Krajem lipnja na snagu će stupiti Zakon o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga, koji će osobama s invaliditetom i osobama smanjene pokretljivosti osigurati bolji pristup bankomatima, samoposlužnim blagajnama, uređajima za izdavanje karata i primanje informacija te drugim uslugama koje su im danas otežano dostupne. Odnosit će se to i na e-knjige, aplikacije na mobilnim uređajiima, elektroničke karte, koje će se također morati prilagoditi za korištenje osobama s invaliditetom.

Sve usluge

Riječ je o zakonu kojim se u hrvatsko zakonodavstvo ugrađuje EU direktiva 2019/882, koja postavlja minimalne zahtjeve koji moraju biti ispunjeni u svakoj od država članica EU. Prema tom zakonu, osobama s invaliditetom morat će se prilagoditi svi terminali za plaćanje, bankomati, uređaji za izdavanje karata, uređaji za prijavu, interaktivni samoposlužni terminali na kojima se pružaju informacije, osim terminala koji su ugrađeni kao sastavni dijelovi vozila, zrakoplova, brodova ili željezničkih vozila. Zakon uključuje i prilagodbu potrošačke terminalne opreme s interaktivnim računalnim svojstvima koja se upotrebljava za elektroničke komunikacijske usluge, za pristup audiovizualnim medijskim uslugama i e-čitača.

Zrakoplovne, autobusne i željezničke usluge morat će prilagoditi osobama s invaliditetom svoje internetske stranice, usluge na mobilnim uređajima uključujući aplikacije, elektroničke karte i usluge elektroničkog izdavanja karata, pružanje informacija o prijevoznim uslugama, uključujući i informacije o putovanjima u stvarnom vremenu... Zakonu podliježu i potrošačke bankarske usluge, e-knjige i namjenska programska oprema, usluge e-trgovine, pa čak i komunikacija kod hitnih poziva na 112. Rok za prilagodbu novom zakonu istječe 28. lipnja 2030. godine, a za neprovođenje odredaba zakona propisane su kazne i do 6.630 eura.

U udrugama osoba s invaliditetom nisu posve zadovoljni ovakvim zakonom i kažu kako ima mnogo prostora za poboljšanja prilagodbe različitih aspekata života osobama s invaliditetom. U pravobraniteljstvu za osobe s invaliditetom pak kažu kako će važnije od ovog zakona, kojega smatraju prilčno deklarativnim, biti tehničke upute o osiguravanju pristupačnosti koje se odnose na fizičku pristupačnost građevina osobama s invaliditetom. One se također donose u skladu s ovom direktivom EU, a u svibnju bi trebale zamijeniti postojeći pravilnik.

- Bit će nam puno važnije kako će inspekcijska tijela raditi, kako će zauzimati stajalište jer ovo je dosta deklarativan propis. To nije zakon u kojem imamo članak ili stavak na koji se možemo pozvati kad nešto nije u redu. Moramo se pozvati na druge zakone iz područja na koja se odnose. To je tako u svim članicama Europske unije jer se EU vijeće nije odlučilo na veće obveze državama članicama kakve smo zagovarali, komentira pravobranitelj za osobe s invaliditetom, Darijo Jurišić.

Izbjegavanje obveza

U pogledu novog pravilnika, strahuje od toga da - kako nema propisanih sankcija - ne treba previše računati na njegovu dosljednu primjenu.

- Kad netko u Hrvatskoj gradi građevinu poslovne namjene, ona ne bi smjela biti nepristupačna. Kod nas je puno negativnih primjera, da se radi preko veze i na druge načine. Kad se napravi građevina koja je nepristupačna, nemamo sankcije ni za investitora, ni za izvođača, ni za nadzor. Pravilnik je suštinski dobar, ali nedostaje sankcije u zakonu o gradnji koji bi propisao da se nepoštivanje tog pravilnika kažnjava novčano. Iskustva govore da je novčana kazna najbolji preventivni mehanizam, a ovako je to zona gdje nema sankcije i u praksi se slabo poštuje, upozorava Jurišić.

Danas je pristupačnost koja se odnosi na osobe s invaliditetom u Hrvatskoj bolja nego prije 10 godina, ali u ovom trenutku nismo na razini kakvu bi osobe s invaliditetom trebale imati, niti smo na razini preuzetih međunarodnih pravnih obveza kao što je Konvencija o pravma osoba s invaliditetom, ocjenjuje njihov pravobranitelj. Velika je razlika, dodaje, između velikih gradskih središta i malih mjesta, a pristupačnost bi trebala biti jednaka na čitavom području Hrvatske.

Pokret osoba s invaliditetom u Europskoj uniji zagovarao je puno konkretniji i jasniji propis koji bi jasno nametnuo obveze i rokove za države članice, ali one na to nisu pristale. Tako danas imamo prijelazni propis koji bi trebao poboljšati situaciju bez nametanja konkretnih rokova. "Zadovoljni smo jer se nešto kreće, ali moglo je biti puno konkretnije", ocjenjuje Jurišić.

Iskustva u Hrvatskoj pokazuju da kod obnove starijih građevina svi žele izbjeći dodatnu obvezu - ugradnju rampe, rukohvata, dizala. Tako se pravobranitelj za osobe s invaliditetom ne nada značajnim promjene nakon primjene novih propisa. n