Papu Franju susretala sam na audijencijama za zaposlenike Dikasterija i na audijencijama koje je Dikasterij organizirao za svoje goste. Ono što danas, prebirući u srcu te susrete, mogu istaknuti jest Papina želja da bude blizu svima; da svakome stisne ruku, bez obzira na to koliko ljudi bilo u prostoriji. Upravo ta želja da bude među ljudima karakteristika je pape Franje koja me se od početka jako dojmila, kaže nam s. Nina Benedikta Krapić, Riječanka na službi u Vatikanu, u Dikasteriju za komunikacije Svete Stolice, svojevrsnom ministarstvu za odnose s javnošću, koja je u Vatikanu od ljeta 2013. godine.

Naša sugovornica redovnica je u Družbi sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog, a na službi je u timu Teološko-pastoralnog odjela koji, između ostalog, vodi brigu o komunikaciji Papinih pastoralnih aktivnosti, stvara mrežu s lokalnim Crkvama, educira vjernike u području komunikacije, a ona koordinira i projekt "Pentecost", koji se bavi komuniciranjem aktivnosti redovnica u cijelom svijetu.

- Također, Papa je svake srijede redovito imao opće audijencije, kad sam bila ondje, gledala bih sa strane i ponekad se pitala odakle mu snaga da u najtežim vremenskim uvjetima po nekoliko sati ostane na Trgu s ljudima, prihvaća rukovanja, slikanja, pozdrave, darove… Volio je biti s ljudima, i to se iz ove perspektive jako dobro moglo vidjeti. Tomu smo svjedočili i dan prije negoli je preminuo, na Uskrs je izišao među ljude, želio je biti na Trgu. Također, za mene je bilo jako dirljivo što sam u srijedu mogla biti u procesiji koja je prenijela lijes s Papinim tijelom iz Doma svete Marte u baziliku sv. Petra. Izišli smo na trg, na kojem je bilo oko 20 tisuća ljudi i prošli smo onim putem kojim je Papa prolazio svake srijede na općoj audijenciji. Kako je procesija prolazila, ljudi su pljeskali i posljednji put ga pozdravili. To je bila posljednja audijencija, do kraja je ostao s ljudima.

- Papa je želio da se javnost izvještava o njegovu zdravstvenom stanju. Dok je bio u bolnici, Tiskovni ured našeg Dikasterija svaki je dan objavljivao priopćenje o njegovu stanju. Kad govorimo o usporedbi u komunikaciji s prethodnim pontifikatima, valja razumjeti dvije ključne stvari: prva je da je papa osoba koja obnaša službu, dakle, svaki papa ima svoj stil, osobnost, i to unosi u službu koja mu je povjerena. Netko će biti otvoreniji, netko će biti povučeniji oko stvari koje se tiču njegovih osobnih zdravstvenih stanja, i to valja poštovati. Druga je stvar ta da smo u pontifikatu pape Franje doživjeli radikalnu mijenu medijsko-tehnološkog okruženja, počevši od transformacije vatikanskih medija pa do globalne promjene medijskih navika publika: dogodila se migracija na mreže, transformacija tradicionalnih medija i novinarskog posla. Ljudi, struke i institucije koji su nekad bili primarni izvori informacija za većinu, sada to više nisu, to je dovelo do širenja dezinformacija, misinformacija i malinformacija. U takvom okruženju, gdje sve ima potencijal stvoriti plodno tlo za lažne informacije, htjeli ili ne - hiperinformiranje istinitim podacima nekad je jedini način da se ta istina ne iskrivi i da se ne stvori prostor za dezinformiranje. U tom smislu mislim da je Papa dobro odlučio - zaključuje.