, roba, usluga, plus velike klimatske promjene. Tu su i vrlo žive migrantske rute, ratna događanja poput onih u Ukrajini, na Bliskom istoku iz čijih ratnih zona bježe i životinje, domaće i divlje populacije, što za sobom vuče i posljedice.

- Promet roba, stoke... nosi i probleme, a, ne zaboravimo i to, turistička smo zemlja, u jeku smo sezone, a kod bedrenice presudne su spore i njihovo prenošenje. Tko zna, možda ih netko prenese i na gumama ili već čemu! Niz je tih stočnih bolesti u zadnje vrijeme, kao da nam se "gura" nešto... - kaže Strapač.

I Zorka Čerba, stočarka iz Donjeg Miholjca, kaže, nakon svega proživljenog sa stočnim bolestima, tretmanima i posljedicama u njezinu uzgoju, vrlo je sumnjičava.

- Što reći na pojavu još jedne stočne bolesti u zadnje vrijeme?! Treba "riješiti" sve, da nemamo ništa, da ostanu samo veliki a da nas malih više nema! Nikada za sve te bolesti ne dobijemo nikakvu dokumentaciju, potvrdu ako je stoka bolesna da ima neki pisani trag o tome, cijepljenju i dr. No, bilo je da je bolesna i kada nije - kaže ironično Čerba i podsjeća na crni danak koji je njezina farma platila s leukozom.

- Sve - od junica, krava, sve što se otelilo... - sve je otišlo na klanje po 2 kn/kg i "u hotel na more". No, mislim da bedrenica neće ovamo jer ondje je stoka vani, a naša je u stajama. Ta stoka možda nije dobila ni vitamine, a naša ima na vrijeme jesti, vode i vitamina. Pitanje je ima li to ta stoka "'po vani", i u tim je uvjetima više i izložena neželjenim situacijama - kaže Čerba. Situacija ju uči oprezu.

- Više nikoga ne puštam na farmu! Imam dezinsekciju na ulazu, imam svog veterinara i ne dolazi svatko na farmu. To je danas tako, nema više, kao prije, da domaćin gostu pokazuje stoku i vodi ga do svakog svinjca, štale - kaže o "novom normalnom" Zorka Čerba.

Branko Kolak

BRUNO JOBST

- Bedrenica je opasna bolest koja traži promptno suzbijanje, cijepljenje i sve drugo što protokol u tim kriznim situacijama nalaže, zaražena stoka eutanazira se, a uzgoji cijepe u što kraćem roku. Bakterija je vrlo otporna, dosta rezistentna i može godinama ostati u tlu, vjerojatno preživljava na nekim ostacima. Ne smije se čekati da bolest uhvati maha - kaže đakovački mljekar i tovljač Branko Kolak, ujedno predsjednik Saveza udruga hrvatskih uzgajivača holsteina. Kaže, stočnih bolesti bilo je i prije, no da sada mediji više pišu o tome, da vijesti danas brže kolaju.

Pitanje samodostatnosti

- Ništa to nije što i prije nismo imali, osim što tropske bolesti poput ASK-a zbog klimatskih promjena, dužih ljeta i svih uzročnih efekata brže idu. Dio ljudi negoduje da je do otkrivanja bedrenice prošlo 20 dana, no pitanje je u kakvom su stanju bile lešine da se s njih uzme svjež uzorak kako bi rezultat bio vjerodostojan - kaže Kolak. On problem učestale pojave stočnih bolesti u posljednje vrijeme prati kroz problem naše velike ovisnosti o uvozu, a to sobom vuče pitanje samodostatnosti. Jer, osim jaja i peradi, tj. pilića, samodostatnost nam je u stočnom dijelu manja od 50 posto, s tim da nam je uvozno-izvozna bilanca s junadi stabilna.

- Mi smo, što je nama dodatni problem, uvozno područje i time primamo sve potencijalne ugroze. Mi moramo napokon razmišljati o samodostatnosti; sve dok to ne riješimo, dodatno ćemo biti izloženi i ugrozama, a time i bolestima. Moramo doći u situaciju da toliko ne dovozimo robu, a time i ugroze izvana - kaže Kolak. K tome, uvozimo znatno lošije kategorije od onih koje izvozimo.

Svi naši sugovornici problem stočnih bolesti uranjaju u širi kontekst. Dok Strapač negoduje zbog, kako kaže, komotnosti veterinara u velikim veterinarskim organizacijama i njihova radnog vremena, Kolak ističe važnost samodostatnosti stočne proizvodnje i kako ulagati sredstva da se ona postigne, a Čerba naglašava upornost investiranja u proizvodnju, usprkos problemima.

- Nas dvanaestero osnovali smo privatnu veterinarsku ambulantu i naši ljudi izići će i, da tako kažem, usred velike mise, a drugi više ne žele već od petka popodne jer "vikend je" - kaže Strapač. Dodaje, bedrenica se pojavila u trenutku kada će se znatno investirati u razvoj stočarstva - Vladin je to program za podizanje stočnog fonda, sustav krava-tele.

- A bolest je baš udarila na držanje krava-tele, pa navlači sobom pomalo i sumnju - kaže Strapač, čiji je uzgoj također na tom modelu.

Kolak podsjeća na odluku Mađara kojom 1,3 milijarde eura ulažu u 7-godišnji projekt za povećanje stočarstva. Kaže, Hrvatskoj treba barem 500-600 milijuna eura da to učini u istom periodu.

Iako su mnogi napustili grcajući sektor mlijeka, Čerba mu je i dalje vjerna. Do mirovine nije još dugo, a djeca nastavljaju posao. Još uvijek, kaže, ide u investicije.

- No, naći će se netko tko će i mene uništiti - kaže uz gorku šalu ta stočarka i poručuje: "U ovoj proizvodnji ostali smo mi najluđi."