Anoreksija, bulimija i kompulzivno prejedanje nisu samo prolazne faze ili hir, nego ozbiljna stanja s potencijalno teškim posljedicama za zdravlje. Iako su ti poremećaji često nevidljivi oku i skriveni iza osmijeha, ostavljaju duboke tragove. U epidemijskoj su progresiji svuda u svijetu. Udruga Nada već 25 godina pokušava pomoći svima koji boluju, no teško je bez ikakve pomoći, govori nam Hrvoje Rendulić, predsjednik, volonter, tajnik i sve drugo što zatreba u udruzi. On je, kaže, Katica za sve.

Prva pomoć

U udruzi djeluje sam, a motivacija mu je njegova kći, koja i sama boluje od poremećaja u prehrani. Prvih desetak godina bilo je nekih suradnji s liječnicima, no sve je to stalo. Udruga nema prostor, logistiku ni sredstva za rad. Umirovljenik je i onkološki bolesnik, pa se pita što će biti kad njega ne bude. Ljudima, najčešće djevojkama i ženama, koji mu se obrate Rendulić pomaže savjetima i upućuje ih na daljnje korake. Svakodnevno mu se javljaju telefonom i mailom s nalazima. S obzirom na to da nema plan i način rada, jer nema ni uvjete za to, najčešće se sastane s oboljelima jer bilo kakva pomoć je pomoć. Kao najveći problem u Hrvatskoj ističe zdravstvo, odnosno nedostatak kapaciteta struke. U svijetu postoje referentni centri gdje se pruža multidisciplinarni pristup, od gastroenterologa, endokrinologa i ginekologa do psihijatra. Ti liječnici imaju i supspecijalizacije za klinički entitet poremećaja u prehrani. Naši liječnici, nažalost, nemaju takve dodatne supspecijalizacije, tvrdi Rendulić. Tako mogu pružiti prvu pomoć i pomoć u akutnim stanjima kad oboljelima spašavaju život, primjerice gastroenterolog zbog problema s abdomenom. Ipak, sustavno, sistematsko liječenje nedostaje.

- Nažalost, medicina u svijetu ne poznaje još razloge nastajanja, uzroke poremećaja u prehrani. Međutim, postoje protokoli liječenja koji mogu omogućiti oboljelima i njihovim obiteljima da imaju kvalitetniji život. U Hrvatskoj ni jedan takav liječnik, ni jedna takva ambulanta ne postoje. Najbliža koju imate je u Austriji i Italiji. Verona ima izvanredan centar - ističe Rendulić.

Dok je većina svijeta izrazito jaka u liječenju, u Hrvatskoj je svijest o ovom problemu i dalje vrlo niska. Predsjednik udruge Nada ističe da naše društvo poremećaje u prehrani i dalje smatra "hirovima tih cura, koje samo izmišljaju probleme". Percipiraju ih kao lude žene.

- To je kao da nekog oboljelog od raka dojke krivite jer je obolio od raka dojke. Velika je stigma nad tim problemom jer je to u nomenklaturi psihijatrijskih bolesti, a kod nas je sramota ići psihijatru - smatra Rendulić.

Dodaje kako se struka u svijetu više ne slaže s tim svrstavanjem u psihijatrijske probleme, no kako je Hrvatska po tome još u srednjem vijeku, pa ne očekuje neke promjene.

Obiteljski problem

U Hrvatskoj ima oko 90.000 oboljelih, a kroz udrugu je prošlo njih više od 13.000 i jednako toliko njihovih obitelji. To je obiteljski problem, jer se pojedincu ne može pomoći bez njegovih bližnjih. Među oboljelima, 80 posto žena, a 20 posto muškaraca uglavnom i ne traži pomoć jer se poremećaji u prehrani percipiraju kao ženski problem, pa se i tu suočavaju s negativnostima. Onda im je lakše ne tražiti pomoć.

- Molim vlasti da konačno prestanu diskriminirati jedan veliki zdravstveno-socijalni problem, da konačno progledaju. Postojimo već 25 godina, ne mogu reći da nisu znali i mogli, nego nisu htjeli - naglašava Rendulić.

Dodaje da je patofiziologija problema još uvijek neznana, pa nema ciljane terapije, a naše se zdravstvo načelno bavi bolestima koje pokriva farmakologija, pa su im djevojke samo trošak. Bolest najviše pogađa djevojke s ulaskom u pubertet, ali i žene u 50-ima, koje često u menopauzi znaju odgovarati na neke promjene u životu poremećajima u prehrani. Osnovni oblici su anoreksija i bulimija. Rendulić naglašava da je jako važno znati prikladno se ponašati s oboljelima, pogotovo ako se radi o članu obitelji i bližnjemu. Ljudi u svom neznanju dodatno pogoršaju problem, primjerice ako majka prigovara kćeri jer nije pojela ručak ili jer ne izgleda dobro, to može rezultirati novim relapsima u bolesti zato što takve dobronamjerne konotacije kći loše percipira.

- Te cure nisu htjele ni birale da budu bolesne, ali svi oko njih jesu krivi što im ne pomažu - ističe naš sugovornik.

Zbog komplikacija koje nosi neliječenje djevojke izdrže 20, 25, 30 godina, pa umru od akutne smrti, poput otkazivanja vitalnih organa, srca, pluća, jetara ili bubrega. Zbog svega navedenoga, zaključuje, važno je uvesti neku vrstu preventive već u škole, te osvijestiti javnost da poremećaji u prehrani nisu prolazni hir, nego prava bolest koja može završiti kobno.