Najljepše je letjeti, čovjek je od pamtivijeka htio biti ptica, jest to gušt, ali posebno je zadovoljstvo onaj trenutak kada sletimo, nakon odrađenog posla, spašavanja života i imovine - riječi su kojima pilot kanadera 855. protupožarne eskadrile Ivan Dukić iz Zadra opisuje svoj posao dok razgovaramo u prostoru 93. krila Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva, u vojarni "Pukovnik Mirko Vukušić" u Zemuniku, gdje se, slikovito rečeno, radi kao u mravinjaku.

Zahvaljujući, između ostaloga, naporima svih djelatnika MORH-a, Lijepu Našu možemo opisati kao sigurnu zemlju, pa će i ove godine, tijekom glavnog napora protupožarne sezone, koja je počela 16. lipnja, vatrogascima iz zraka pomagati do pet Canadaira CL-415, do šest Air Tractora AT-802, jedan helikopter Mi-171 Sh, jedan zrakoplov Pilatus PC-9, za izviđanje i ostale zadaće, te bespilotni sustav Orbiter 3.

Uvijek u pripravnosti

Ključne su to karike u borbi protiv opasnih vatrenih stihija, no najveća vrijednost cijelog sustava zapravo su ljudi; piloti na prvoj crti i tehničari, koji možda ponekad ostaju iza kulisa, ali su jednako važni. Svaki je uzlet satkan od timskog rada, predanosti, stručnosti i odgovornosti, stoga smo u Zemuniku, iz prve ruke, saznali kako izgleda njihov radni dan, koji su izazovi, kao i zašto su odabrali ovaj posao, pun izazova, ali i lijepih trenutaka.

Kanaderi Hrvatskog ratnog zrakoplovstva

I satnik, kapetan kanadera Ivan Dukić i Marin Zubčić iz Pridrage, časnik na održavanju zrakoplova te letač tehničar na kanaderu, od malih su nogu sanjali o ovim poslovima, a za ostvarenje dječačkih snova bilo je potrebno puno truda i odricanja. Ali vrijedilo je.

- Sanjao sam o ovome još kao dijete. I moj pokojni otac bio je zrakoplovni tehničar, cijeli sam život uz te avione i bio je to nekakav prirodni slijed, a i oduvijek sam htio raditi nešto humano - emotivno počinje Zubčić, a na Dukića je utjecao rođak.

Kapetan kanadera, Ivan Dukić

- Kažu moji doma u šali da sam se "zatrovao" svim tim. Moj je rođak bio tehničar letač na helikopterima u bivšoj državi i jednom me, početkom devedesetih, odveo na aerodrom, bio je to prvi susret s helikopterom, koji me oduševio, kao i svako četverogodišnje dijete. Međutim, nekoliko godina poslije napravio sam đir s njim u helikopteru, to je iskustvo bilo prava potvrda. Svima sam pričao kako ću biti vojni pilot. Kada sam bio u srednjoj školi, bio sam na kupanju u Arbanasima s ekipom s veslanja, točnije, kod stijena, i prošao je kanader s brojem 866, to mi je baš oduzelo dah. Zamislite, moj prvi let godinama poslije bio je na kanaderu 866, imam upisano u knjižici. Je li to splet okolnosti ili sudbina, teško je reći, ali nešto jest - priča Dukić.

Naravno, između presudnog susreta s kanaderom u Arbanasima i prvog leta bilo je mnogo stepenica, od srednje zrakoplovne škole, brojnih testiranja do Fakulteta prometnih znanosti, a Dukić je završio i školu za nastavnika letenja te dvije godine radio taj posao, dok se 2012. nije pokazala potreba za protupožarstvom. Dugi niz godina bio je kopilot, a od prošle je godine kapetan kanadera.

- Lijep je ovo posao, no velika je razlika između radnog dana u protupožarnoj sezoni i izvan sezone. Kad počne druga faza protupožarne sezone, nema više radnog vremena od 7 do 15 sati. Postoje žuta i plava dežurstva, žuto podrazumijeva da se dolazi u sedam ujutro i ostaje do pola sata do zalaska sunca, dokad polijećemo. Druga je opcija ranije pozivanje, npr. ako se noću dogodi požar, zovu nas u 4.30 i u 6 sati polijećemo. Tada se obično odrade dvije smjene po tri i pol sata plus sat vremena odmora, tako da se već oko 13-14 avion predaje drugima, odnosno plavom dežurstvu - objašnjava Dukić.

Druga faza protupožarne sezone, dakle, sastoji im se od kombinacije žutog i plavog dežurstva i slobodnih dana za odmor, a na jesen se vraćaju u smjene od 7 do 15 sati, s tim što je jedna posada uvijek dežurna.

Svaki je požar drukčiji

Sličan je ritam i tehničara, a Zubčić, koji odrađuje posao i časnika i tehničara letača, ima mnogo zadataka.

Satnik Marin Zubčić

- Kada sam u ulozi časnika, nakon sastanka sa zapovjednikom prenosim smjernice svojim ljudima i krećemo u radove. Kad radim kao tehničar letač, radim sve kao i ostali, pripremamo se za letenje ako je to toga dana planiramo. Tehničari, najjednostavnije rečeno, pregledavaju avion prije prvog leta, zatim tijekom samog leta pratimo parametre, provjeravamo je li sve u zelenom području, a ako je nešto abnormalno, upozoravamo posadu. Također, radimo međuletne preglede i poslijeletni pregled, nakon posljednjeg letenja, tj. provjeravamo stanje kako bismo znali čime ćemo se koristiti sljedećeg dana ili za sljedeću misiju - tumači Zubčić i dodaje kako im nikad nije dosadno ili monotono, nego da je svaki dan drukčiji.

Također, pilot Dukić ističe kako je svaki požar različit jer je riječ o moru varijabli, od geografskog položaja, nadmorske visine, blizine vode, smjera vjetre, zahvaćene materije i sl.

- Gašenje požara je kao igra šaha, ja to tako gledam, mora se ukalkulirati puno elemenata kako bi požar bio što prije ugašen, imati na umu, uz sve prirodne čimbenike, i kako će se vatrogasci rasporediti - govori Dukić.

Kanaderi na Vranskom jezeru

MORH

Sudjelovao je on i u gašenju požara u Turskoj 2021. i u Italiji 2017. Puno je, kaže, slika duboko urezanih u pamćenje, no izdvaja upravo te dvije misije.

- U Turskoj smo bili u Antaliji, to je bila ogromna izgorena površina, sjećam se da sam tada vidio kuću koja je s jedne strane, koju nije dohvatio požar, bila jako fino uređena, a s druge ju je vatra svu otopila, fasadu, prozore... U Italiji, 2017. godine, bio je gotovo studeni, gasili smo požar po talijanskim planinama gledajući s druge strane Mont Blanc, prekriven snijegom - prisjeća se Dukić.

Ako sanjate postati jednim od heroja, jednostavno, treba pokušati, zaključuje Dukić razgovor u, kako kažu, Hrvatskoj u malom, vojnoj bazi u Zemuniku, gdje su ljudi iz svih dijelova zemlje, što potvrđuje zastava Hajduka s jedne, a Dinama s druge strane.

U zaključku, premda su ovdje svi poslovi fizički naporni, psihički iscrpljujući i nerijetko rizični, popraćeni su najvećim priznanjima i nagradama, ne onima u srebru ili zlatu, nego su to činjenice da su svojim zalaganjem i znanjem spasili nečiju obiteljsku kuću, šumu ili najvrjednije - ljudski život.