Poznavatelj prilika u Katoličkoj Crkvi i bivši diplomat Ivica Maštruko smatra da će "papa Franjo ostati zapamćen kao dobri Papa jer je unio promjene u samu Katoličku Crkvu".

- Osobito kroz njegovo ponašanje prema segmentima koji su bili drukčiji za vrijeme prethodnih papa. Recimo kada je u pitanju odnos Katoličke Crkve prema bogatstvu i siromaštvu. Zna se da je on kritizirao kapitalizam, koji je iskorištavao siromašne i slabije. On je preferirao siromašnu Crkvu, onu koja se ne hvali bogatstvom ni zlatnim križevima. On je inzistirao, počevši od svećenika pa do biskupa i nadbiskupa, da se eliminiraju zlatni križevi i da se zamijene drvenim ili čeličnim. To jest doduše tek vanjska manifestacija, ali i njegov stvarni stav je bio da Crkva treba biti institucija u kojoj Krist treba nositi pončo, a ne zlatnu krunu ili zlatni ogrtač - smatra Maštruko.

Dodao je da je papa Franjo "imao i drugačiji stav u odnosu prema njegovim prethodnicima kada su u pitanju izbjeglice koji su stradavali prilikom prelaska preko Mediterana".

- Tu je pokazao osobitu osjetljivost. Osobito je značajno bilo njegovo zalaganje za mir i njegov jasan stav protiv bilo kakvog oblika ratovanja. Imao je i drugačiji stav od svojih prethodnika prema manjinskim zajednicama bez obzira na to je li riječ o seksualnim manjinama ili kada su u pitanju odnosi prema vjerskim istinama koje propovijeda katoličanstvo - smatra Maštruko.

Dodao je da se papa Franjo "zalagao za Crkvu siromašnih, čime je slijedio temeljnu orijentaciju teologije oslobođenja koja je svojevremeno bila osobito popularna u Latinskoj Americi, odakle i on dolazi".

- Iako je u počecima dok je još bio nadbiskup u Latinskoj Americi bio protiv teologije oslobođenja. Ali kada je postao Papa, realizirao je neke o temeljnih postavki i načela samih teologa oslobođenja, a to je Crkva siromašnih, za skupine marginalizirane u društvu. To je pokazao ne samo svojim stavovima već i u svom praktičnom ponašanju. On je odbio nastaniti se u apartmanima predviđenim za papu u Vatikanu, već se preselio u skromniji prostor - kaže Maštruko.

Govoreći o odluci pape Franje da osnuje mješovitu komisiju Katoličke i Srpske pravoslavne Crkve, koja je trebala donijeti stajalište o kardinalu Alojziju Stepincu, Maštruko smatra da "treba imati na umu da je papa Franjo bio ekumenski orijentiran".

- Vrlo je cijenio kao osobu vrlo čvrstih kršćanskih uvjerenja tadašnjeg patrijarha SPC-a Irineja. Cijenio je njegove stavove. On je inzistirao na utvrđivanju istine o Stepincu i zato je i osnovao zajedničku komisiju sa SPC-om za. On je u više navrata javno inzistirao na tome da se utvrdi istina, ma koliko bila teška ili neprihvatljiva za jednu od strana. Njegova je osnovna želje bila da se utvrdi istina o djelatnosti Stepinca. Doduše, papa Franjo rekao je da je Stepinac bio uzoran katolik. Međutim, dvije stvari su mu očito smetale. Prva je to što je Stepinac u Drugom svjetskom ratu bio na čelu Komisije za pokrštavanje pravoslavaca. Druga je jer je stvarno bio vikar Hrvatske vojnice. Dakle, bio je vojni vikar po položaju. I prema tome na neki način odgovoran kao vikar i za djelatnost i ponašanje vojnika Nezavisne države Hrvatske, smatra Maštruko. Dodaje da je papa Franjo tražio da se utvrdi istina.

“Istina nikada nije jednoglasno prihvaćena od jedinih i drugih članica te komisije. Tako da je i on sam imao dvojbi. Drugo što mu je smetalo jest kontinuirani pritisak i inzistiranje vrha hrvatske Katoličke Crkve da se Stepinca što prije proglasi svetim. Taj kontinuirani pritisak išao je čak i do te mjere, a što je za samu Katoličku Crkvu bilo neprihvatljivo, da su se i hrvatske civilne vlasti petljale u te stvari i stalno inzistirale na Stepinčevu kanoniziranju. Katolička Crkva i papa Franjo možda su ocijenili da je taj pritisak suviše velik i neprimjeren", zaključuje Maštruko. nInfobox (Okvir):