Većina roditelja X generacije osjeća da ih njihova djeca smatraju bankomatima, jedan je od rezultata istraživanja provedenog u 21 gradu Hrvatske s temom "Mladi i novac" od ožujka 2024. do ožujka 2025. Istraživanje je provela nevladina inicijativa Mladi i poduzetni, a ispitivali su se stavovi građana u dobi od 18 do 35 godina.

Tako je čak 69 posto ispitanika izjavilo da je novac iznimno važan, gotovo krucijalan, no postoji nešto važnije u njihovim životima – znanje. Naime, više od 80 posto mladih smatra da je važno ne samo posjedovati novac nego i znati kako njime upravljati. Mnogi od njih ističu da im nedostaje znanja o tome kako zaraditi, uštedjeti i pametno trošiti. "Znanje je moć. Znanje možda ne vrijedi puno u Hrvatskoj, ali vrijedi vani. Ako imaš znanje, znat ćeš zaraditi novac. Ako imaš novac, a nemaš znanje, brzo ćeš ga izgubiti. Znanje se na prvi pogled ne vrednuje, nego novac. Ali, dugoročno, ja sam za znanje. Novac uvijek mogu tražiti od roditelja, koji me podržavaju", dio je odgovora koje su davali mladi.

Prodekanica Ekonomskog fakulteta u Osijeku, prof. dr. sc. Sunčica Oberman Peterka, kaže da su joj rezultati vrlo zanimljivi jer pokazuju da su mladi svjesni koja su im znanja i vještine potrebni kako bi uspjeli u životu.

- Financijska pismenost jedna je od ključnih kompetencija potrebnih za uspjeh u životu, bez obzira na karijerni put. Razvoj te vještine mora biti sastavni dio obrazovanja na svim razinama, od osnovne škole do visokih učilišta, što, nažalost, još uvijek nije tako - ističe prodekanica.

Kristina Ercegović, osnivačica portala Moj novac i autorica knjige "Ne radi se o novcu, radi se o nama", komentirala je činjenicu da mladi smatraju kako je važno znati upravljati novcem, te dala i poneki savjet.

- Puno je važnije što ćemo napraviti s onim što imamo. Jer ako ne znamo sa 100, nećemo znati ni sa 1000. Najvažnije je da uvijek prvo platimo sebi, da odvojimo dio novca sa strane, prvo ćemo uštedjeti pa investirati. Ostalo trošimo prvo na potrebe pa na želje, nikad više od onog koliko imamo. Važno je i da ne zaboravimo uživati te da damo nekom tko ima manje od nas - tvrdi Ercegović.

Istraživanje je provedeno na uzorku od 412 mladih i 37 starijih osoba, koje su poslužile više radi generacijske usporedbe odgovora. Tako je autoricaistraživanja, Sanela Dropulić, došla do podatka da većina "starijih" osjeća kako ih djeca smatraju bankomatima, te da su za njih samo izvor novca, ne toliko i izvor obiteljske prisnosti i ljubavi. Ispitivani mladi odrasli su u digitalnom dobu i imaju drukčije vrijednosti te percepciju odnosa prema novcu. Imaju naglašenu individualnost, a emocionalne granice postavljaju vrlo oštro. Financijska podrška roditelja nerijetko im je neupitna, kao da je to nešto što se podrazumijeva, a emocionalna se povezanost ne tretira isto.

Prodekanica Oberman Peterka smatra kako je to što se roditelji Y generacije smatraju bankomatima posljedica nedostatka financijske pismenosti djece. Zato što nemaju osjećaj što znači zaraditi novac, ne mogu se ponašati odgovorno ni prilikom njegova trošenja. Roditelji, kaže, često iz najbolje namjere pružaju djeci sve što im je potrebno, ali time riskiraju da djeca manje cijene ono što imaju.

- Kao sa svim u životu, ako nešto dobijemo lagano i besplatno, manje to cijenimo nego ako se za to nešto moramo potruditi. Obrazovanje može i treba razvijati razumijevanje načina na koji se novac zarađuje, te kako se može i treba njime upravljati. Učenje o financijskoj odgovornosti od najranije dobi može pomoći mladima da bolje razumiju vrijednost novca i razviju zdrave financijske navike - poručuje.

Najveći problem koji su ispitanici naglasili u istraživanju bila je činjenica da sve kasnije napuštaju roditeljski dom zbog nemogućnosti osiguravanja vlastitog krova nad glavom, u najmu ili vlasništvu. Kasnije osnivaju obitelji, što je povezano s financijskim izazovima. Kristina Ercegović smatra da su rastuće cijene nekretnina, kupnje i najma jedan od glavnih razloga zašto se mladi ljudi teško mogu osamostaliti sa svojom plaćom. Kako ne znaju upravljati novcem, uvijek se obrate “bankomatu” – roditeljima. Za to su si, mišljenja je, roditelji djelomično sami krivi. “Posao roditelja je naučiti djecu loviti ribu, a ne im je stalno davati jesti”, zaključuje.