Riječko brodogradilište, tvrtka “3. maj Rijeka 1905” ide u prodaju do kraja ove godine. Tako je barem zacrtano u godišnjem planu rada Centra za restrukturiranje i prodaju (CERP) kojeg je prije petnaestak dana usvojilo Upravno vijeće ove agencije koje upravlja državnim portfeljom dionica ili poslovnih udjela u tvrtkama koje nisu od posebnog interesa u RH.

Uz novi “3. maj”, prema usvojenom planu CERP iz većinskog portfelja namjerava oglasiti prodaju još dvije tvrtke - pulskog brodogradilišta “Uljanik Brodogradnja 1856” i Luke Vukovar.

Privatizacija

- Luka Vukovar jedna je od ključnih tvrtki na području Vukovara, još uvijek je u državnom vlasništvu i svakako da kao jedina luka na Dunavu ima poseban značaj, pa RH preko CERP-a vodi o njoj brigu. Ono što trenutno znamo je da postoji određena problematika vezana za količinu pretovara robe što utječe na dobit Luke i reflektira se na isplatu plaća. Otkako je počela agresija Rusije na Ukrajinu znatno su pali prihodi, jer je smanjen pretovar. Dobio sam informaciju od direktora Luke Marijana Kuprešaka da se vode razgovori s državom vezano za taj dio funkcioniranja i njezinu budućnost s obzirom na to da im koncesija ističe u ožujku 2026. godine. No, potvrdio mi je kako je informacija objavljena u nekim medijima vezana uz prodaju Luke zapravo dezinformacija i o tome se nije razgovaralo. Dakako da se razgovara o budućnosti Luke nakon isteka koncesije. Ravnatelj CERP-a mi je potvrdio kako Luka Vukovar stoji u planovima privatizacije u budućnosti, ali mi je naglasio kako se o prodaji ne razmišlja i ne razgovara za ovu godinu. Kada privatizacija dođe na dnevni red, ona će biti napravljena u interesu Luke, njezinih djelatnika i u konačnici Vukovara - kazao je za naš list Nikola Mažar (HDZ), saborski zastupnik iz Vukovara.

Pod skute CERP-a novo je, a tehnološki zastarjelo, riječko brodogradilište prešlo početkom ove godine nakon što je država, na konto potraživanja koja datiraju još iz razdoblja Uljanik grupe, odlučila napraviti prijeboj (kompenzaciju) potraživanja i na taj način dati još jedan obol nastojanjima da se spase trećemajski navozi. Dok je pitanje kako će i pod kojim uvjetima završiti priča oko Uljanika 1856, u kojoj je država kao imatelj poslovnih udjela, najprije kao manjinski, a od proljeća prošle godine i kao većinski, prisutna još od oformljavanja ove tvrtke na razvalinama nekadašnjeg Uljanika, plan CERP-a vezan uz najavljenu prodaju “3. maja 1905” upućuje da se ne želi ponoviti loša praksa kakva je primjenjena na pulskom brodogradilištu.

Nakon jalovih, višekratnih pokušaja da se se u stečajnom postupku bivšeg Uljanik brodogradilišta proda većinski udjel u novoj brodograđevnoj tvrtki, koje je u svega nekoliko godina poslovanja “uspjelo” zapasti u opasnu zonu nelikvidnosti i pozamašnih obveza i dubioza, država je lani priskočila u pomoć otkupom većinskog udjela u Uljaniku 1856, čime je državni portfelj u ovoj tvrtki zaokružen na gotovo 97 posto. CERP je to platio 6,9 milijuna eura, uz dodatnih 10 milijuna eura pozajmice, koliko se odmah “ubacilo” u pulsko brodogradilište da bi došlo do daha. Ta pozajmica, kako se komuniciralo i pravdalo u javnosti, trebala je biti vraćena do konca prošle godine, međutim, ništa od toga. Još lani bilo je govorkanja da se sprema prodaja Uljanika 1856, u konačnici prioritetni cilj CERP-a jest prodaja tvrtki iz državnog portfelja, no ništa se od toga nije ostvarilo osim što je povrat pozajmice prolongiran.

Kasni isporuka

Prema svim dostupnim informacijama, čini se da u pulskom brodogradilištu i dalje ne cvjetaju ruže, najblaže rečeno. Istina, plutajući dok koji se gradio za Izraelce, nakon svih probijenih rokova, uspio se isporučiti, no koji su proizvodni i kadrovski potencijali u ovom brodogradilištu najbolje oslikava činjenica da se 25-metarska radna ribarska brodica, koja je ugovorena prije nešto više od četiri godine, još uvijek nije isporučena norveškom naručitelju. Tračak svjetla dalo je prošlogodišnje ugovaranje završetka “stare” novogradnje na navozu, broda za prijevoz žive stoke.

S Turcima je potpisan ugovor kojim se dogovorilo da se brod, koji čami već dugi niz godina na navozu, dovrši do faze da se može porinuti u more. U dobro upućenim kuloarima pred kraj prošle godine spominjala se i opcija prema kojoj se s kupcima pregovaralo da se brod kompletno završi u pulskom brodogradilištu, no ni od toga, zasad, ništa. U svakom slučaju, bit će zanimljivo vidjeti godišnji račun i bilancu Uljanika 1856 za prošlu godinu.

Situacija s riječkim brodogradilištem bitno je drugačija. Jedini zajednički nazivnik s pulskim kolegama jest u modelu da se djelatnost i koncesija prebacila na nove tvrtke, a da se stare, nerješive dubioze prepuste stečaju. Za staro društvo “3. maj” d.d., podsjetimo, prošlog je tjedna Trgovačkom sudu u Rijeci predan zahtjev za otvaranjem stečaja.

Stasao je “3. maj 1905”, u smislu priprema za početak obavljanja djelatnosti, uz staro društvo. Nije bilo praznog hoda i traženja poslova na tržištu, kao i okupljanja raspršenih radnika. Pod skute države, odnosno CERP-a, “3. maj 1905” početkom je ove godine ušao s ugovorom u džepu, onim za gradnju djelomičnog opremljenog trupa za novi kruzer Scenic grupe, projekta vrijednog ukupno 250 milijuna eura. Trećemajci su, doduše, u ovom poslu samo podizvođači dok cijelim procesom menadžerira Scenicova tvrtka MKM Yachts, koja je već petu godina potkoncesionar i poslovni partner riječkom brodogradilištu.

Prihode “3. maju 1905” u ovom trenutku nose i poslovi na opremanju tankera “Onega Gulf”, barem još nekoliko mjeseci potrebno je da se ovaj brod kompletno završi. Drugim riječima, u Rijeci je u ovom trenutku na djelu uistinu “clean start” - nula gubitka i bez ijednog plasiranog eura pozajmice koja bi, doduše, tehnološki zastarjelim i derutnim trećemajskim pogonima i opremi itekako trebala. Međutim, nakon “iskustva” državnog proračuna sa starim “3. majem” i konačnim cehom koji će se podvlačiti u stečajnom postupku ovog društva, ne čudi što su na razini CERP-a odlučili ne čekati, tim više što s druge strane Učke imaju primjer neuspješnog državnog osovljavanja na noge.